Nas drugar Dragan Sibalic u Japanu sa bajsom

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts
  • b_samardzic
    CBC Senator XXL
    • 02.04.2005
    • 1557
    • Smederevo

    #16
    Porodica Šalabajzerići iz Caganura!!! Problemima i stresnim situacijama poslednjih dana nikad kraja... Juče se udavim u Mongolskom pesku i prašini po urnebesnom vetru koji je duvao sa svih strana... Stignem do sela Caganur gde upoznam Mongola po imenu Kosa koji mi nije dao da nastavim dalje i ubedio me da budem njegov gost. Iskoristio sam priliku da odem do obližnjeg jezera i da pecam kao i da obiđem selo koje je kao iz nekih prošlih vremena... Njegova porodica me je izvanredno primila i ugostila... Njegova sestra sa malim detetom, majka, kao i od njegovog brata dva sina. Inače otac mu je umro pre mesec dana u 92-oj godini a ima 5 braće i 5 sestara. Žive u neverovatno skromnim uslovima, dovoljno je reći da još uvek nemaju struju a to je ovamo normalna pojava... I ujutro neka druga priča, odem ja napolje do poljskog wc-a, a vidim prate me njegova majka i ova dva klinca. Čim sam izašao iz wc-a ona meni ajde da vidiš koze, ja kažem ajde i pogledam na 10 sec i krenem ka kući a deca vrište iz sveg glasa, a njegova majka ajde da vidiš druge koze. I meni je tu odmah bilo nešto sumnjivo. Udjem brzo u kuću i primetim da mi je torbica obrnuta na suprotnu stranu. Ali ništa ne komentarišem. Spakujem biciklu i posle doručka nastavljam ka obližnjem gradiću Olgi na nekih 70 km a za divno čudo do njega asfalt. Nisam prešao ni kilometar, stajem i otvaram torbicu. I kao što sam sumnjao fale pare -400 e, 200 dolara i 50 švajcarskih franaka.Doduše Mesi pošten lopov pa nije sve ni uzeo ostavio mi 100 e i 70 švajcaraca, a sreća inače pa i ne držim sve pare na istom mestu već sam rasporedio na tri mesta baš zbog ovakvih situacija. Da se vratim nazad znam da nema neke vajde, već brzinom munje ka Olgiju bez stajanja i odmora a i vetar me poslužio i pogurao. I pravo u policijsku stanicu da prijavim krađu. Kad tamo ona četvorica iz džipa koja su me srela u pograničnom pojasu prekjuče i koji su mi pomogli da stignem do granice. Ništa me i ne slušaju prvo me vode do džipa i vraćaju mi bidon za vodu koji je ostao kod njih. Ovaj jedan potpukovnik policije i glavni za stanicu. Pokazujem im slike iz foto aparata i objašnjavam im sve šta i kako je bilo. Kažu problem je to dokazati ako nisam video. Ja im kažem dokaz su 50 švajcaraca ako ih nađu kod njega jer švajcarce sigurno niko nema u Mongoliji pa čak ni evre niko neće. U opticaju su samo dolari i rublje. On kaže u pravu si a inače sporazumevamo se nekako na ruskom. Dižu sve raspoložive snage da što pre Mesija nađu kako ne bi sakrio pare ili potrošio. Meni kažu sedi u čekaonicu i čekaj. Posle tri sata eto stižu i dovode Mesija... Mene zovu u kancelariju, pare stoje na stolu i pitaju me jesu to moje pare. Ja kažem jesu, sve su bile tu. Zanimljiva im bila Švajcarska novčanica pa vidim zagledaju je i slikaju... Mene pitaju dal oću neku pritužbu da napišem i da teretim Mesija, ja kažem radite šta oćete sa njim bitno da ste mi pare vratili i gledam da što pre odem. Uzeo sam sad u hotelu sobu i više mi ne pada na pamet da kod ikoga svraćam da spavam pogotovo ovde u Mongoliji... Od sada oči držim otvorene na sve strane i nema više poverenja u nikoga... A ni gumu nisam uspeo da nađem da kupim u gradu a obišao sam ga uzduž i popreko. Veselo mi je krenuo ovaj put kroz Mongoliju, mogu tek zamisliti šta li me sve očekuje u narednih mesec dana...

    Comment

    • b_samardzic
      CBC Senator XXL
      • 02.04.2005
      • 1557
      • Smederevo

      #17




      Comment

      • b_samardzic
        CBC Senator XXL
        • 02.04.2005
        • 1557
        • Smederevo

        #18
        Pozdrav iz Mongolije! Već četvrti dan vodim borbu sa pustinjom.Prešao sam preko 200 km od Olgija i nikako da stignem do grada Hovd do koga mi je otprilike ostalo 30 km. Uglavnom do večeras mora da stignem kako znam i umem jer sam ostao bez hrane a i vode imam još malo. Veliki problem mi prave spletovi puteva u svim mogućim pravcima tako da mi ni gps mnogo ne pomaže...

        Comment

        • b_samardzic
          CBC Senator XXL
          • 02.04.2005
          • 1557
          • Smederevo

          #19
          Tek peti dan od polaska iz Olgija stigao totalno iscrpljen,gladan i žedan u Hovd posle pređenih 240 km. 28-og jula oko podneva sam krenuo iz Olgija i prvih 60km mi je bio asfalt, ali uglavnom skoro sve uspon. Pogotovo prvih 30 paklenih kilometara koje sam izgurao, posle kojih sam se toliko umorio da sam odmah postavio šator u blizini puta i legao da spavam. Posle pola sata čujem neko se šunja oko šatora, proverim kroz ulaz i vidim Mongola na konju kako se ceri... Pokazuje mi u daljini da mogu kod njega u Jurtu da prenoćim. Samo sam mu rekao na ruskom njet spasibo i vratio se da spavam. Sutradan ujutru nastavljam dalje još nekih 30 km asfaltom, malo ravno a i malo blažih uspona, pa onda još 8 km makadamom do sela Tolbo. Svraćam u prodavnicu, ne znam šta da kupim jer takoreći nema ništa a i ono što ima nigde ne piše cena. Uzimam dva keksa,euro krem od 400g, neke pogačice koje liče na hleb a koje su izvadili iz zamrzivača jer hleb kažu u selu nema da se kupi, vodu i sok... Odlazim do obližnjeg kafea kako bih nešto pojeo. Ne mogu nikako da se sporazumem sa ženom koja tu radi. Odvede me u kuhinju, otvara neki lonac u kom se kuvala neka glavudža po meni rekao bih od ovna. Pokazujem prstom nikako!!! Užasan smrad te čorbe. Vidim u tiganju prži nešto nalik na uštipke. Pokazujem joj da to hoću. Posle desetak minuta donosi mi punu korpicu toga i naplaćuje mi u vrednosti 1e... Na izlasku iz Tolba naletim na jedan izvor i tu napunim balon sa vodom. Nailazim do table gde piše Hovd 140 km... Uglavnom još 10 km pređem taj dan i to paklenog uspona, opet uglavnom gurajući i kamo sreće da je makadam već peskoviti put koji mi je još više otežavao situaciju... Postavljam šator pored neke rečice. Ujutru čujem brujanje auta i svirku. Opet znatiželjni Mongoli da vide ko je u šatoru. Ne znaju ni ruski ni engleski i jedva sam čekao da samo odu. Spakujem stvari na biciklu i taman da krenem kad primetim u daljini Mongola sa orlom. Ostavim biciklu i odem do njega peške. Pitam ga može li slikanje sa orlom. Kaže može. Napravi ja tu 10-15 slika i taman da krenem on meni a pare za slikanje. Ja se samo nasmeja i pitam koliko. Kaže 10000 duruga što je 5 e. I dajem mu pare. Nastavljam dalje i prvih 7 km opet paklen uspon po užasnom putu i napokon izlazim na visoravan od oko 2500 m. Svraćam u jednu Jurtu kod jednog Mongola koji me je ponudio čajom i sirom. I odatle nastavljam da vozim na visini od 2500-2800 m negde po putu, negde po običnoj ledini... Uglavnom pređem još dva paklena prevoja...Borim se sa lošim putem, ovaj dan malo i vetar pomaže pa me gura napred. Predveče čujem nekog iza sebe kako koči i staje paralelno samnom. Eto stižu još i dvojica. Dva Amera i jedan Turčin. Turčin ide ka Ulan Batoru pa posle za Bajkal, a Ameri do Hovda pa posle za Kinu, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan... Pominju i Pakistan, ne mogu da ih pohvatam šta sve pričaju. Dogovaramo se da prenoćimo pored reke i da sledeći dan zajedno vozimo do Hovda. Ujutru posle doručka spakovasmo se, napunismo svi vodu sa reke uz pomoć neke pumpe sa filterom koji imaju ameri. Meni puče ručka od balona tako da nije mogao nikako da se zakači na biciklu ,pa sam ostao na samo dva bidona (1,5 l). Tražim od Amera flašu jednu ali ne da iako ih ima desetak , kaže kad ne budem imao vode sipaće mi u bidone. Krećemo. Ne prelazimo ni sto metara a meni se otkačinje stativ od foto aparata i upliće među žice zadnjeg točka i zablokira sve. Nekako izvadi stativ, dve žice se iskrivile. Bacam odmah stativ, i nastavljamo dalje. Malo po malo i oni zamakoše, a meni kao za maler otkačinje se zadnja bisaga i opet se uglavljuje među zadnje žice. Jedna vidim već otpala. Problemi počinju i sa prednjom gumom. Non stop ispusta, tako da sam morao da je zamenim. Put katastrofa. Ovih više nigde nema na vidiku i nisam ih više ni video. Toliko o Amerikancima i Turcima. Nikad nam nisu bili prijatelji niti će nam biti... Nastavljam dalje nekako da se mučim. Do Hovda ima 80 km. Raspoređujem nekako onih litar ipo vode da razvučem. Usput nigde ništa. Ni reka ni jezero. Pesak me maksimalno usporava a uspona na desetine, srećom pa nisu nešto mnogo dugački. Spletovi puteva na sve strane, da ne znam na koju ću stranu, sve idem na neku intuiciju. Gps malo pomaže, pa uz pomoć kompasa idem u pravcu Hovda. Glavnu trasu sam vidim odavno izgubio i idem nekim zaobilaznim putevima. Žive duše nigde. Brzo sam pojeo jedan keks i konzervu ribe što mi je bilo poslednje od hrane. Vidim teško da mogu pre mraka do Hovda. I nekako taj dan tj juče prelazim 70 km. Inače sve dane štedim bateriju na telefonu pa ga koristim samo za navigaciju kao i slikanje pošto mi crkla eksterna baterija od 10 mah a crkao mi i foto aparat... Inače imam i dve eksterne baterije od po 1,5mah ali to je u suštini ništa pošto mi je baterija na telefonu od 3,2mah, tako da sam izbegavao internet i pozive da što više sačuvam bateriju. Pred kraj dana nailazim na jedini auto. Stopiram ga i tražim vodu. Daje mi flašu od dva litra. Odmah sam popio pola litra a ostatak sipao u bidone. Postavljam šator bukvalno u pustinji na 16 km od Hovda. Pogledam u bidone a u vodi nema šta nema, primetim čak i jednu sićušnu pijavicu. Bilo mi došlo da povratim kad sam video čega sam popio pola litra. Odmah prosipam sve bez razmišljanja. Prevrćem sve po torbama i nalazim jednu teglicu Bundevinog putera koji vučem još iz Beograda a koju sam dobio od prijateljice Mirjane Ćirić za srećan put. I baš se posrećilo kad da je pojedem kad mi je najviše trebalo a nalazim i jednu flašicu Knjaz Miloš vode koju sam dobio od konobara Mate iz restorana Balkan u Novosibirsku. Čovek nije svestan koliko mi je pomogao sa tom malom sitnicom. I neka viša sila je sačuvala tu flašicu kad mi je bilo najpotrebnije da je popijem. Posle ga zovem telefonom da mu sve ispričam gde je popijena flašica vode koju mi je poklonio. I tako pojedem pola teglice Bundevinog putera za večeru a pola ostavim za doručak. Ujutru u 7 h krećem ka Hovdu. Vode više nemam, sunce prži a pržilo je sve dane. I 16 km da pređem trebalo mi je pet sati. Opet borba sa peskom i lošim putem koji izgleda kao da po njemu ima hiljade poređanih ležećih policajaca... A i uspona gomilu, jedan prevoj 5 km dugačak. Jedva sam ga izgurao. I na ulasku u Hovd prilazi mi jedan plav momak i na engleskom pita odakle sam. Ja kažem iz Srbije a ti iz Holandije? On sav zaprepašćen kako sam pogodio, a ja to otprilike. I odmah me zove da svratim u obližnju Jurtu gde je i holandski kamion sa kojim porodica Fon Daulen već 5 meseci putuje, a tu im se pokvario pa već danima pokušavaju da ga poprave. Odmah tražim vodu. Usta mi totalno suva. Litar ipo sam na eks popio, pa mi donose palačinke, pa sladoled da se koliko toliko oporavim. Uz pomoć jednog Mongola sređujem zadnji točak i zamenjujem dve propale žice. Njegova žena me vozi po gradu da nađemo spoljašnju gumu ali nigde nema prečnika 28. Samo 26. A mora i pumpu da negde nađem s obzirom da mi je ovaj Mongol uspeo da pokvari.Na kraju me prebacuju do najboljeg hotela u gradu koji je priča za sebe. Uzimam sobu za dva dana -16e, toalet je u hodniku, zajednički za sve sobe, tuš nemaju, pa će morati kupanje na reku. Ključ sa kojim jedva otključavam bravu a krevet tvrđi od kamenite pustinje gde sam sinoć prenoćio u šatoru...a grad od 100.000 ljudi. Danas i sutra mora da se dobro odmorim, da max sredim biciklu, nekako nađem gumu i da vidim šta i kako dalje. Do Ulan Batora 1400 km a prvih 400 km do Gobi Altaja vodi kroz peskovitu pustinju sa očajnim putem, a posle kažu da je 1000 km asfalta. Uglavnom kad stignem u Ulan Bator uzimam kinesku vizu i pravac Peking a posle ka moru odakle ću da hvatam brod za Koreju. Izgubio sam mnogo dana bespotrebno a ovako put kratim za preko 2000 km, i da što pre stignem u Japan i da uhvatim lepog vremena. Bolje tamo da budem dva meseca, nego još po Mongoliji 1000 km posle Ulan Batora i 3000 km po Sibiru... Gde me ko zna šta sve čeka. Postoji mogućnost da dobijem i vizu za Severnu Koreju, radi se uveliko na tome i ukoliko bi je dobio iz Pekinga bi preko Sev.Koreje stigao do Vladivostoka odakle bi hvatao brod za Južnu Koreju pa Japan.... Uglavnom biće zanimljivo...Evo postavio sam 30 slika onako nasumice jer više ne može u objavu a imam preko 300 slika koje ću ubaciti u već postojeći album Mongolija tokom večeri....









          Comment

          • b_samardzic
            CBC Senator XXL
            • 02.04.2005
            • 1557
            • Smederevo

            #20
            Ovo je ja mislim bez komentara i samo u Mongoliji može da se vidi na 2500 m nadmorske visine. Inače pokvario se...

            Comment

            • b_samardzic
              CBC Senator XXL
              • 02.04.2005
              • 1557
              • Smederevo

              #21

              Comment

              • b_samardzic
                CBC Senator XXL
                • 02.04.2005
                • 1557
                • Smederevo

                #22

                Comment

                Working...
                X