Alfa Romeo 164 – istorijat i modeli
Alfa Romeo 164 je automobil visoke klase koji se pojavio prvi put na frankfurtskom salonu automobila davne 1987. godine, kao naslednik modela kao što su Alfa 6, 90 i Alfetta, i u raznim verzijama i varijacijama se proizvodio sve do 1998. godine kada na scenu stupa novi model pod nazivom 166. Na azijskom tržištu ovaj model automobila nosio je oznaku 168 zbog toga što u kineskoj kulturi broj 164 ima jako lošu konotaciju dok je 168 ima sasvim suprotno značenje. Mnogo pre navedene 1987. godine započela je saga o modelu 164. Naime još 1983. je počelo da se razmišlja o ovom modelu i tada je pokrenut projekat da bi već 1985. godine počelo testiranje u ekstremnim klimatskim uslovima Afrike i Švedske. Ovo je poslednji model koji je razvijen dok je još Alfa Romeo bila nezavisna marka, takođe ovaj model je prva velika Alfa sa pogonom na prednjim točkovima. Posebno je zanimljivo da je 164 poslednji model AR koji se prodavao na američkom tržištu i to isključivo sa V6 motorima. Za dizajn ovog automobila bio je zadužen slavni Pininfarina, kratko nakon što je uradio dizajn Ferrarijevog modela Testarossa. Pažljivijim posmatranjem moguće je uočiti da 164 deli neka idejna rešenja sa Testarossom. Alfa 164 deli svoju kompjuterski dizajniranu platformu sa automobilima Lancia Thema, Fiat Croma i SAAB 9000. Kako je ovaj model poslednji od navedenih koji se pojavio na toj platformi ima najniži profil, najaerodinamičniji je i za njega je posebno razvijeno prednje vešanje. Smatra se da je 164 prva od tehnološki naprednih Alfi i da je tehnološki i dizajnerski prethodnik svih Alfinih modela do današnjih dana. Sa modelom 164 Alfa Romeo je po prvi put nakon mnogo godina uspeo da napravi iskorak u kvalitetu izrade. Novi, galvanizovani, čelični ram i delovi karoserije su konačno rešili probleme koje su imali prethodni modeli sa brzom pojavom rđe. Alfa Romeo 164 je bio u to vreme veoma napredan automobil koji je donosio tehnologije kao što je automatski klima uređaj kao i elektronski upravljano vešanje koje se prilagođavalo uslovima puta pa je predstavljalo idealan kompromis između sportskog i udobnog vešanja. Motori koji su se ugrađivali u 164 spadaju takođe u sam vrh tehnologije u to vreme. Neki od tih motora su se kasnije dugo ugrađivali u nove modele Alfa Romea. Tokom razvoja modela 164 Alfa Romeo je postavio neke standarde koje su kasnije prihvatili mnogi drugi svetski proizvođači. Kao primer zanimljivo je navesti sledeće činjenice: · Motori su testirani na preko milion kilometara u najsurovijim klimatskim uslovima · Godine 1986. i 1987. Prvih 150 primeraka je testirano i premašili su sve Alfine modele iz prošlosti po mnogo čemu · U Maroku je testirana udobnost putnika i vozača u najrazličitijim uslovima eksploatacije i ta merenja su pokazala da je 164 izuzetno superioran automobil po tom pitanju · Testirana je čak i elektromagnetna stabilnost automobila što nije bilo uobičajeno u to vreme ali je bilo vrlo opravdano obzirom na gomile elektičnih i elektronskih komponenti koje su se ugrađivale u 164 · Motori su testirani do uništenja i pokazalo se da je Twin Spark najizdržljiviji i sa najdužim mogućim vekom eksploatacije u to vreme. Za V6 motore se pokazalo da imaju svega 10% kraći radni vek u odnosu na neuništivi TS Modeli (varijacije)
Prvobitni model 164 se isporučivao sa nekoliko motora od kojih je najslabiji među benzincima bio Twin Spark 8v sa 1962 ccm i 145 (kat)-148 KS i ubrzanjem od oko 9,2 s do 100 km/h. Twin Spark je preuzet iz modela 75 i specifičan je po tome što ima dve svećice po cilindru što mu je u to vreme donosilo solidnu prednost u snazi u odnosu na konkurentske atmo motore. Maksimalna brzina bila je 205-210 km/h.

Prva verzija 164
Drugi po snazi bio je četvorocilindrični, redni turbo motor od 1995 ccm i 175 KS sa ubrzanjem od čak 7,2s i maksimalnom brzinom od 220 km/h. Isti taj motor se ugrađivao u modele Lancie Delta i Thema. Godine 1991. je urađen blagi, skoro neprimetan, redizajn ovog modela (oznaka modela je sada na levoj strani poklopca prtljažnika, novi dizajn presvlaka, novi prekidači prozora, poboljšano upravljanje klimom i promenjen smeštaj nekih prekidača u enterijeru, niže smešten motor radi nižeg težišta, promene na vešanju i volanu i povećani točkovi (195/65/15)), izbačen je iz upotrebe redni turbo motor i umesto njega počeo je da se ugrađuje V6 turbo od 205(kat)-210KS i 1997 ccm, ubrzanjem od 0-100 za 7,7s i maksimalnom brzinom od 240 km/h. Jedini dizel motor koji se ugrađivao u model 164 je 2.5 TD sa 117 i kasniji model od 125 KS, ubrzanjem od oko 11s do 100 i maksimalnom brzinom od oko 200 km/h. Najveći tadašnji motor je bio atmosferski 3.0 V6 12v koji je razvijao 184 (kat) i 192 KS, imao ubrzanje od 8,1 s do 100 i razvijao maksimalnu brzinu od 230 km/h.
Godine 1990. Predstavljena je poseba verzija Alfe 164 pod nazivom Qudrofoglioverde ili skraćeno QV. Ovaj model je poseban po tome što ima blago pojačan 3.0 V6 12v motor koji sada ima 200 KS, ubrzanje od 7,7s i maksimalnu brzinu od 237 km/h. Pored motora posebnost se ogleda i u vrhunskoj opremi koja je išla u ovaj automobil. Oprema je podrazumevala digitalni klima uređaj, sportska kožna sedišta, kožni volan i „kačket“ iznad instrument table opšiveni crvenim koncem, drugačiji pragovi, spušteni branici, elektronsko podešavanje tvrdoće amortizera i još dosta toga. Kasnije QV dobija 3.0 V6 24v motor od 232 KS sa kojim ubrzava od 0 do 100 za 7,7s i ima maksimalnu brzinu od čak 245 km/h.

Alfa Romeo 164QV


Godina 1993. je bila od dvostrukog značaja za ovaj model. Prva velika stvar je pojavljivanje modela Q4 koji je napravljen na bazi modela QV ali sa pogonom na sva 4 točka i pojačanim 3.0 V6 motorom koji je sada dobio još 12 ventila i snagu od čak 232KS, ubrzanje od 7,7s i maksimalnu brzinu od 240 km/h. Q4 pogon pod nazivom Visomatic je razvijen u saradnji sa austrijskom kućom Steyr-Puch i bio je među najboljim pogonima te vrste u to vreme na svetu. Drugi važan događaj bio je tzv. veliki redizajn modela. Od tog trenutka model nosi ime 164 Super i na njemu je promenjeno mnogo toga. Počevši od branika, retrovizora, hromiranih lajsni, preko enterijera, farova i unapređenih motora. Jedno vreme modeli TS, 2.5TD i 3.0 V6 12v su se pravili sa restilizovanim enterijerom i novim farovima ali sa starom šasijom, međutim i oni su ubrzo prebačeni u Super varijantu. Zanimljivo je da Super nije nikada predstavljen ni u QV ni u Q4 varijanti. Super 164 modeli su imali nešto slabije performanse od svojih prethodnika zbog primetno veće mase vozila. U najekskluzivnije primerke ugrađuje se unapređeni 3.0 V6 sa 24 ventila ali sa 210 KS nešto je slabiji od istog motora koji se ugrađivao u QV i Q4.


Superka
Meni je posebno zanimljiva činjenica da su primerci sa TS motorima imali raspon rupa na točkovima 4x98 a da su svi ostali imali 5x98 (koliko ja znam, ispravite me ako grešim) što treba imati na umu prilikom planiranja eventualne konverzije TS modela u nešto jače. Posebna priča o modelu 164 se odnosi na primerke koji su prodavani na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Svi primerci rađeni za tržište SAD su imali 3.0 V6 motore, airbagovima u volanu, automatskim menjačem i digitalnim klima uređajem. Prvobitno su se ugrađivali 3.0 V6 motori sa 12 ventila i 184 KS. Postojala je Base varijanta bez kožnih sedišta i Lusso sa kožnim sedištima. Kasnije se pojavila verzija Sport (zapravo QV) sa 200KS. Sa pojavljivanjem Super verzije u Evropi paralelno se pojavila LS verzija u Americi a sportski model nosi naziv Quadrofoglio. Za razliku od evropskih modela ovde i nakon redizajna ostaju farovi kao na starim modelima, kao i alu felne od 15 cola (na evropske su išle felne od 16“). LS verzija dobija 3.0 V6 24v motor sa 210 KS a Quadrofoglio isti takav motor sa 230 KS.
Comment