Ford Mustang II (1974-1978)
Do sredine 1970ih muscle cars tržište je potpuno nestalo. Ostala su jedino vozila tipa Pontiac Trans Am koji su koliko-toliko bila muscle cars. Popularni Mustang dobio je novi dizajn 1974 godine, a Lee Iacocca ocenio je Mustang II kao pravo auto u pravo vreme. Ideja na papiru je bila odlična ? napraviti mali auto sa malom potrošnjom i pružiti čak i luksuznost u njemu. Međutim, Mustang II se pokazao kao promašaj od prvog dana. Bez V8 motora i sa samo I4 (2.3L) i V6 (2.8L), Mustang II je bio samo senka nekadašnjeg modela. Motor V8 je kasnije vraćen u upotrebu (5.0L), ali je izvlačio samo 139 hp. Poslednjih godina Cobra II i King Cobra su postojale kao opcija, ali to su samo bili obični modeli sa dosta traka i grafika. Međutim, i pored velikog promašaja sa Mustang II, navedeni auto se odlično prodavao zahvaljujući maloj potrošnji što je, u vreme krize sa gorivom, bilo jako važno.

Pontiac Firebird Trans Am turbo (1980-1981)
Do sredine 1970ih godina Trans Am je stekao reputaciju najboljeg muscle car na ulicama. Motor od 6.6L se pokazao izuzetno dobro, a prodaja je bila zadovoljavajuća. Znajući to, do dana današnjeg nije poznato zašto je Pontiac želeo da promeni taj uspeh i predstavi 4.9L model sa turbom. Na papiru 4.9L turbo nije bio mnogo slabiji (za nekih 10 hp). Međutim, samo automatski menjač je bio opcija i kada bi vozač stisnuo gas do kraja motor se jednostavno gušio. Prodaja je znatno pala i Trans Am reputacija je bila uništena.

Ford Pinto (1971-1980)
Još jedna ideja koja je izgledala odlično na papiru je ovaj put uništena samo zbog nepažnje Forda. Pinto je predstavljao broj jedan ekonomično auto tokom 1970ih. Trošio je malo, nije koštao mnogo, a mogao se kupiti i sa velikim brojem sportskih opcija. Međutim, tokom 1975 godine otkriveno je da je položaj rezervara kod Pinta na jako lošem mesto što je dovodilo do eksplozije u slučaju da je zadnji deo vozila udaren. U tom momentu već 360 ljudi je izgubilo život. Ford je tvrdio da je Pinto siguran i da eksplozija ne pravi nikakvu razliku jer su ljudi u Pinto u tom momentu najverovatnije mrtvi tokom sudara. Kasnije je saznato da bi Forda koštalo oko $11 po vozilu da popravi Pinto. Međutim, Ford je prodavao po 400,000 Pinta godišnje i nije želeo da popravi problem jer je plaćao odštete porodicama. Na kraju je problem popravljen, ali je reputacija Pinta potpuno uništena.

Cadillac Cimarron (1982-1988)
U svojoj istoriji Cadillac je stekao reputaciju kao luksuzno vozilo velikih dimenzija i motora. Do dana današnjeg nije poznato šta je Cadillac mislio kada je 1982 godine predstavio Cimarron, koji je ustvari bio Chevrolet Cavalier sa Cadillac oznakama. Cena Cimarrona je bila oko $12,000 što je za duplo više u poređenju sa identičnim Cavalierom. Mali I4 motor je bio prvi I4 motor u Cadillacu još od 1914 godine. U devet godina proizvodnje napravljeno je oko 26,000 primeraka, daleko manje nego što se Cadillac nadao. Danas mnogi ne smatraju Cimarron kao Cadillac.

Cadillac Seville dizel (1978-1985)
Seville je brzo postao hit u Americi kada je predstavljen 1975 godine. Manjih dimenzija i motorom nego ostali modeli Cadillaca, Seville je odlikovan fenomenalnim dizajnom dok je prodaja bila bolja nego planirana. Međutim, kada je druga generacija predstavljena jedan od opcija motor ja bio 5.7L V8 dizel, pravljen od strane Oldsmobila. Ideja na papiru je bila dosta dobra. Seville sa dizel motorom je mogao preći oko 30 milja po galonu što je bila fenomenalna cifra za vozilo sa V8 motorom i težinom od preko 4,000 pounda. Dizel motor se pokazao kao veliki promašaj od prvog dana. Mnogo se kvario, a Cadillac je velikom broju mušterija morao da zameni kompletan motor pod garancijom. Čak i kada je radio dizel je bio jako spor (samo 125 hp) za veliko i luksuzno auto kao što je Cadillac.

Ford Thunderbird (1980-1982)
Thunderbird je počeo karijeru kao konkurent Chevrolet Corvetti, ali je tokom 1970ih dobio na veličini da je postao luksuzni auto. Kada je 1980 model predstavljen Ford je koliko-toliko smanjio dimenzija, ali je najveći problem predstavljao motor. Motor veličine V6 je bio preslab za vozilo veličine Thunderbirda, a kupci su se žalili na mal prostor na zadnjim sedištima (za maksimalno dvoje ljudi). Prodaja pala za preko 200,000 primeraka, ali na sreću već 1983 godine novi model je predstavljen koji se pokazao jako dobro.

Pontiac Aztek (2001-2005)
Aztek je trebao predstavljati vozilo budućnosti. Dizajn je bio poseban, cena pristupačna i Pontiac se nadao da je to dovoljno za uspeh. Međutim, od prvog dana Aztek je bio osuđen na neuspeh. Prodaja je bila toliko loša da je Pontiac davao Azteke ljudima koji rade za Pontiac kako bi se stvorila slika da Azteka ima na ulicama, a prvih 10,000 primeraka je prodano u fleet sales. Motor je bio jako slab i često bi gubio snagu kada se vozi uz brdo i kada je klima upaljena. Ideja o godišnjoj prodaji od 75,000 primeraka je ostala samo san.

Bricklin SV1 (1975-1976)
Pre nego što je pomogao Yugu da dođe u Ameriku, Malcolm Bricklin je imao i svoje sopstveno vozilo. Reč je o modelu SV1 (Safety Car) koji, kao i DeLorean, je trebao da predstavlja auto budućnosti. Na papiru ideja je zvučala fantastično, ali se na kraju ispostavilo da je SV1 ustvario bio kit car spojen od strane AMC-a. Motor je bio previše slab, samo automatski menjač je bio opcija, a cena od $10,000 je bila previsoka za auto koji je po kvalitetu bio u rangu auta od $3,000. Velik broj opreme interiora (kao što je upaljač) nije uopste postojao.

Chrysler Imperial (1980-1983)
Početkom 1980ih godina Chrysler je želeo da oživi Imperial model i nadao se da će ideja biti uspešna kao tokom 1950ih. Međutim, Imperial se pokazao toliko loše da se većina delova, ne samo motora kao i interiora, morala menjati pre 10,000 milja na satu. Imperial je ustvari bio Chrysler Cordoba, a Cordoba je ustvario bio Dodge Mirada, ekonomični auto. Cena od $20,000 za Miradu sa Imperial oznakama je bila previskola i prve godine prodano je oko 6,000 primeraka. Do treće godine taj broj je bio tri puta manji i Imperial je mirno nestao sa tržišta posle 1983 godine.

Chevrolet Corvette (1980)
O Corvetti ne treba previše trošiti reči. Ali čak i svemoguća Corvette je imala momenata kada se nalazila na samom dnu, kao što je 1980 model. Mali 5.2L V8 motor je izvlačio samo 180 hp dok je maksimalna brzina bila 85 mph. Pored toga cena je skočila za preko $3,000 ($16,000), a 1980 godina ostaje kao jedina godina u kojoj je Camaro bio moćniji od Corvette. Na sreću, navedeni model nije dugo bio u prodaji i već sledeće godine jači model je predstavljen.
Do sredine 1970ih muscle cars tržište je potpuno nestalo. Ostala su jedino vozila tipa Pontiac Trans Am koji su koliko-toliko bila muscle cars. Popularni Mustang dobio je novi dizajn 1974 godine, a Lee Iacocca ocenio je Mustang II kao pravo auto u pravo vreme. Ideja na papiru je bila odlična ? napraviti mali auto sa malom potrošnjom i pružiti čak i luksuznost u njemu. Međutim, Mustang II se pokazao kao promašaj od prvog dana. Bez V8 motora i sa samo I4 (2.3L) i V6 (2.8L), Mustang II je bio samo senka nekadašnjeg modela. Motor V8 je kasnije vraćen u upotrebu (5.0L), ali je izvlačio samo 139 hp. Poslednjih godina Cobra II i King Cobra su postojale kao opcija, ali to su samo bili obični modeli sa dosta traka i grafika. Međutim, i pored velikog promašaja sa Mustang II, navedeni auto se odlično prodavao zahvaljujući maloj potrošnji što je, u vreme krize sa gorivom, bilo jako važno.

Pontiac Firebird Trans Am turbo (1980-1981)
Do sredine 1970ih godina Trans Am je stekao reputaciju najboljeg muscle car na ulicama. Motor od 6.6L se pokazao izuzetno dobro, a prodaja je bila zadovoljavajuća. Znajući to, do dana današnjeg nije poznato zašto je Pontiac želeo da promeni taj uspeh i predstavi 4.9L model sa turbom. Na papiru 4.9L turbo nije bio mnogo slabiji (za nekih 10 hp). Međutim, samo automatski menjač je bio opcija i kada bi vozač stisnuo gas do kraja motor se jednostavno gušio. Prodaja je znatno pala i Trans Am reputacija je bila uništena.
Ford Pinto (1971-1980)
Još jedna ideja koja je izgledala odlično na papiru je ovaj put uništena samo zbog nepažnje Forda. Pinto je predstavljao broj jedan ekonomično auto tokom 1970ih. Trošio je malo, nije koštao mnogo, a mogao se kupiti i sa velikim brojem sportskih opcija. Međutim, tokom 1975 godine otkriveno je da je položaj rezervara kod Pinta na jako lošem mesto što je dovodilo do eksplozije u slučaju da je zadnji deo vozila udaren. U tom momentu već 360 ljudi je izgubilo život. Ford je tvrdio da je Pinto siguran i da eksplozija ne pravi nikakvu razliku jer su ljudi u Pinto u tom momentu najverovatnije mrtvi tokom sudara. Kasnije je saznato da bi Forda koštalo oko $11 po vozilu da popravi Pinto. Međutim, Ford je prodavao po 400,000 Pinta godišnje i nije želeo da popravi problem jer je plaćao odštete porodicama. Na kraju je problem popravljen, ali je reputacija Pinta potpuno uništena.

Cadillac Cimarron (1982-1988)
U svojoj istoriji Cadillac je stekao reputaciju kao luksuzno vozilo velikih dimenzija i motora. Do dana današnjeg nije poznato šta je Cadillac mislio kada je 1982 godine predstavio Cimarron, koji je ustvari bio Chevrolet Cavalier sa Cadillac oznakama. Cena Cimarrona je bila oko $12,000 što je za duplo više u poređenju sa identičnim Cavalierom. Mali I4 motor je bio prvi I4 motor u Cadillacu još od 1914 godine. U devet godina proizvodnje napravljeno je oko 26,000 primeraka, daleko manje nego što se Cadillac nadao. Danas mnogi ne smatraju Cimarron kao Cadillac.

Cadillac Seville dizel (1978-1985)
Seville je brzo postao hit u Americi kada je predstavljen 1975 godine. Manjih dimenzija i motorom nego ostali modeli Cadillaca, Seville je odlikovan fenomenalnim dizajnom dok je prodaja bila bolja nego planirana. Međutim, kada je druga generacija predstavljena jedan od opcija motor ja bio 5.7L V8 dizel, pravljen od strane Oldsmobila. Ideja na papiru je bila dosta dobra. Seville sa dizel motorom je mogao preći oko 30 milja po galonu što je bila fenomenalna cifra za vozilo sa V8 motorom i težinom od preko 4,000 pounda. Dizel motor se pokazao kao veliki promašaj od prvog dana. Mnogo se kvario, a Cadillac je velikom broju mušterija morao da zameni kompletan motor pod garancijom. Čak i kada je radio dizel je bio jako spor (samo 125 hp) za veliko i luksuzno auto kao što je Cadillac.

Ford Thunderbird (1980-1982)
Thunderbird je počeo karijeru kao konkurent Chevrolet Corvetti, ali je tokom 1970ih dobio na veličini da je postao luksuzni auto. Kada je 1980 model predstavljen Ford je koliko-toliko smanjio dimenzija, ali je najveći problem predstavljao motor. Motor veličine V6 je bio preslab za vozilo veličine Thunderbirda, a kupci su se žalili na mal prostor na zadnjim sedištima (za maksimalno dvoje ljudi). Prodaja pala za preko 200,000 primeraka, ali na sreću već 1983 godine novi model je predstavljen koji se pokazao jako dobro.

Pontiac Aztek (2001-2005)
Aztek je trebao predstavljati vozilo budućnosti. Dizajn je bio poseban, cena pristupačna i Pontiac se nadao da je to dovoljno za uspeh. Međutim, od prvog dana Aztek je bio osuđen na neuspeh. Prodaja je bila toliko loša da je Pontiac davao Azteke ljudima koji rade za Pontiac kako bi se stvorila slika da Azteka ima na ulicama, a prvih 10,000 primeraka je prodano u fleet sales. Motor je bio jako slab i često bi gubio snagu kada se vozi uz brdo i kada je klima upaljena. Ideja o godišnjoj prodaji od 75,000 primeraka je ostala samo san.

Bricklin SV1 (1975-1976)
Pre nego što je pomogao Yugu da dođe u Ameriku, Malcolm Bricklin je imao i svoje sopstveno vozilo. Reč je o modelu SV1 (Safety Car) koji, kao i DeLorean, je trebao da predstavlja auto budućnosti. Na papiru ideja je zvučala fantastično, ali se na kraju ispostavilo da je SV1 ustvario bio kit car spojen od strane AMC-a. Motor je bio previše slab, samo automatski menjač je bio opcija, a cena od $10,000 je bila previsoka za auto koji je po kvalitetu bio u rangu auta od $3,000. Velik broj opreme interiora (kao što je upaljač) nije uopste postojao.

Chrysler Imperial (1980-1983)
Početkom 1980ih godina Chrysler je želeo da oživi Imperial model i nadao se da će ideja biti uspešna kao tokom 1950ih. Međutim, Imperial se pokazao toliko loše da se većina delova, ne samo motora kao i interiora, morala menjati pre 10,000 milja na satu. Imperial je ustvari bio Chrysler Cordoba, a Cordoba je ustvario bio Dodge Mirada, ekonomični auto. Cena od $20,000 za Miradu sa Imperial oznakama je bila previskola i prve godine prodano je oko 6,000 primeraka. Do treće godine taj broj je bio tri puta manji i Imperial je mirno nestao sa tržišta posle 1983 godine.

Chevrolet Corvette (1980)
O Corvetti ne treba previše trošiti reči. Ali čak i svemoguća Corvette je imala momenata kada se nalazila na samom dnu, kao što je 1980 model. Mali 5.2L V8 motor je izvlačio samo 180 hp dok je maksimalna brzina bila 85 mph. Pored toga cena je skočila za preko $3,000 ($16,000), a 1980 godina ostaje kao jedina godina u kojoj je Camaro bio moćniji od Corvette. Na sreću, navedeni model nije dugo bio u prodaji i već sledeće godine jači model je predstavljen.

Comment