Ford

[Sasha]

Tokom 1972. godine svjetlo dana ugledao je još jednom redizajnirani Torino. Ovaj automobil karakterisao je naglašeno futuristički dizajn koji je privukao veliku pažnju javnosti, prvenstveno zbog prepoznatljive maske nazvane: ?riblja usta?. Ovaj Torino je bio znatno veći od prethodnog, a pristizanjem novog modela iz ponude su eliminisane kabrioletske verzije, dok su zadržane verzije sa dvoja vrata, fastback, ali i karavanske te one sa četvero vrata. Također, 1972. godine Ford je uveo i ime Gran Torino i Gran Torino Sport, što nas u ovom slučaju najviše i interesuje. Time je iz upotrebe izbačeno ime GT. Najsnažniji agregat u ponudi tada je bio 351 Cobra Jet koji je opcionalno mogao biti spregnut i sa četverostepenom Hurst automatikom. Modeli iz 1973. godine su stilistički bili gotovo jednaki verziji iz 1972. godine, a promjene je pretrpio ?nos? automobila, koji je morao biti usklađen sa novim zakonskim propisima za nove automobile.
Zahvaljujući ovome, Gran Torino iz 1973. dobio je pljosnatu i četvrtastiju masku. Već 1974. godine Torino je, po ko zna koji put, dobio novi izgled. Sada su linije karoserije bile veoma slične onima iz 1972. i 1973, ali je modifikacije opet pretrpio prednji dio. Postepeno, i na žalost mnogih, ovi automobili su sve više postajali luksuzni, a samim tim i proporcionalno manje sportski. Iako izuzetno atraktivni, ovi automobili ipak su bili prikladniji za potrebe porodice nego za žestoke ?drag? trke. Tako smo došli i do 1975. godine iz koje je i Gran Torino korišten u originalnoj TV-seriji ali i filmu ?Starsky & Hutch?. Ovaj jarko crveni Torino se, osim svojom imopzantnom pojavom, isticao i bijelom linijom koja se pružala preko boka automobila, šireći se od prednjeg ka stražnjem kraju, te se vrlo efektno zavržavala prijelomom u širokom B nosaču karoserije. Ovakav Gran Torino prava je rijetkost. Svi proizvedeni modeli korišteni su uglavnom za potrebe serije i filma, dok su se, naravno, kasnije pojavile i replike. Torino iz 1976. godine je posljednji model pod ovim imenom koji je izašao iz pogona Forda, prije nego ga je zamijenio model i produkcijska linija LTD.

[Sasha]

[Sasha]

Probacu da nadjem.

[Sasha]

Consul / Granada

The Consul / Granada large car range was introduced in 1972 as the replacement for the Zephyr / Zodiac. Both Consul and Granada shared the same modern bodyshell providing a more efficient, roomy saloon and estate car line-up.
Production started in December 1971 and was originally carried out at both Ford Werke in Cologne, Germany and at Dagenham in Essex. This continued until 1976 when assembly was switched entirely to Cologne. By releasing the production line space for a relatively (in Ford terms) low volume range, the Dagenham plant was able to establish manufacturing facilities for the new Ford high volume Fiesta small car alongside the top selling Cortina range.
The Consul / Granada range was announced to the public in April 1972 and was well received by the motoring press and public alike. Saloons and estate cars offered initially a choice of 2.5 & 3.0 litre V6 Dagenham built engines. The 2.5 litre engine was confined to the Consul model from September 1972. From April 1973 all models in the Consul / Granada range were fitted with power steering as standard. Top speed ranged from 92mph (150kmh) to 113mph (180kmh) with the 3.0 litre models capable of 0-60 mph in 9 seconds. In 1975 , the Consul name was dropped in favour of Granada.

INTERIORS

The Consul badge was given to less expensive, lower specification variants and although the bodyshell was basically the same, trim details such as headlamps, radiator grille, boot and side panel trims, bumper styling and, of course, badging helped to differentiate the models.
The Consul was equipted as standard with front bucket seats, and a well contoured rear seat. The Consul featured a central floor mounted remote control gear shift. The speedometer, fuel and temperature gauges had black non reflecting dials.
The dashboard contained an open shelf on the passenger side with a lockable glove box underneath - the whole dashboard, instrument panel and bulkhead area ahead of the driver and passenger being cushioned for safety.
The 'L' pack available on the Consul offered special seats, loop pile carpet colour keyed to the interior, vanity mirror, heated rear screen, clock and trip mileage recorder. A 'GT' or 'Rallye' pack option was also available. This included a larger engine, uprated suspension, sports road wheels and steering wheel, black grille and halogen driving lamps.
The Granada received more expensive and luxurious interior refinements and was more comprehensively equipped. It was also the first European Ford production car to carry the Turin coachbuilders luxury specification 'Ghia' badge. Extra sound deadening material was built into the Granada providing even greater insulation from extraneous noise.
Instrumentation included a rev counter, oil pressure gauge and ammeter in addition to the standard instrumentation found on the Consul. A larger central console incorporated a glove compartment with padded lid and rear passengers had their own ventilation system. The 'GXL' incorporated many additional refinements - including tinted glass throughout and a steel sliding sunroof.
A major refinement of both Consul and Granada was the multi-purpose switch on the steering column, which gave fingertip control for the main and dipped headlight beam, flasher, direction indicatores and two spped wipers. A foot button controlled the wipers and washers for intermittent action.

NEW ENGINES

A new 2.0 litre overhead camshaft engine was added to the range in April 1975 and in October of that year, the Granada 'Base' and 'L' and 'S' models replaced the Consul range. A special economy 'sonic idle' 2.0 litre engine replaced the previous version in February 1976 followed by th 3.0 litre 'L' saloon variant in September.
Despite the World Oil Crisis in 1973/74, the Granada's appeal took it to peak production in 1976 by which time it had achieved over 850,000 sales in Europe.

To je sve sto sam uspeo da nadjem,za sada!
Pogledaj http://www.ford.granadaguild.btinternet.co.uk/index.htm

[Sasha]

Ford Continental Mark II convertible



Ameri?ka automobilska industrija ima dugu tradiciju, to je poznata ?injenica. Tako?e, poznato je da su automobili ?made in USA? uvek bili nepogrešivo prepoznatljivi, jer su pažnju privla?ili svojim dimenzijama. ?im bi na putu videli automobil koji svojim gabaritima odska?e od svih ostalih, mogli ste biti sigurni da je proizveden u Americi. I dan-danas to pravilo važi, donekle izmenjeno i malo ublaženo, Ali pre nekih 50 godina, to je bio pre?utan imperativ kojeg su se pridržavali gotovo svi ameri?ki proizvo?a?i.

[Sasha]

Izuzetak svakako nije bio ni Ford Continental Mark II, premijerno prikazan na Salonu automobila u Parizu, 1955. godine. Duga?ak 5,54 metara, i sa masom od, ?ak i za to doba, zapanjuju?ih 2340 kg, svakako je privla?io pažnju.

Pre svega jer je, neosporno, bio lep, elegantan automobil, za razliku od drugih modela koji su 50-ih godina prošlog veka stizali sa ameri?kog tla. Continental Mark II se nije razmetao sa previše hromiranih delova, niti sa bojom u dve nijanse, da bi istakao svoju lepotu. Ono što ga je, izme?u ostalog, izdvajalo od drugih ameri?kih automobila jeste i upadljivo odsustvo svih jet age dodataka, tako karakteristi?nih za ostale ?etvoroto?kaše tog doba proizvedene u Americi. Slobodno se može re?i da je stil Continentala Mark II bio prili?no konzervativan, što mu nikako nije bila mana, naprotiv.

Na prvi pogled, u o?i je upadao ogroman poklopac motora od skoro 1,8 metara, pod kojim se nalazio V8 agregat, zapremine 6 litara, koji je razvijao 285 KS pri 4000 o/min. Za prenos snage bio je zadužen trostepeni automatski menja?. Iako u apsolutnom iznosu, broj od 285 KS zvu?i veoma mo?no, snaga motora je jednostavno bila nadmašena masom automobila. Do 100 km/h Continental je stizao za nešto manje od 16 sekundi, a maksimalna brzina je iznosila 190 km/h. A potrošnja? Ko je još brinuo o tako ne?emu, u doba kada se ?inilo da nafta izvire u gotovo svakom dvorištu u Teksasu, a pojam ?naftna kriza? je bio samo misaona imenica!

[Sasha]

Neosporno je da je Continental Mark II bio veoma luksuzan automobil kada se pojavio. Unutrašnjost je bila presvu?ena najfinijom kožom, u potpunosti ru?ne izrade, što je imalo svoju cenu. Za 10.000 dolara, koliko je koštao Continental, mogao se kupiti Rolls-Royce, dok su drugi luksuzni ameri?ki automobili, kao što je Cadillac, koštali upola manje!

Ali to nije sve. Za pomenutih 10.000 dolara, dobili biste fabri?ku verziju sa ?vrstim krovom. Da biste vozili Continental Mark II u kabriolet izdanju, trebalo je da izdvojite još 8.000 dolara. Stoga ne ?udi što su napravljena svega tri kabrioleta, od kojih su do današnjeg dana ?preživela? dva. Ina?e, u periodu od 1955. do 1957. godine, kada je prestala proizvodnja, ukupno je proizvedeno oko 3.000 vozila, a oko polovine tog broja i danas postoji.

Imaju?i sve u vidu, nije nikakvo iznena?enje što su Continental Mark II posedovali uglavnom bogati i slavni, a naj?eš?e oni koji su bili i jedno i drugo. Lista je duga?ka, a pomenu?emo samo neke: Elvis Presley, Frank Sinatra, Dwight Eisenhower, iranski šah Mohammed Reza Pahlavi...

Ford Continental Mark II je bio poseban automobil u doba kada se pojavio, i to na mnogo na?ina. Iako je po svim kriterijumima bio pravi predstavnik ameri?kog shvatanja automobila toga vremena, imao je harizmu koja ga je odvajala od drugih. Dobar deo te posebnosti zadržao je do danas.

Da nije tako, teško da bi vlasnik jednog od njih, na pitanje svoje supruge, zašto ga ne proda, jer ga veoma retko vozi, jednostavno rekao: ?U pravu si draga, ali, tako je lep...?

Ljubav je iracionalna stvar, zar ne?

Izvor Vrele Gume

[g60]

Do skora je lik na kraju bulevara imao forda T u dvorishtu... Posto se sva drvenarija raspala, trebao je neki extra stolar da bi...
Pozz