U istoriji automobilizma, kompanija De Lorean će ostati zabeležena kao jedna od najkontraverzinijih automobilskih marki na svetu. Fama, glasine i istine koje su se prepletale oko fabrike i samog automobila, promovisale su DMC ? 12 u klasiku, čak i pre isteka trideset godina, obaveznih u old-tajmerskom svetu.
Ključni čovek cele storije bio je John Z. De Lorean, nekada jedan od najpoznatijih i najuticajnijih ličnosti američke a i svetske auto industrije. Rođen u Detroitu, De Lorean je odrastao uz automobile. Zaposlivši se u General Motorsu, tačnije u Pontiacu, ubrzo je postao vodeći čovek te kompanije. Proslavio se mnogim mudrim potezima a sigurno najpoznatiji je predstavljanje čuvenog modela GTO, koji je u početku razvijan bez znanja uprave kompanije. Tokom daljeg napretka postao je predsednik Chevroleta i čak vice-predsednik cele GM grupacije ali su ga konstantni nesporazumi naveli da napusti to mesto. Ubrzo posle odlaska, De Lorean odlučuje da se posveti svom starom snu, produkciji sportskog automobila pod sopstvenim imenom, a nakon toliko godina neverovatnog uspeha u automobilskoj industriji bio je siguran da će lako pronaći podršku za projekat.
Stoga je, 1975. godine, osnovan De Lorean Motor Company, sa ciljem da se dizajnira i napravi sportski automobil koji bi bio siguran, pouzdan, komforan, sa odličnim performansama i ležanjem na putu. De Lorean je oko sebe okupio neke od najboljih inžinjera tog doba, većinu iz General Motorsa. Ubrzo, tim je otišao u Italiju i od ,čuvenog, Giorgetto Giougaroa naručio dizajn celog vozila, koje bi, po njihovim imputima, trebalo da obavezno ima vrata u obliku krila ( gullwing ) i motor postavljen nazad. Sledeća etapa plana bilo je stvaranje proizvodnih pogona, i posle dugog razmatranja, izbor je pao na Dunmurry u Severnoj Irskoj, gde je na blatnjavom polju počela da niče fabrika. Taj potez je Britanska vlada pozdravila i investirala do danas nepoznato veliku količinu novca. Bez obzira na sve, automobil praktično nije ni postojao, jer osim dizajna, sve ostalo je bilo nepoznato. Uvidevši da razvoj suviše sporo teče, De Lorean odlučuje da potraži pomoć. Posle nesporazuma sa BMW ?om i Porscheom, sklapa dil sa Lotusom, 1978. godine, koji i pored protivljenja Colina Chapmana a zbog teške finansiske situacije, biva primoran da pristane.
Sa podrškom Lotusa, DMC ? 12, polako dobija oblik, dok se automobil promoviše kroz specijalizovanu štampu. Prvobitno objavljena cena od 12 000 dolara činila bi ga fantastično konkurentnim ali već tad se videlo da od toga nema ništa. Karoserija je ostala praktično nepromenjena sa karakterističnim gullwing vratima i motorom iza vozača, napravljena u potpunosti od nerđajućeg čelika. Prvobitno planiran kao 2+2 kupe, automobil je postao dvosed sa malim prostorom iza putnika i simboličnim prtljažnikom napred. Posle dugotrajog ispitivanja, za pogon je izabran Renaultov V6 agregat ( koji je, montiran, nosio oznake Volvoa ),sa četiri ventila po cilindru, zapremine 2,8 litara i snage oko 145 KS. Snaga se prenosila na zadnje točkove preko petostepenog manuelnog menječa, iste fabrike. Da bi se obezbedio prestiž, vozilo je bio krcato Lucasovom elektronikom. Unutrašnjost je obložena kožom i ugrađeni su klima uređaj i električni podizači stakala. Fabrika nije nudila mogućnost farbanja karoserije i svi primerci, osim tri, korišćena za testiranje, su metalno sive boje.
Početkom 1981. godine, auto je napokon bio gotov posle tri godine zakašnjenja od prvobitno određenog datuma, što je izuzetno koštalo investitore. Svetska premijera je bila na Salonu automobila u Ženevi i momentalno je fabrika bila zatrpana sa narudžbama. Impakt na javnost je bio baš onakav kakav je De Lorean želeo a DMC ? 12 se potpuno razlikovao od konkurecije. Mnogi kupci prvih primeraka iz ?81. godine su dali po 1000 dolara kao depozit bez znanja potpune cene koja je iznosila oko 28 000 dolara, jako daleko od obećanih dvanaest, tri godine pre. Sa tako visokom cenom, De Lorean DMC ? 12 je zašao u područje opasne i etablirane konkurencije kao što su, Porsche 911, Mercedes SL 450 ili Chevrolet Corvette. Tokom prve godine prodaje, 1981 čak je i uspeo da nadmaši Porsche u prodaji na američkom tržištu ali su problemi brzo stigli. Već početkom 1982. godine, prodaja pada jer se šire glasine o izuzetno slabom kvalitetu vozila. Naime, najviše zamerki upućeno je Renaultovom, odnosno, Volvom motoru koji sa 145 KS jednostavno nije bio dovoljno snažan a fabričih 210 km/h je bilo jako sumnjivo. Automobili prodati na američkom tržištu su bili čak i slabiji, zbog modifikacija na motoru radi ekologije. Na nekim modelima su ugrađeni suviše meki amortizeri što je potpuno ubijalo osećaj sportske vožnje i bilo pogodno samo za lagano krstarenje. Enterijer je bio skučen a elektronika nepouzdana. Pored toga, mnogi dileri su morali da o svom trošku dorađuju automobile koji su iz Irske stizali praktično nezavršeni. Ohrabren odličnom početnom prodajom, De Lorean povećava mesečnu produkciju na 400 primeraka a zbog naglog pada prodaje, tokom 1982. godine, ovi automobili neuspevaju da nađu kupca. Zbog svega toga, kompanija zapada u ozbiljne finansiske probleme a De Lorean traži pomoć od Britanske vlade. Sa sve slabijom prodajom, fabrika nekako ulazi u sladeću godinu ali prekid finansiske pomoći dovodi do bankrota. Tada na scenu stupaju poreski organi koji zapažaju De Loreanov izuzetno skup način života i ogromne sume novca koje su prolazile kroz kompaniju. O tom najmutnijem poglavlju priče o ovoj fabrici se slabo zna, samo je sigurno da je De Lorean uhapšen zbog posedovanja narkotika a u Britaniji je dalje na snazi nalog za njegovo hapšenje.
U svakom slučaju, početkom 1983. godine se prekida proizvodnja ali je još određen broj primeraka sklopljen i isporučen kupcima koji su već uplatili automobil. Tačan broj proizvedenih primeraka se ne zna, ali po oficijelnim podacima, 6539 komada( 1981. g.), 1126 komada ( 1982. g. ), 918 komada ( 1983. godine ) je napravljeno. Sa druge strane, zaposleni u fabrici tvrde da je proizvedeno više od 10 000 automobila ali je posle bankrota sva tehnička i finansiska dokumentacija nestala a sigurno je da ni sam De Lorean, koji danas živi povučeno u Americi, nema tačne podatke.
Bez obzira na sve, danas je DMC ? 12 svojevrstan kult automobil sa velikim krugom obožavalaca. Cena na tržišu old tajmera mu je stabilana i kreće se oko 50 000 dolara/evra, što nije mnogo za ovako interesantan i extravagantan automobil. Danas, mišljenja o ovom automobilu su i dalje podeljena. Sa jedne strane smatraju ga bezvrednim produktom demagoga koji nema neku vrednost. Za druge, predstavlja remek ? delo automobilskog genija koji je bio žrtva loših okolnosti. Kako god, nema sumnje da je ovo jedan automobil koji se u moru raznih drugih, ističe izgledom, prestižom i neverovatnom istorijom koja ga čini legendom modernog automobilizma.


Ključni čovek cele storije bio je John Z. De Lorean, nekada jedan od najpoznatijih i najuticajnijih ličnosti američke a i svetske auto industrije. Rođen u Detroitu, De Lorean je odrastao uz automobile. Zaposlivši se u General Motorsu, tačnije u Pontiacu, ubrzo je postao vodeći čovek te kompanije. Proslavio se mnogim mudrim potezima a sigurno najpoznatiji je predstavljanje čuvenog modela GTO, koji je u početku razvijan bez znanja uprave kompanije. Tokom daljeg napretka postao je predsednik Chevroleta i čak vice-predsednik cele GM grupacije ali su ga konstantni nesporazumi naveli da napusti to mesto. Ubrzo posle odlaska, De Lorean odlučuje da se posveti svom starom snu, produkciji sportskog automobila pod sopstvenim imenom, a nakon toliko godina neverovatnog uspeha u automobilskoj industriji bio je siguran da će lako pronaći podršku za projekat.
Stoga je, 1975. godine, osnovan De Lorean Motor Company, sa ciljem da se dizajnira i napravi sportski automobil koji bi bio siguran, pouzdan, komforan, sa odličnim performansama i ležanjem na putu. De Lorean je oko sebe okupio neke od najboljih inžinjera tog doba, većinu iz General Motorsa. Ubrzo, tim je otišao u Italiju i od ,čuvenog, Giorgetto Giougaroa naručio dizajn celog vozila, koje bi, po njihovim imputima, trebalo da obavezno ima vrata u obliku krila ( gullwing ) i motor postavljen nazad. Sledeća etapa plana bilo je stvaranje proizvodnih pogona, i posle dugog razmatranja, izbor je pao na Dunmurry u Severnoj Irskoj, gde je na blatnjavom polju počela da niče fabrika. Taj potez je Britanska vlada pozdravila i investirala do danas nepoznato veliku količinu novca. Bez obzira na sve, automobil praktično nije ni postojao, jer osim dizajna, sve ostalo je bilo nepoznato. Uvidevši da razvoj suviše sporo teče, De Lorean odlučuje da potraži pomoć. Posle nesporazuma sa BMW ?om i Porscheom, sklapa dil sa Lotusom, 1978. godine, koji i pored protivljenja Colina Chapmana a zbog teške finansiske situacije, biva primoran da pristane.
Sa podrškom Lotusa, DMC ? 12, polako dobija oblik, dok se automobil promoviše kroz specijalizovanu štampu. Prvobitno objavljena cena od 12 000 dolara činila bi ga fantastično konkurentnim ali već tad se videlo da od toga nema ništa. Karoserija je ostala praktično nepromenjena sa karakterističnim gullwing vratima i motorom iza vozača, napravljena u potpunosti od nerđajućeg čelika. Prvobitno planiran kao 2+2 kupe, automobil je postao dvosed sa malim prostorom iza putnika i simboličnim prtljažnikom napred. Posle dugotrajog ispitivanja, za pogon je izabran Renaultov V6 agregat ( koji je, montiran, nosio oznake Volvoa ),sa četiri ventila po cilindru, zapremine 2,8 litara i snage oko 145 KS. Snaga se prenosila na zadnje točkove preko petostepenog manuelnog menječa, iste fabrike. Da bi se obezbedio prestiž, vozilo je bio krcato Lucasovom elektronikom. Unutrašnjost je obložena kožom i ugrađeni su klima uređaj i električni podizači stakala. Fabrika nije nudila mogućnost farbanja karoserije i svi primerci, osim tri, korišćena za testiranje, su metalno sive boje.
Početkom 1981. godine, auto je napokon bio gotov posle tri godine zakašnjenja od prvobitno određenog datuma, što je izuzetno koštalo investitore. Svetska premijera je bila na Salonu automobila u Ženevi i momentalno je fabrika bila zatrpana sa narudžbama. Impakt na javnost je bio baš onakav kakav je De Lorean želeo a DMC ? 12 se potpuno razlikovao od konkurecije. Mnogi kupci prvih primeraka iz ?81. godine su dali po 1000 dolara kao depozit bez znanja potpune cene koja je iznosila oko 28 000 dolara, jako daleko od obećanih dvanaest, tri godine pre. Sa tako visokom cenom, De Lorean DMC ? 12 je zašao u područje opasne i etablirane konkurencije kao što su, Porsche 911, Mercedes SL 450 ili Chevrolet Corvette. Tokom prve godine prodaje, 1981 čak je i uspeo da nadmaši Porsche u prodaji na američkom tržištu ali su problemi brzo stigli. Već početkom 1982. godine, prodaja pada jer se šire glasine o izuzetno slabom kvalitetu vozila. Naime, najviše zamerki upućeno je Renaultovom, odnosno, Volvom motoru koji sa 145 KS jednostavno nije bio dovoljno snažan a fabričih 210 km/h je bilo jako sumnjivo. Automobili prodati na američkom tržištu su bili čak i slabiji, zbog modifikacija na motoru radi ekologije. Na nekim modelima su ugrađeni suviše meki amortizeri što je potpuno ubijalo osećaj sportske vožnje i bilo pogodno samo za lagano krstarenje. Enterijer je bio skučen a elektronika nepouzdana. Pored toga, mnogi dileri su morali da o svom trošku dorađuju automobile koji su iz Irske stizali praktično nezavršeni. Ohrabren odličnom početnom prodajom, De Lorean povećava mesečnu produkciju na 400 primeraka a zbog naglog pada prodaje, tokom 1982. godine, ovi automobili neuspevaju da nađu kupca. Zbog svega toga, kompanija zapada u ozbiljne finansiske probleme a De Lorean traži pomoć od Britanske vlade. Sa sve slabijom prodajom, fabrika nekako ulazi u sladeću godinu ali prekid finansiske pomoći dovodi do bankrota. Tada na scenu stupaju poreski organi koji zapažaju De Loreanov izuzetno skup način života i ogromne sume novca koje su prolazile kroz kompaniju. O tom najmutnijem poglavlju priče o ovoj fabrici se slabo zna, samo je sigurno da je De Lorean uhapšen zbog posedovanja narkotika a u Britaniji je dalje na snazi nalog za njegovo hapšenje.
U svakom slučaju, početkom 1983. godine se prekida proizvodnja ali je još određen broj primeraka sklopljen i isporučen kupcima koji su već uplatili automobil. Tačan broj proizvedenih primeraka se ne zna, ali po oficijelnim podacima, 6539 komada( 1981. g.), 1126 komada ( 1982. g. ), 918 komada ( 1983. godine ) je napravljeno. Sa druge strane, zaposleni u fabrici tvrde da je proizvedeno više od 10 000 automobila ali je posle bankrota sva tehnička i finansiska dokumentacija nestala a sigurno je da ni sam De Lorean, koji danas živi povučeno u Americi, nema tačne podatke.
Bez obzira na sve, danas je DMC ? 12 svojevrstan kult automobil sa velikim krugom obožavalaca. Cena na tržišu old tajmera mu je stabilana i kreće se oko 50 000 dolara/evra, što nije mnogo za ovako interesantan i extravagantan automobil. Danas, mišljenja o ovom automobilu su i dalje podeljena. Sa jedne strane smatraju ga bezvrednim produktom demagoga koji nema neku vrednost. Za druge, predstavlja remek ? delo automobilskog genija koji je bio žrtva loših okolnosti. Kako god, nema sumnje da je ovo jedan automobil koji se u moru raznih drugih, ističe izgledom, prestižom i neverovatnom istorijom koja ga čini legendom modernog automobilizma.



Comment