U startu se postavlja pitanje, da li je ovo jedan striktno trkački automobil? Legendarni Enzo Ferrari, da je živ, verovatno bi odgovorio: ?Naš novi Ferrari 360 Challenge Stradale je više nego trkački automobil... To je san...?. Pomalo nejasno, ali ako se zna da je reč o automobilu koji je i na stazi i na ulici u svom elementu, sve je mnogo razumljivije.
I zaista, sportski automobil koji je još jači nego onaj namenjen trkama, a pri tome u serijskoj opremi ima i klima uređaj, što je čak je i u bogatoj istoriji italijanskog proizvođača retkost. Sada fabrika iz Maranella ovim modelom ostvaruje večiti san svih onih koji se sa ovim modelom neće takmičiti, ali žele automobil supersportskih performansi, koji će u isto vreme biti i komforan i pogodan za upotrebu u uslovima redovnog saobraćaja. Iako su ovi zahtevi kontradiktorni, izgleda da je napravljen srećan kompromis.
Već i tehnički podaci govore sami za sebe. Težina praznog vozila je manja za 110 kg, tj. pala je na 1180 kg, najveća snaga motora je povećana za 25 konja, tako da se sada raspolaže sa 425 KS. Prosta računica nam kaže da jedna konjska snaga treba da pokreće svega 2,8 kg težine. To omogućava fantastično ubrzanje do 100 km/h od svega 4,1 sekunde.
Recept za takav automobil bio je poznat još iz vremena kada je Enzo Ferrari bio živ, ali trebalo je sačekati da i tehničke mogućnosti sazru za taj nivo. Pre svega se misli na upotrebu materijala kao što su titanijum ili kevlar. Uobičajeno povećanje radne zapremine ovog puta nije moralo da se sprovede, uz pomoć povećanja kompresije sa prvobitnih 11,0 na 11,2:1 i dodatnih modifikacija snaga se povećala za 25 konja.
Poboljšano ležanje na putu dobilo se uz pomoć novih bočnih spojlera, većih Venturi-kanala na podu vozila koji služe da se vozilo silom vazdušnog pritiska jače pritisne uz asfalt, jače profilisanih difuzora na repu, kao i uz pomoć zaobljenog poklopca motora.
Da bi i vozač shvatio o kakvom opasnom automobilu se ovde radi, on sedi na dobro profilisanim sportskim sedištima, sa presvlakama od alcantare, koje ne dozvoljavaju telu da klizi, a na malom sportskom volanu nalazi se crna crta koja treba da obeleži ?vrh? upravljača.
Sigurnosni pojasevi čvrsto povezuju čoveka i mašinu u harmoničnu celinu. Pre nego što se pritisne crveno dugme kojim se motor budi u život, treba pažljivije razgledati pogled na vozačko okruženje.
Tu su klima uređaj, CD-radio, prozori pokretani elektrikom, obrtomer sa žutom podlogom, najbrža i ujedno najkomfornija verzija menjača iz Formule 1, navigacioni sistem...
Motor ima snažan, predivan zvuk, iznad 4500 obrtaja u minuti buka lagano prevazilazi civilizacijske norme, vrti se po potrebi sve do visokih 8500 obrtaja, kada četiri izduvne cevi zaista zaglušuju sve oko sebe.
Ovaj zvuk je, između ostalog, zaslužan i za to da vozač ne obraća pažnju ni na zvonjavu mobilnog telefona, ni na informacije sa navigacionog sistema, pa čak ni na dekolte svoje saputnice, već na pogađanje najboljeg trenutka za kočenje pred krivinom, za izbor pravog stepena prenosa ili za što preciznije ?baratanje? upravljačem.
Da pneumatici Pirelli P Zero Corsa ne ?lepe? automobil za asfalt, izgledalo bi da je u pitanju niski let. Kočenje je perfektno, što i nije čudo, kada se zna da su diskovi napravljeni od kombinacije karbona i keramike, gume su razvijene specijalno za ovaj automobil iz slik pneumatika za trke. Promene stepena prenosa u roku od 150 milisekundi donosi pravi F1 osećaj, uz praktično konstantno prisustvo dosta snage.
Na test-stazi u Fioranu, Ferrari 360 Stradale je za samo 1,5 sekundi po krugu bio sporiji od modela Enzo. Zaista impresivan podatak. Time ovaj Coupe sa motorom u sredini pokazuje da nije samo ulična verzija trkačkog automobila, već i neka vrsta modela Ferrari Enzo u malom. Svakom vozaču, koji smatra da je sportska vožnja jedina smislena upotreba automobila, ovaj Ferarri je ultimativni san. Nažalost, ali i adekvatno, veoma skup san...
Comment