Tokom 1963. godine, ostvareni su i prvi ozbiljniji sportski uspesi kada je Phill Hill završio 11. u generalnom plasmanu i prvi u klasi na trci 12 časova Sebringa. Sledeće godine, Cobre su započele dominaciju na trkalištima širom sveta, kada su na čuvenim takmičenjima Le Mans i Laguna Seca njihovi vozači trijumfovali, a u Sebringu zauzeli drugo i treće mesto u klasi. Tokom te godine počinje i razvijanje Cobra Daytona Coupea koji koristi 427 V8 motor i ima potpuno drugačiju karoseriju. Ovaj model namenjen je višem nivou takmičenja jer na dugim pravcima standardna Cobra nije imala snage niti adekvatnu aerodinamiku.
Godine 1965. počinje prodaja nove verzije Cobre u koju je počela ugradnja "monstruoznog" motora Forda od 427 ki (7,0 litara i 420 KS). Ovaj model je najprepoznatljiva Cobra i imao je 10 cm dužu i širu karoseriju, koja joj je davala mišićaviji izgled, modifikovano vešanje i kočnice. U ponudi su se našle tri verzije: 427 Competition Cobra - potpuno olakšana trkačka verzija koja je imala vetrobran samo ispred vozača, 427 S/C (street or competition) Cobra - verzija "pripitomljena" za ulicu (street legal) sa svim trkačkim dodacima kao što su rol bar, hromirani završeci izduvnog sistema (side pipes) i Halybrand naplatci i 427 S (street) Cobra - civilizovan ulični model.
Postavlja se pitanje koliko je uopšte Cobra mogla biti "civilizovana" kada je i u svojoj najslabijoj verziji imala 420 KS na manje od jedne tone težine samog automobila. Realne performanse ovih verzija nikada nisu zaista izmerene, ali je 427 S/C mogla da ubrza od 0 do 100 mp/h (160 km/h) i da zakoči do potpunog mirovanja za 12 sekundi.
Za ove modele vezana je i jedna anegdota. Naime, testiranja su vršena na putevima južne Kalifornije u uslovima javnog saobraćaja, a lokalna policija iz poštovanja prema Shelbyu imala je razumevanja za celodnevno "paljenje guma" i neverovatna prekoračenja brzine.
Naredne izmene bile su minimalne, a automobil se i dalje sa uspehom takmičio. Međutim, krajem 1967. godine proizvodnja se prekida posle 1.011 ručno napravljenih komada, od kojih je nemoguće naći dva identična automobila. Razlozi za prekid proizvodnje su opadanje potražnje za automobilom, slaba zarada na svakom prodatom primerku i prezauzetost Shelbya oko izrade specijalno pripremljenih Mustanga GT 350 i GT 500 i čuvenog supersportskog automobila Ford GT 40.
Poznavaoci smatraju 1967. godinu za kraj pravih Cobri, ali zapravo, od sredine sedamdesetih počinje realna ekspanzija ovog modela jer se tad masovnije prave fiberglas kroserije u privatnoj režiji i stvaraju odlične replike. Po nekim procenama danas u svetu postoji oko 45.000 replika koje su, najčešće, samo spolja slične originalu jer je prilikom izrade dopušteno korišćenje najrazličitijih pogona, materijala, delova i platformi. U svetu postoji izuzetno mnogo proizvođača karoserija i delova za Cobru, a i u Jugoslaviji, u Novom Sadu se mogla nabaviti karoserija, spremna za ugradnju.
Među brojnim proizvođačima izdvajaju se tri firme čiji proizvodi plene pažnju kvalitetom. Prva je, večni, AC koji i danas pravi kompletne Cobre sa Chevrolet motorima i pod komercijalnim imenom Superblower. Druga je i obnovljeni i originalni Shelby American, koji samo proizvodi verziju 289 i to sa aluminijumskom karoserijom. I treća je Everett-Morison koja je jedan od najstarijih proizvođača replika ovog modela.
Tokom devedesetih godina javljaju se tako perfektne kopije da se za njih ne koristi naziv replika, nego klon i ovi automobili imaju visoku cenu.
Što se originalnih modela tiče, veoma su skupi i obožavani od strane kolekcionara.
Cene za pravu Cobru se kreću od 200.000 evra za slabije modele bez trkačke istorije, dok je praksa kod kupovine snažnijih automobila sa nekoliko pobeda iza sebe, da se prodavcu daje blanko ček. Zbog toga su retko na tržištu i kada se pojave dostižu visoke cene.
Na kraju, i to su potpuno adekvatne sume za besmrtni deo trkačke istorije, koji je u svom meteorskom usponu, najjače sijao...
Godine 1965. počinje prodaja nove verzije Cobre u koju je počela ugradnja "monstruoznog" motora Forda od 427 ki (7,0 litara i 420 KS). Ovaj model je najprepoznatljiva Cobra i imao je 10 cm dužu i širu karoseriju, koja joj je davala mišićaviji izgled, modifikovano vešanje i kočnice. U ponudi su se našle tri verzije: 427 Competition Cobra - potpuno olakšana trkačka verzija koja je imala vetrobran samo ispred vozača, 427 S/C (street or competition) Cobra - verzija "pripitomljena" za ulicu (street legal) sa svim trkačkim dodacima kao što su rol bar, hromirani završeci izduvnog sistema (side pipes) i Halybrand naplatci i 427 S (street) Cobra - civilizovan ulični model.
Postavlja se pitanje koliko je uopšte Cobra mogla biti "civilizovana" kada je i u svojoj najslabijoj verziji imala 420 KS na manje od jedne tone težine samog automobila. Realne performanse ovih verzija nikada nisu zaista izmerene, ali je 427 S/C mogla da ubrza od 0 do 100 mp/h (160 km/h) i da zakoči do potpunog mirovanja za 12 sekundi.
Za ove modele vezana je i jedna anegdota. Naime, testiranja su vršena na putevima južne Kalifornije u uslovima javnog saobraćaja, a lokalna policija iz poštovanja prema Shelbyu imala je razumevanja za celodnevno "paljenje guma" i neverovatna prekoračenja brzine.
Naredne izmene bile su minimalne, a automobil se i dalje sa uspehom takmičio. Međutim, krajem 1967. godine proizvodnja se prekida posle 1.011 ručno napravljenih komada, od kojih je nemoguće naći dva identična automobila. Razlozi za prekid proizvodnje su opadanje potražnje za automobilom, slaba zarada na svakom prodatom primerku i prezauzetost Shelbya oko izrade specijalno pripremljenih Mustanga GT 350 i GT 500 i čuvenog supersportskog automobila Ford GT 40.
Poznavaoci smatraju 1967. godinu za kraj pravih Cobri, ali zapravo, od sredine sedamdesetih počinje realna ekspanzija ovog modela jer se tad masovnije prave fiberglas kroserije u privatnoj režiji i stvaraju odlične replike. Po nekim procenama danas u svetu postoji oko 45.000 replika koje su, najčešće, samo spolja slične originalu jer je prilikom izrade dopušteno korišćenje najrazličitijih pogona, materijala, delova i platformi. U svetu postoji izuzetno mnogo proizvođača karoserija i delova za Cobru, a i u Jugoslaviji, u Novom Sadu se mogla nabaviti karoserija, spremna za ugradnju.
Među brojnim proizvođačima izdvajaju se tri firme čiji proizvodi plene pažnju kvalitetom. Prva je, večni, AC koji i danas pravi kompletne Cobre sa Chevrolet motorima i pod komercijalnim imenom Superblower. Druga je i obnovljeni i originalni Shelby American, koji samo proizvodi verziju 289 i to sa aluminijumskom karoserijom. I treća je Everett-Morison koja je jedan od najstarijih proizvođača replika ovog modela.
Tokom devedesetih godina javljaju se tako perfektne kopije da se za njih ne koristi naziv replika, nego klon i ovi automobili imaju visoku cenu.
Što se originalnih modela tiče, veoma su skupi i obožavani od strane kolekcionara.
Cene za pravu Cobru se kreću od 200.000 evra za slabije modele bez trkačke istorije, dok je praksa kod kupovine snažnijih automobila sa nekoliko pobeda iza sebe, da se prodavcu daje blanko ček. Zbog toga su retko na tržištu i kada se pojave dostižu visoke cene.
Na kraju, i to su potpuno adekvatne sume za besmrtni deo trkačke istorije, koji je u svom meteorskom usponu, najjače sijao...
Comment