Imao sam najbolje kocnice na svetu dok nisam resio da ih ucinim jos boljim. A onda je sve krenulo nizbrdo.
Šalu na stranu. U pitanju je Renault Safrane, '98, 2.5, 125 kW, benzinac.
Pre tri godine i pedeset hiljada kilometara, zamenjeni su prednji diskovi i pločice jer su bili ispod fabričkog minimuma, a radili su oket.
Tri godine kasnije, pločice su počele da škripe, kad se zagreju, kao da teram tramvaj. A hteo je i da zatrese disk pri kočenju na većim brzinama. U suštini je radilo efikasno ako već ne prijatno, za dušu i telo.
Iako je ostalo bar trećina, ako ne i pola obloge na pločicama, zamenjene su da ne bi škripale, a diskovi su, pošto je bilo ohoho mesa, obrađeni, bez skidanja sa osovine.
Bien. So far, so good. Škripanja i trešenja je nestalo, i osebujno zadovoljstvo nas je sviju obuzelo.
No, ne lezi vraže, nakon petstotinak kilometara (pređenih u sledećih par dana) nakon jedne kratkotrajne aktivacije ABS-a u cilju izbegavanja sigurne pogibije usled upadanja u krater na jednom lokalnom putu kojim se kretah prvi put u žitiju, dakle par kilometara iza toga, primetih ciju-ciju zvučić sa desne strane, koji bi kratkotrajno nestajao kad pritisnem kočnicu.
Zaustavljanjem vozila, i taktilnom detekcijom naplataka, utvrđeno je da se desni točak počeo grejati, iako skoro više nije ni korišćena kočnica, a levi točak je ostao mlak, kao što i treba.
Od toga trena, ciju-ciju i vruća felna su postali moji nerazdvojni sadruzi. Ciju-ciju se i gubi na duže periode, ali Vrućko - jok.
Deset dana i hiljadu i petsto kilometara nakon tog nemilog događaja, i pet intervencija na kočnicama se ništa nije promenilo
1. Zamenjeno je kočiono crevo.
2. Servisiran je kočioni cilindar, očišćen, uglačan, gumice zamenjene, fercera k'o podmazan.
3. Pločice su proverene na dimenzije, bolje nameštane, a mesta na šapi gde klizaju proverena i očišćena.
4. Vazduh je zdušno i energično ispuštan.
Guess what? Nema promena. Točak i dalje greje (greje, ne crveni i ne puši, zasad) , manje kad se ne koči, (normalno) više kada se koči, a cijukanje se povremeno začuje.
Neka demonska sila ne dozvoljava cilindru da se vrati o otpusti pločice da se vrate u beskontaktni položaj, nego ih nežno pribija uz disk.
NOTA BENE:
Pri skidanju kočionog creva, tehničko lice koje je skidalo kočiono crevo, je utvrdilo da ulje nije poteklo iz cevčice koja dovodi ulje do kočionog creva.
To je dalo mesta pretpostavkama da se problem uopšte ne nalazi u šapi/cilindru/pločicama, već u ABS-u, za koji niko ne zna pouzdano kako radi, ali svi pretpostavljaju da ima neke ventiliće unutra, ili gumičice, ili kombinaciju ova dva, koji ne dozvoljavaju časnom i poštenom (pre nekoliko meseci menjanom) ulju da se vrati nazad ka glavnom kočionom, i da ono drži cilindar u intimnom kontaktu sa kočionim elementima.
Moje pitanje je -
Da li je neko imao sličan problem i kako ga je rešio?
Da li ova teorija o ABS-u drži vodu?
Ako jeste ABS, da li znate nekog ko rešava ove probleme (koji ne izgleda da je kompjuterskog već mehaničkog/hidrauličnog tipa).
Mislim da je dovoljno jasno, ja vas ne bih dalje zadržavao, unapred zahvalan.
Šešir dole i dubok naklon.
Šalu na stranu. U pitanju je Renault Safrane, '98, 2.5, 125 kW, benzinac.
Pre tri godine i pedeset hiljada kilometara, zamenjeni su prednji diskovi i pločice jer su bili ispod fabričkog minimuma, a radili su oket.
Tri godine kasnije, pločice su počele da škripe, kad se zagreju, kao da teram tramvaj. A hteo je i da zatrese disk pri kočenju na većim brzinama. U suštini je radilo efikasno ako već ne prijatno, za dušu i telo.
Iako je ostalo bar trećina, ako ne i pola obloge na pločicama, zamenjene su da ne bi škripale, a diskovi su, pošto je bilo ohoho mesa, obrađeni, bez skidanja sa osovine.
Bien. So far, so good. Škripanja i trešenja je nestalo, i osebujno zadovoljstvo nas je sviju obuzelo.
No, ne lezi vraže, nakon petstotinak kilometara (pređenih u sledećih par dana) nakon jedne kratkotrajne aktivacije ABS-a u cilju izbegavanja sigurne pogibije usled upadanja u krater na jednom lokalnom putu kojim se kretah prvi put u žitiju, dakle par kilometara iza toga, primetih ciju-ciju zvučić sa desne strane, koji bi kratkotrajno nestajao kad pritisnem kočnicu.
Zaustavljanjem vozila, i taktilnom detekcijom naplataka, utvrđeno je da se desni točak počeo grejati, iako skoro više nije ni korišćena kočnica, a levi točak je ostao mlak, kao što i treba.
Od toga trena, ciju-ciju i vruća felna su postali moji nerazdvojni sadruzi. Ciju-ciju se i gubi na duže periode, ali Vrućko - jok.
Deset dana i hiljadu i petsto kilometara nakon tog nemilog događaja, i pet intervencija na kočnicama se ništa nije promenilo
1. Zamenjeno je kočiono crevo.
2. Servisiran je kočioni cilindar, očišćen, uglačan, gumice zamenjene, fercera k'o podmazan.
3. Pločice su proverene na dimenzije, bolje nameštane, a mesta na šapi gde klizaju proverena i očišćena.
4. Vazduh je zdušno i energično ispuštan.
Guess what? Nema promena. Točak i dalje greje (greje, ne crveni i ne puši, zasad) , manje kad se ne koči, (normalno) više kada se koči, a cijukanje se povremeno začuje.
Neka demonska sila ne dozvoljava cilindru da se vrati o otpusti pločice da se vrate u beskontaktni položaj, nego ih nežno pribija uz disk.
NOTA BENE:
Pri skidanju kočionog creva, tehničko lice koje je skidalo kočiono crevo, je utvrdilo da ulje nije poteklo iz cevčice koja dovodi ulje do kočionog creva.
To je dalo mesta pretpostavkama da se problem uopšte ne nalazi u šapi/cilindru/pločicama, već u ABS-u, za koji niko ne zna pouzdano kako radi, ali svi pretpostavljaju da ima neke ventiliće unutra, ili gumičice, ili kombinaciju ova dva, koji ne dozvoljavaju časnom i poštenom (pre nekoliko meseci menjanom) ulju da se vrati nazad ka glavnom kočionom, i da ono drži cilindar u intimnom kontaktu sa kočionim elementima.
Moje pitanje je -
Da li je neko imao sličan problem i kako ga je rešio?
Da li ova teorija o ABS-u drži vodu?
Ako jeste ABS, da li znate nekog ko rešava ove probleme (koji ne izgleda da je kompjuterskog već mehaničkog/hidrauličnog tipa).
Mislim da je dovoljno jasno, ja vas ne bih dalje zadržavao, unapred zahvalan.
Šešir dole i dubok naklon.
Comment