Negde u septembru prosle godine sam dobio ovo:

Slican Zahtev je dobila i moja devojka Ralevic Milena.
Prvo, gluposti se odmah mogu utvrditi: Ja nisam drzavljanin SFRJ, niti sam radnik na neodredjeno vreme, vec student.
Ono sto se ne vidi tako lako je stvaran dogadjaj koji se odigrao krajem maja 2004.
Prvo, nije bio 30.5. vec 29.5. Nije bilo 21:15 nego mnogo pre toga, u toku popodneva.
Mileni sam pokazivao kako se vozi na parkingu Ade koji gleda na Radnicku ulicu. Napravila je nekoliko krugova po parkingu prvom brzinom, onda smo se zamenili i ja sam uparkirao kola. U trenutku kada smo izlazili iza nas se zaustavio pandurski auto i organi su Milenu pitali da li ima dozvolu, a mene da li imam instruktorsku dozvolu. Legitimisali su nas i jedno 10ak minuta pricali sa Milenom o nekim rodjacima i poznanicima jer su joj prepoznali prezime. Onda su nam vratili dokumenta i otisli.
Oko tri meseca posle toga, stigli su nam ovi zahtevi za pokretanje postupka. Ocigledno je sta se tu ne poklapa.
Kod sudeije je prvo otisla Milena. Na svaki pokusaj da ispravi nebulozan zapisnik pun notornih lazi, sudija je prekidala Milenu recimo "to nije bitno" i nastavljala dalje. Na kraju joj je rekla da potpise, sto je Milena i uradila jer nije imala pojma ad to ne treba da radi...
Poucen njenim iskustvom, kasnije tog dana kada mi je sudija citala zapisnik i za sta me terete, nisam dozvolio da nijedna sitnica ostane neispravljena. Pocevsi od vremena i datuma, preko toga da nas nisu ni zaustavili dok smo vozili, pa sve do toga da to nismo radili u javnim saobracaju vec na parkingu. Svaka ispravka je uneta u zapisnik i to sam potpisao.
Posle nekoliko meseci, Milena je dobila resenje da plati 3000+600din, ali sa datumom 29.9. znaci mnogo pre nego sto je resenje stiglo, a sa datumom koji se otprilike poklapa sa vremenom saslusanja kod sudije.
Ja do danas nisam dobio nista!
Sta vise da pisem, osim gomilu psovki na znate vec ciji racun

Slican Zahtev je dobila i moja devojka Ralevic Milena.
Prvo, gluposti se odmah mogu utvrditi: Ja nisam drzavljanin SFRJ, niti sam radnik na neodredjeno vreme, vec student.
Ono sto se ne vidi tako lako je stvaran dogadjaj koji se odigrao krajem maja 2004.
Prvo, nije bio 30.5. vec 29.5. Nije bilo 21:15 nego mnogo pre toga, u toku popodneva.
Mileni sam pokazivao kako se vozi na parkingu Ade koji gleda na Radnicku ulicu. Napravila je nekoliko krugova po parkingu prvom brzinom, onda smo se zamenili i ja sam uparkirao kola. U trenutku kada smo izlazili iza nas se zaustavio pandurski auto i organi su Milenu pitali da li ima dozvolu, a mene da li imam instruktorsku dozvolu. Legitimisali su nas i jedno 10ak minuta pricali sa Milenom o nekim rodjacima i poznanicima jer su joj prepoznali prezime. Onda su nam vratili dokumenta i otisli.
Oko tri meseca posle toga, stigli su nam ovi zahtevi za pokretanje postupka. Ocigledno je sta se tu ne poklapa.
Kod sudeije je prvo otisla Milena. Na svaki pokusaj da ispravi nebulozan zapisnik pun notornih lazi, sudija je prekidala Milenu recimo "to nije bitno" i nastavljala dalje. Na kraju joj je rekla da potpise, sto je Milena i uradila jer nije imala pojma ad to ne treba da radi...
Poucen njenim iskustvom, kasnije tog dana kada mi je sudija citala zapisnik i za sta me terete, nisam dozvolio da nijedna sitnica ostane neispravljena. Pocevsi od vremena i datuma, preko toga da nas nisu ni zaustavili dok smo vozili, pa sve do toga da to nismo radili u javnim saobracaju vec na parkingu. Svaka ispravka je uneta u zapisnik i to sam potpisao.
Posle nekoliko meseci, Milena je dobila resenje da plati 3000+600din, ali sa datumom 29.9. znaci mnogo pre nego sto je resenje stiglo, a sa datumom koji se otprilike poklapa sa vremenom saslusanja kod sudije.
Ja do danas nisam dobio nista!
Sta vise da pisem, osim gomilu psovki na znate vec ciji racun






Comment