Zanimljivosti koje mozda niste znali

[somi_kac]

Mislim da treba da postoji tema vezana za ovo. Ja nisam ni svestan koliko stvari nisam znao dok nisam procitao. Ko zna neki zanimljiv podatak koji moze da nam sacuva glavu, neka napise...
Evo, ja cu prvi...
- Na putu na kome ima vise od 2mm vode, auto koji ide brzinom vecom od 60km/h ne stigne da istisne svu vlaznost iz pneumatika i prakticno "pluta" po povrsini
- Svaka deonica puta je projektovana za odredjenu brzinu koja se naziva racunska brzina. Na osnovu ove brzine vam stoji ogranicenje, kada nema smetnji na putu (naselje, radovi)... Na primer, za magistralni put je 80km/h. Medjutim, stvarna brzina kojom vozilo moze nesmetano da prodje jeste osnovna brzina i ona je uvek veca za 20km/h od racunske.
- Ako vozilo upadne u vodu, vrata ne mogu da se otvore zbog neujednacenog pritiska sa spoljne i unutrasnje strane. Potrebno je otvoriti prozor da voda udje do vrha i izjednaci se pritisak. Tek tada cete moci da otvorite vrata i izadjete. U ostalim slucajevima gubite vreme i vazduh na paniku i lupanje.

[alexa05]

Re: Zanimljivosti koje mozda niste znali

Ovo pod tackom 3. nije zanimljivost vec cista fizika.

[b_samardzic]

Re: Zanimljivosti koje mozda niste znali

E a kad upadnes u mutnu vodu pa jos nije suncan dan treba se snaci sta je gore a sta dole.
Probao sam i znam sta pisem.
Probajte zaronite na 3 metra dubine pa zazmurite i probajte tako zmureci da izadjete na povrsinu.

[somi_kac]

Re: Zanimljivosti koje mozda niste znali

Ovo pod tackom 3. nije zanimljivost vec cista fizika.

Nema veze, ali neki ljudi to ne znaju, a moze zivot da znaci. I ono sa pneumatikom je cista fizika...

[jevtic]

Re: Zanimljivosti koje mozda niste znali

http://www.youtube.com/watch?v=f-hADcZ49fE&feature=channel

[el_Fuego]

Re: Zanimljivosti koje mozda niste znali

- Na putu na kome ima vise od 2mm vode, auto koji ide brzinom vecom od 60km/h ne stigne da istisne svu vlaznost iz pneumatika i prakticno "pluta" po povrsini

Pojava koja je inače nazvana "aquaplaning", a nastaje usled hidrodinamičkih sila od vode nataložene na putu.

Ne znam koliko će vam ovo biti interesantno al ajd...
Proračun dužine preglednosti za bezbedno preticanje

Na slici je prikazana šema procesa preticanja gde se polazi od činjenice da je za bezbedno preticanje potrebna dužina preglednosti:
-put koji pređe preticano vozilo (V2) ,i vozilo iz suprotnog smera (V3) za vreme preticanja (t pr) sa odgovarajućim zaštitnim rastojanjem i dužinama vozila l1,l2:


Spr = L = V2 t pr + V3 t pr + d + l1 + l2+ D

Vreme preticanja ( tpr) predstavlja razliku da se pređe: ukupan put preticanja i puta do kritične tačke:

gde je: t pr= t1 - tk




Gde je bezbedni razmak posle preticanja: d= 0,5 V 1 + 5,0 ,mada se na osnovu novijih istraživanja može prihvatiti i d= 0,3 V1 (V1 je data u m/s).

[zverko]

Re: Zanimljivosti koje mozda niste znali

ovo pod 1. u mnogome zavisi od tezine automobila kao i pneumatika i sare na istom.

[klodovik]

Snimsk je impresivan...Ipak jedno pitanje: vrata koja imaju ručice za otvaranje prozora će i da odrade posao, ali šta se dešava kada imate prozore koji se otvaraju električnim putem? U kontaktu sa vodom, iskočiće osigurači i svako pritiskanje prekidača biće potpuno uzaludno, jer se prozor neće spustiti...?

[sErGiO]

Ovo pod tackom 3. nije zanimljivost vec cista fizika.

Sve navedeno je čista fizika. Prvo je hidro dinamika i mehanika fluida a ovo drugo je mehanika i dinamika u stvari primenjena fizika

[Desmo]

- Ako vozilo upadne u vodu, vrata ne mogu da se otvore zbog neujednacenog pritiska sa spoljne i unutrasnje strane. Potrebno je otvoriti prozor da voda udje do vrha i izjednaci se pritisak. Tek tada cete moci da otvorite vrata i izadjete. U ostalim slucajevima gubite vreme i vazduh na paniku i lupanje.

Gledao sam negde na tv, možda je bilo i ovo sa TopGear-a ali mrzi me da pregledam ponovo, hoću da kažem da je ovo donekle tačno.

A pola istine znate šta znači. U pitanju je život i svakom može da se desi pa moram da dodam:

Ako postoji razlika pritiska i nemoguće je otvoriti vrata, isto tako ne može da se otvori prozor, bilo na dugme ili ručku.

Dakle pre nego što automobil potone treba otvoriti prozor da bi uopšte mogao da izađeš ili da se ima pri ruci onaj čekićak za staklo mada nisam baš

toliki pesimista da imam to pri ruci!

[nikaragva]

Da, ali kada upadnes u vodu, pitanje je hoce li sva ta elektrika na autu raditi i da li ces moci da otvoris prozore, ukoliko nisu na kurblu.

[Hermes]

Što se događa pri brzini od 270 km/h ?

Kroz ove četiri "rupice", prilikom 270 km/h, uđe 100 litara zraka u sekundu. Strašan propuh.
Kad užareni ventili svom snagom udaraju u sjedišta sto puta u sekundi, klipovi stenju pod opterećenjem od par tona, a zadnja guma se doslovce topi, radi se o "najnormalnijoj" vožnji motora pri brzini od 270 km/h. Kai K. skutren ispod vjetrobrana 160 KS snažnog Suzukija GSX-R 1000, dao je gas do daske i piči 270 km/h, svake sekunde prelazi 75 metara. Pri 12000 o/min, svake sekunde kroz airbox prolazi 100 litara zraka, prolazi kroz filter, razdvaja se na četiri usisna kanala i prolazi između tanjura ventila i sjedišta ventila nadzvučnom brzinom (dakle višom od 330 m/s ili 1188 km/h). Zvuči zaprepašćujuće, ali tako je, jer za svaki takt u**** stoji na raspolaganju tek tri tisućinke sekunde vremena. Nakon što se cilindar ispunio smjesom zraka i benzina, kreće kompresija, gdje klip mora unutar 2.5 tisućinke sekunde komprimirati cijeli volumen na 1/12 početnog volumena. Čisto matematički ispada da je tlak sabijene smjese 12 bara, no zbog porasta temperature prilikom sabijanja tlak je dosta veći. Samo zbog kompresije i okolne temperature kanala, izgarnog prostora i stijenki cilindra, smjesa se ugrije na oko 500 stupnjeva Celsiusa. Malo prije gornje mrtve točke, točno u stupanj podešeno, preskoči iskra svjećice i izazove eksploziju smjese. U izgarnom prostoru temperatura naglo skoči na 3000 stupnjeva, a tlak na klip, klipne prstenove, ventile i brtvu glave motora na 90 bara. Ili, jasnije rečeno, opterećenje na 73 milimetra široke klipove, kao i klipnjače i radilicu iznosi 3.7 tona. Toliko je težak do kraja nakrcan omanji kamion. Nije stoga nikakvo čudo što se pod takvim opterećenjem osovinica klipa savije za 25 tisućinki milimetra. Bočna sila klipa na cilindar, zbog kosog položaja klipnjače iznosi prilikom ekspanzije (jedinog radnog takta) 2000 N, ili oko 200 kg. Malo prije donje mrtve točke otvaraju se ispušni ventili pa radni pritisak naglo opadne. Klip sad gura ispred sebe vruće plinove u ispušnu granu. Počinje pakao za ispušne ventile, jer se ugrijavaju na preko 800 stupnjeva i takvi, crveno usijani, udaraju u sjedište ventila. Tu se i najkvalitetniji čelici nalaze na velikoj kušnji. Samo visokolegirani krom-nikal čelici, dodatno pojačani u području sjedišta ventila, podnose te torture bez savijanja. Kako se termički opterećeni dijelovi motora ne bi rastopili, vodena pumpa protjera svake sekunde 2 litre vode kroz cilindar i glavu. Dok klip napreduje prema gornjoj mrtvoj točki, očekuje ga još jedna teška proba. Unutar puta od samo 25 mm, mora se zaustaviti s 134 km/h na nulu, nakon čega ga klipnjača opet povuče nazad i ubrza na istu brzinu (ubrzanjem od 55450 m/s2). Inercijalne sile ubrzanja klipa mase 220 grama iznose 12200 N, ili nešto više od 1.2 tone. Klipovi su inače maratonci glede izdržljivosti: Svaki od četiri klipa zajedno s prstenovima pređe 2800 kilometara gore i dole, pri 10000 km prijeđenog puta, brzinom od 80 km/h, bez da se uoče ikakvi tragovi trošenja ili oštećenja. Ta četiri radna takta, čije objašnjenje vi čitate oko tri minute, odviju se za otprilike 1/100 sekunde i ponavljaju se 6000 puta u minuti, dakle pola od broja okretaja. 100 Nm okretnog momenta nastaje u trenutku kad se pravocrtno gibanje klipa tjerano eksplozijom preko klipnjače prenosi na okretanje radilice. Čak i u najdaljim dijelovima motora ova paklena dinamika uzrokuje savijanja i progibe čeličnih konstrukcija. Pored osnovnog gibanja, nastaju vibracije prvog i drugog reda, jer niti jedan sustav kontrautega nije u stanju približiti rad klipnog motora mirnom radu turbine. Bogu hvala, jer, pored zvuka, to su glavni razlozi zašto je vožnja motorom jedna od najboljih doticaja čovjeka s čistom mehanikom i metalom. Dobro podmazan, motor nastavlja dalje sa svojim taktovima. Slijedeća stanica - primarni prijenos, koji preko dva različito velika zupčanika prenosi snagu na kvačilo uronjeno u uljnu kupku. Od 12000 okretaja radilice ostaju samo 7730 na vratilu primarnog prijenosa, no zato se okretni moment povećava sa 100 na 163 Nm. Nažalost, ta dva zupčanika pojedu kojeg konja, jer se oko 2% snage izgube zbog međusobnog trenja zubiju. Nema veze, ima još konja u zalihi. Toliko konja, da se parovi zubiju na zupčanicima šeste brzine međusobno pritišću silom od preko 5000 N, ili 500 kg. Kao odgovor na ovo, događa se da na pojedinim testnim motorima nakon dužih testiranja zbog pitinga na zubima mjenjača dolazi do zvuka mljevenja u mjenjaču. U šestoj brzini zupčanici pojedu još oko 2% snage, prije nego okretni moment dođe na izlazno vratilo mjenjača. Tada prednji lančanik preuzima prijenos na svoja pleća, sada još smanjenih 6400 okretaja, ali zato povećanih, 193 Nm momenta. Nije lako lancu, jer njegovu filigransku konstrukciju napada sila od 450 kg. Osovinice lanca (bolcne) imaju samo 5.2 mm promjera, a kupaju se trajno u masti, trajno zaštićene o-ring brtvom. Brzinom od 104 km/h lanac juri oko prednjeg i stražnjeg lančanika. Na 10000 km prijeđenog puta, lanac pređe 3850 km. Samo zbog toga trebalo bi paziti da je lanac uvijek dobro podmazan. Još jedna zanimljiva napomena: Otkad su se počeli prodavati "power-bikes" još prije 30 godina u vidu kawasakija Z-900 koji je imao 80 KS, istrošeni pa puknuti lanci i time uzrokovani padovi i oštećenja na motoru postali su svakodnevnica u servisima širom Njemačke. Zadnja stanica na ekspediciji momenta i snage je zadnja guma. Naoko ništa posebno, no guma je zadnji u nizu dinamički vrlo opterećenih dijelova motora, pogotovo pri brzini od 270 km/h, i ona je dio motora koji se najbrže troši. Uzrok tome je što, za razliku od unutarnjih dijelova motora, gdje je uspostavljena čvrsta mehanička veza između pokretnih dijelova, prijenos preostalih 150 KS snage izmeću gume i asfaltne podloge nije čvrst, pa je proklizavanje neizbježno. Kao što je već navedeno, gledano od radilice, moment se svakim prijenosnim omjerom povećava. U našem slučaju ukupni prijenosni omjer u šestoj brzini povećava okretni moment od početnih 107 Nm na radilici na 470 Nm na vanjskom rubu zadnje gume. Tih 470 Nm proizvode vučnu silu koja se suprotstavlja težini, aerodinamici i otporu kotrljanja motocikla i omogućuju mu brzinu od 270 km/h. U slučaju Kai K.-a i njegovog suzukija, radi se o sili od 1450 Newtona. Pri tome je guma pod osovinskim opterećenjem od cca 150 kg poprilično pritisnuta u asfalt. No, to vrijedi uz jedno ograničenje. Budući postoji otprilike 4,5 postotaka proklizavanja, guma se pri brzini od 270 km/h kreće brzinom od 3,4 metra u sekundi u odnosu na cestu. Prevedeno, slično kao kod paljenja guma, gume se okreće s jednim i pol okretajem u sekundi i na stazi od 100 km ona pređe 104,5 km, što znači 4,5 km više nego prednji, nepogonjeni kotač. Zato Kai K iza sebe ostavlja jednu usku crnu crtu, ostatke spaljene gume. Kao što znamo iz škole, trenje proizvodi toplinu, a kod zaprljanih ruku male tanke "kobasičice". Slično je i kod gume, koja je pri temperaturi od 100 stupnjeva i centrifugalnoj sili od cca 270 N granično opterećena na svakom svojem dijelu. Još donedavno su takvi brzinski eksperimenti završili s padom, jer su se odvojili dijelovi gazne površine gume od pojasa. Kai K. je toga pošteđen, on se jedino čudi kako je nova, tek montirana guma već nakon 1000 km totalno oćelavila. No na motoru je sve ok, nema potrošnje ulja, nema mljevenja u motoru, lanac nije pojeden. Zašto bi i bilo? Pa vozio je samo cca pol sata s punim gasom.