Tweet
Nasao sam zanimljiv tekst na ovu temu, konacno neko da objavi istinu o ovim glupostima 
http://autoportal.hr/clanak/dossier__hho_generator
Dossier: HHO generator
Platite 500 eura, dobijete muda pod bubrege
Jedna od najzanimljivijih,vječnih tema je smanjenje potrošnje goriva u automobilu. Često su najzanimljivija rješenja po principu 'hokus-pokus', gdje se ovim ili onim uređajem jednostavno potrošnja goriva može smanjiti za 20, 30, ponekad i za više od 50 posto. Čudno je kako se oni koji o tome razmišljaju ne zapitaju zbog čega bilo koja od većih automobilskih tvrtki, koje u smanjenje potrošnje goriva od jedan posto ulažu desetke, a ponekad i više od sto milijuna eura, ne prigrabi takva rješenja.
'Teorije urote', po kojima naftni lobi koči takva rješenja potpuno su besmislene, jer naftni lobi, svjestan da će se rezerve nafte prije ili poslije iscrpiti potiče te neizravno i izravno financira istraživanja u smanjenje potrošnje goriva. Tako osigurava duži vijek korištenja fosilnih goriva i svoju budućnost, a zaradu ionako održava ili povećava povišenjem cijene goriva.
Automobili su, sustavnim uvođenjem mjera 'downsizinga' te sve većom primjenom turbopunjača i direktnog ubrizgavanja i među benzincima, od 2005. potrošnju snizili za 30 posto. Na globalnoj je razini u unapređenje motora uloženo više od 20 milijardi eura, dakle milijarda za svaki postotak uštede, u što su naftne kompanije i lobiji uložili više od polovice.
Nema tu 'čarobnih štapića', elektromagnetskih zavojnica koje usmjeravaju i ioniziraju lance molekula, generatora vodika... Postoji samo naporan i temeljit razvoj, uz golema ulaganja. Problematiku iznosimo školski, što jednostavnije i razumljivije, a istodobno tehnološki precizno i temeljito.
Što je to HHO generator?
HHO generator je uređaj koji se temelji na poznatom procesu proizvodnje vodika i kisika elektrolizom iz vode te njihovom upuhivanju u usisnu cijev i miješanju s usisnim zrakom benzinskih i dizelskih motora. Ponekad se u vodu za elektrolizu dodaju kemijske supstance nepredvidivog učinka, koje su potencijalno štetne za motor.
Koji su argumenti onih koji ga zagovaraju?
Dodavanjem vodika i kisika u usisnu cijev, koji se proizvode elektrolizom uz pomoć struje koju proizvodi alternator motora (ili iz akumulatora) osigurava se potpunije, odnosno potpuno izgaranje. Time se povećava učinkovitost motora, smanjuje potrošnja goriva za 20 do 60 posto te emisija štetnih plinova i čađe.
Koliko su ti argumenti vjerodostojni?
Nimalo, jer se temelje na nestručnom, površnom i tendencioznom pristupu problematici izgaranja goriva, odnosno rada motora s unutarnjim izgaranjem, i/ili svjesnoj manipulaciji. Logika je slična kao kod 'perpetuum mobilea', koji 'funkcioniraju' tako što je uvijek negdje skriven patuljak ili elektromotor koji ga pokreće. U jednom koraku je uvijek prevara.
U čemu je 'kvaka 22'?
HHO je dobro promišljena tehnološka besmislica, kojom se manipulira, kao što je besmislica da naftnom lobiju ne odgovara da su automobili štedljiviji i čišći. Na perfidan, a većini neupućenih uvjerljiv način (servira im se ono što žele čuti, a svatko želi jeftino doći do velike uštede), površno i tendenciozno prezentira se tehnološki ciklus od više faza, u kojem se zanemaruje ključna, koja poništava sve ostale. Potpuno pogrešnim tehnološkim pretpostavkama dolazi se do 'uštede', koja je nemoguća (veći su izgledi da HHO poveća potrošnju goriva, nego da je imalo smanji), a onda se fiktivnom i nestvarnom uštedom kalkulira 'isplativost' i 'ušteda' na 100, 1000, 10.000 km...
U čemu je bit manipulacije tehnologijom?
Prvo, što se neutemeljeno tvrdi da se dodavanjem vodika i kisika može smanjiti potrošnja goriva, jer da je to tako, bilo bi bolje u motor ugraditi ampule, odnosno male spremnike s visokostlačenim vodikom i kisikom, proizvedenim industrijski, uz neusporedivo manje gubitke nego u automobilu, te ih potom u dozatoru upravljanom računalom upuhivati u usisnu cijev. Lako bi se mogle ugraditi doze koje traju cijeli servisni interval od 20.000 ili 30.000 km. Toga bi se zasigurno neko 'sjetio', da to nije tehnološki pogrešan i štetan pristup. Drugo, zanemaruje se, odnosno 'zaboravlja', da za elektrolizu kojom se tako dobivaju vodik i kisik, od kojih ima malo ili nimalo koristi, treba najprije potrošiti znatnu količinu energije, odnosno povećati potrošnju goriva. Srećom, proizvodi se malena količina vodika i kisika pa je utjecaj na povećanje potrošnje malen. Sve zajedno, HHO ne može smanjiti potrošnju goriva, ali je može povećati.
Zašto autoindustrija ne koristi upuhivanje malih količina vodika i kisika u motor, primjerice iz visokotlačnih doza?
Prvo, vodik jest čist energent, koji po jedinici mase ima trostruku ogrjevnu vrijednost (141,8 MJ/kg) u usporedbi s benzinom (47,3 MJ/kg) i dizelskim gorivom (44,8 MJ/kg). Ali zbog male mase treba ga spremati u posebne spremnike, u tekućem stanju pri ekstremno niskim temperaturama (-253°C), ili u plinovitom pri tlaku od 700 bara. U jednom i drugom je slučaju, za spremanje potrebno uložiti više od pola raspoložive energije. A glavni je problem što je proizvodnja, pa i svako korištenje vodika, samostalno i u smjesi s gorivnim parama, vrlo neisplativo. Drugo, vodik, zbog malih atomarnih dimenzija prodire u metale, pogotovo na visokim temperaturama, i čini ih krtijima, podložnijima zamoru i pregaranju. To posebno može biti štetno kod ventila. Treće, upuhivanjem kisika osiromašuje se smjesa, što može donijeti određene uštede, ali uz povećanje emisije štetnih plinova. Ostalih pozitivnih utjecaja na izgaranje, katalitičkih ili inhibitorskih - nema! Srećom, HHO proizvodi i upuhuje minimalne količine vodika i kisika (pokazne, odnosno u svrhu 'marketinga'), pa su utjecaji - pozitivni, a pogotovo negativni - srećom mali.
Što se zanemaruje u opisivanju HHO-a?
Vodik je najčišći energent, a svaka molekula vode ima dva atoma vodika, plus jedan atom kisika. Kemijski jednostavno iz vode je elektrolizom moguće dobiti vodik i kisik te te kad ne bi bilo 'sitnog' detalja (vode ima u izobilju) u trenu bi se riješili svi problemi. Naime, izgaranjem vodika u kisiku jednostavno se dobiva mehanička energija, odnosno koristan rad, ali u elektrolizi se, izravno i neizravno, troši više goriva nego se može dobiti. Pogotovo kad se to radi na iznimno nepovoljan način u motoru - najprije se iz goriva dobiva tek 30-ak posto, a potom se i u generatoru u pretvorbi u električnu energiju gubi dva do tri posto. Dakle, u alternatoru proizvedena struja sadrži tek četvrtinu početne energije goriva. Time se kreće u elektrolizu, koja je opet, sama po sebi vrlo neisplativa. Dakle, da bi 'štedio', HHO najprije potroši razmjerno veliku količinu energije. Za pokretanje elektrolize potrebne za stvaranje upotrebljive količine vodika i kisika, potrebna je jakost struje od 15 do 20 ampera, dvostruko veća nego za paljenje oborenih svjetala automobila. A poznato je da ona povećavaju potrošnju za 0,1 do 0,2 l/100 km.
Zašto je nepovoljno elektrolizom u automobilu proizvoditi vodik i dodavati ga u usisnu cijev?
Vodik je u automobilu moguće dobiti na dva načina: elektrolizom vode, kao u HHO generatoru, ili izdvajanjem iz prirodnog plina, metana CH4 (svaka molekula metana ima 4 atoma vodika), u uređaju zvanom reformer. Pritom je drugi postupak daleko učinkovitiji i razvija se u sklopu vozila na vodikov pogon preko gorivnih ćelija, s napajanjem klasičnim gorivom (benzinom ili dizelom). O postupku elektrolize kojeg koristi HHO dovoljno govori sljedeće: s jednim kilogramom vodika automobil može prijeći koliko s tri do četiri litre benzina. Ali, ako se za pogon koristi vodik dobiven elektrolizom vode u automobilu, za proizvodnju kilograma vodika trebalo bi potrošiti više od 20 litara benzina! Pametnome dosta. Reformiranje iz metana je povoljnije, ali još uvijek nepovoljno. Za dobivanje određene količine energije iz vodika, potrebno je potrošiti 2,5 do tri puta toliko energije iz plina
Zašto je nepovoljno upuhivati dodatnu količinu kisika, koju proizvodi HHO?
Suvremeni motori imaju precizno reguliran omjer goriva i zraka - za potpuno izgaranje, a ono ne može biti potpunije od potpunog, jednog grama benzina potrebno je 14,7 grama zraka (kod dizelskog motora 14,5) i to je optimalan, odnosno stehiometrijski omjer, za koji kažemo da je faktor pretička zraka, koji se označava kao lambda, jednak jedinici (ili 100 posto). Taj se omjer provjerava i podešava mjerenjem udjela zaostalog kisika u ispušnim plinovima, lambda sondom, koja je u osnovi senzor kisika. Upuhivanjem dodatne količine kisika višestruko je štetno. Prvo, osiromašuje se smjesa te se povećava udio dušikovih oksida, koji su otrovniji i kancerogeniji od čađe. Drugo, na mjestima povišenog sadržaja kisika može doći do lokalnog pregrijavanja i rastaljivanja čestica metala, efektom autogenog zavarivanja. Treće, 'zbunjuje' se upravljački modul, koji zbog toga može povećati količinu ubrizganog goriva. Prioritet svakog motora je, dakle, precizno podešavanje omjera goriva i zraka, uz faktor pretička zraka (lambda) jedan i tada su potrošnja goriva i emisija štetnih plinova na najnižim mogućim razinama za konkretan motor.
Zbog čega neki vozači ipak tvrde da im se smanjila potrošnja ugradnjom HHO uređaja?
Nitko ne voli spoznaju da je uzalud uložio, primjerice, 3500 kn te, naivno nasjevši na 'tehnološku maglu', ispao ******. Ponekad je to pogotovo neugodno objasniti supruzi te biti izložen njenoj poruzi i opravdanoj ljutnji. Stoga takvi često pošto-poto žele dokazati da štede i ispasti 'pametni', potiskujući spoznaju da su bacili novac, pa voze znatno umjerenije, izbjegavaju velike gužve, povisuju tlak zraka u gumama... I zbilja počnu štedjeti, ali ne zbog HHO-a, nego zbog stila vožnje! Poznato je da prosječan vozač potroši 30 posto više goriva nego što bi mogao, koristeći poznate metode smanjenja potrošnje goriva.
Zaključak 1:
Da bi 'štedio' HHO najprije potroši razmjerno veliku količinu električne energije, odnosno tekućeg goriva, jer struju proizvodi alternator kojeg pokreće motor
Zaključak 2:
Elektroliza je vrlo neučinkovita - za kilogram vodika u autu treba sagorjeti 20 litara benzina
Zaključak 3:
Mnogi ne žele priznati da su bacili novac, pa 'dokazuju' korisnost HHO-a umjerenom vožnjom
http://autoportal.hr/clanak/dossier__hho_generatorDossier: HHO generator
Platite 500 eura, dobijete muda pod bubregeJedna od najzanimljivijih,vječnih tema je smanjenje potrošnje goriva u automobilu. Često su najzanimljivija rješenja po principu 'hokus-pokus', gdje se ovim ili onim uređajem jednostavno potrošnja goriva može smanjiti za 20, 30, ponekad i za više od 50 posto. Čudno je kako se oni koji o tome razmišljaju ne zapitaju zbog čega bilo koja od većih automobilskih tvrtki, koje u smanjenje potrošnje goriva od jedan posto ulažu desetke, a ponekad i više od sto milijuna eura, ne prigrabi takva rješenja.
'Teorije urote', po kojima naftni lobi koči takva rješenja potpuno su besmislene, jer naftni lobi, svjestan da će se rezerve nafte prije ili poslije iscrpiti potiče te neizravno i izravno financira istraživanja u smanjenje potrošnje goriva. Tako osigurava duži vijek korištenja fosilnih goriva i svoju budućnost, a zaradu ionako održava ili povećava povišenjem cijene goriva.
Automobili su, sustavnim uvođenjem mjera 'downsizinga' te sve većom primjenom turbopunjača i direktnog ubrizgavanja i među benzincima, od 2005. potrošnju snizili za 30 posto. Na globalnoj je razini u unapređenje motora uloženo više od 20 milijardi eura, dakle milijarda za svaki postotak uštede, u što su naftne kompanije i lobiji uložili više od polovice.
Nema tu 'čarobnih štapića', elektromagnetskih zavojnica koje usmjeravaju i ioniziraju lance molekula, generatora vodika... Postoji samo naporan i temeljit razvoj, uz golema ulaganja. Problematiku iznosimo školski, što jednostavnije i razumljivije, a istodobno tehnološki precizno i temeljito.
Što je to HHO generator?
HHO generator je uređaj koji se temelji na poznatom procesu proizvodnje vodika i kisika elektrolizom iz vode te njihovom upuhivanju u usisnu cijev i miješanju s usisnim zrakom benzinskih i dizelskih motora. Ponekad se u vodu za elektrolizu dodaju kemijske supstance nepredvidivog učinka, koje su potencijalno štetne za motor.
Koji su argumenti onih koji ga zagovaraju?
Dodavanjem vodika i kisika u usisnu cijev, koji se proizvode elektrolizom uz pomoć struje koju proizvodi alternator motora (ili iz akumulatora) osigurava se potpunije, odnosno potpuno izgaranje. Time se povećava učinkovitost motora, smanjuje potrošnja goriva za 20 do 60 posto te emisija štetnih plinova i čađe.
Koliko su ti argumenti vjerodostojni?
Nimalo, jer se temelje na nestručnom, površnom i tendencioznom pristupu problematici izgaranja goriva, odnosno rada motora s unutarnjim izgaranjem, i/ili svjesnoj manipulaciji. Logika je slična kao kod 'perpetuum mobilea', koji 'funkcioniraju' tako što je uvijek negdje skriven patuljak ili elektromotor koji ga pokreće. U jednom koraku je uvijek prevara.
U čemu je 'kvaka 22'?
HHO je dobro promišljena tehnološka besmislica, kojom se manipulira, kao što je besmislica da naftnom lobiju ne odgovara da su automobili štedljiviji i čišći. Na perfidan, a većini neupućenih uvjerljiv način (servira im se ono što žele čuti, a svatko želi jeftino doći do velike uštede), površno i tendenciozno prezentira se tehnološki ciklus od više faza, u kojem se zanemaruje ključna, koja poništava sve ostale. Potpuno pogrešnim tehnološkim pretpostavkama dolazi se do 'uštede', koja je nemoguća (veći su izgledi da HHO poveća potrošnju goriva, nego da je imalo smanji), a onda se fiktivnom i nestvarnom uštedom kalkulira 'isplativost' i 'ušteda' na 100, 1000, 10.000 km...
U čemu je bit manipulacije tehnologijom?
Prvo, što se neutemeljeno tvrdi da se dodavanjem vodika i kisika može smanjiti potrošnja goriva, jer da je to tako, bilo bi bolje u motor ugraditi ampule, odnosno male spremnike s visokostlačenim vodikom i kisikom, proizvedenim industrijski, uz neusporedivo manje gubitke nego u automobilu, te ih potom u dozatoru upravljanom računalom upuhivati u usisnu cijev. Lako bi se mogle ugraditi doze koje traju cijeli servisni interval od 20.000 ili 30.000 km. Toga bi se zasigurno neko 'sjetio', da to nije tehnološki pogrešan i štetan pristup. Drugo, zanemaruje se, odnosno 'zaboravlja', da za elektrolizu kojom se tako dobivaju vodik i kisik, od kojih ima malo ili nimalo koristi, treba najprije potrošiti znatnu količinu energije, odnosno povećati potrošnju goriva. Srećom, proizvodi se malena količina vodika i kisika pa je utjecaj na povećanje potrošnje malen. Sve zajedno, HHO ne može smanjiti potrošnju goriva, ali je može povećati.
Zašto autoindustrija ne koristi upuhivanje malih količina vodika i kisika u motor, primjerice iz visokotlačnih doza?
Prvo, vodik jest čist energent, koji po jedinici mase ima trostruku ogrjevnu vrijednost (141,8 MJ/kg) u usporedbi s benzinom (47,3 MJ/kg) i dizelskim gorivom (44,8 MJ/kg). Ali zbog male mase treba ga spremati u posebne spremnike, u tekućem stanju pri ekstremno niskim temperaturama (-253°C), ili u plinovitom pri tlaku od 700 bara. U jednom i drugom je slučaju, za spremanje potrebno uložiti više od pola raspoložive energije. A glavni je problem što je proizvodnja, pa i svako korištenje vodika, samostalno i u smjesi s gorivnim parama, vrlo neisplativo. Drugo, vodik, zbog malih atomarnih dimenzija prodire u metale, pogotovo na visokim temperaturama, i čini ih krtijima, podložnijima zamoru i pregaranju. To posebno može biti štetno kod ventila. Treće, upuhivanjem kisika osiromašuje se smjesa, što može donijeti određene uštede, ali uz povećanje emisije štetnih plinova. Ostalih pozitivnih utjecaja na izgaranje, katalitičkih ili inhibitorskih - nema! Srećom, HHO proizvodi i upuhuje minimalne količine vodika i kisika (pokazne, odnosno u svrhu 'marketinga'), pa su utjecaji - pozitivni, a pogotovo negativni - srećom mali.
Što se zanemaruje u opisivanju HHO-a?
Vodik je najčišći energent, a svaka molekula vode ima dva atoma vodika, plus jedan atom kisika. Kemijski jednostavno iz vode je elektrolizom moguće dobiti vodik i kisik te te kad ne bi bilo 'sitnog' detalja (vode ima u izobilju) u trenu bi se riješili svi problemi. Naime, izgaranjem vodika u kisiku jednostavno se dobiva mehanička energija, odnosno koristan rad, ali u elektrolizi se, izravno i neizravno, troši više goriva nego se može dobiti. Pogotovo kad se to radi na iznimno nepovoljan način u motoru - najprije se iz goriva dobiva tek 30-ak posto, a potom se i u generatoru u pretvorbi u električnu energiju gubi dva do tri posto. Dakle, u alternatoru proizvedena struja sadrži tek četvrtinu početne energije goriva. Time se kreće u elektrolizu, koja je opet, sama po sebi vrlo neisplativa. Dakle, da bi 'štedio', HHO najprije potroši razmjerno veliku količinu energije. Za pokretanje elektrolize potrebne za stvaranje upotrebljive količine vodika i kisika, potrebna je jakost struje od 15 do 20 ampera, dvostruko veća nego za paljenje oborenih svjetala automobila. A poznato je da ona povećavaju potrošnju za 0,1 do 0,2 l/100 km.
Zašto je nepovoljno elektrolizom u automobilu proizvoditi vodik i dodavati ga u usisnu cijev?
Vodik je u automobilu moguće dobiti na dva načina: elektrolizom vode, kao u HHO generatoru, ili izdvajanjem iz prirodnog plina, metana CH4 (svaka molekula metana ima 4 atoma vodika), u uređaju zvanom reformer. Pritom je drugi postupak daleko učinkovitiji i razvija se u sklopu vozila na vodikov pogon preko gorivnih ćelija, s napajanjem klasičnim gorivom (benzinom ili dizelom). O postupku elektrolize kojeg koristi HHO dovoljno govori sljedeće: s jednim kilogramom vodika automobil može prijeći koliko s tri do četiri litre benzina. Ali, ako se za pogon koristi vodik dobiven elektrolizom vode u automobilu, za proizvodnju kilograma vodika trebalo bi potrošiti više od 20 litara benzina! Pametnome dosta. Reformiranje iz metana je povoljnije, ali još uvijek nepovoljno. Za dobivanje određene količine energije iz vodika, potrebno je potrošiti 2,5 do tri puta toliko energije iz plina
Zašto je nepovoljno upuhivati dodatnu količinu kisika, koju proizvodi HHO?
Suvremeni motori imaju precizno reguliran omjer goriva i zraka - za potpuno izgaranje, a ono ne može biti potpunije od potpunog, jednog grama benzina potrebno je 14,7 grama zraka (kod dizelskog motora 14,5) i to je optimalan, odnosno stehiometrijski omjer, za koji kažemo da je faktor pretička zraka, koji se označava kao lambda, jednak jedinici (ili 100 posto). Taj se omjer provjerava i podešava mjerenjem udjela zaostalog kisika u ispušnim plinovima, lambda sondom, koja je u osnovi senzor kisika. Upuhivanjem dodatne količine kisika višestruko je štetno. Prvo, osiromašuje se smjesa te se povećava udio dušikovih oksida, koji su otrovniji i kancerogeniji od čađe. Drugo, na mjestima povišenog sadržaja kisika može doći do lokalnog pregrijavanja i rastaljivanja čestica metala, efektom autogenog zavarivanja. Treće, 'zbunjuje' se upravljački modul, koji zbog toga može povećati količinu ubrizganog goriva. Prioritet svakog motora je, dakle, precizno podešavanje omjera goriva i zraka, uz faktor pretička zraka (lambda) jedan i tada su potrošnja goriva i emisija štetnih plinova na najnižim mogućim razinama za konkretan motor.
Zbog čega neki vozači ipak tvrde da im se smanjila potrošnja ugradnjom HHO uređaja?
Nitko ne voli spoznaju da je uzalud uložio, primjerice, 3500 kn te, naivno nasjevši na 'tehnološku maglu', ispao ******. Ponekad je to pogotovo neugodno objasniti supruzi te biti izložen njenoj poruzi i opravdanoj ljutnji. Stoga takvi često pošto-poto žele dokazati da štede i ispasti 'pametni', potiskujući spoznaju da su bacili novac, pa voze znatno umjerenije, izbjegavaju velike gužve, povisuju tlak zraka u gumama... I zbilja počnu štedjeti, ali ne zbog HHO-a, nego zbog stila vožnje! Poznato je da prosječan vozač potroši 30 posto više goriva nego što bi mogao, koristeći poznate metode smanjenja potrošnje goriva.
Zaključak 1:
Da bi 'štedio' HHO najprije potroši razmjerno veliku količinu električne energije, odnosno tekućeg goriva, jer struju proizvodi alternator kojeg pokreće motor
Zaključak 2:
Elektroliza je vrlo neučinkovita - za kilogram vodika u autu treba sagorjeti 20 litara benzina
Zaključak 3:
Mnogi ne žele priznati da su bacili novac, pa 'dokazuju' korisnost HHO-a umjerenom vožnjom
. To je ono što većina naših "genijalaca" za HHO generatore, ne zna... Ima interesantnih podataka u njegovoj patetntnoj dokumentaciji, do koje se jako teško dolazi (pitam se zašto?
)
A uslove rezonance na datoj ćeliji, za tako efektivnu proizvodnju HHO, je vrlo teško napraviti. Koliko ja znam, svega 2-3 čoveka na svetu su ponovili Mejerove rezultate.
Comment