radi preciznosti- digitalni termometar je kao sto i ime kaze termometar (koji se ne programira posebno) sa jednom jedinom osnovnom funkcijom.
ono na sta se misli, programabilna upravljacka jedinica, bilo analogna bilo digitalna kontrolise rad sistema po vise programabilnih kriterijuma kao sto su vreme tokom dana i nedelje, temperatura, kriva opterecenja kotla u funkciji spoljen temperature, drzavni praznici, solaran insolacija, itd, itd.
to su elektro uredjaji.
sa druge strane, termostat je regulator protoka vode (ili vazduha zavisno od toga da li je toplovodno ili toplovazdusno grejanje kuce) u funkciji temperature i radi isto sto i termostat u autu.
on je uvek analogan (po definiciji) i radi u kontinuitetu a samo pokazivanje temperature i podesavanje moze biti bilo analogno (mehanicko) bilo digitalno preko zasebnog servo regulatora (servo motora).
postoje grubo 2 sistema regulacije-
centralni gde se regulise protok polaza kod kotla i to a) putem upravljanja cirkulacionom pumpom i b) putem mesajuceg ventila
i lokalni gde svako grejno telo (radijator ) ima svoje termostat koji rgulise protok samo kroz to grejno telo.
postoji i mesani gde se kuca/stan podeli na temperaturne zone, vise zasebnih grejnih krugova pa se postoji nekoliko podsistema (centralnih) regulacije.
problem generalno sa termostatima je sto su inertni, neprecizni u regulaciji (histereza) pa na taj nacin ne osete male promene toplotnog bilansa u sobi/stanu/kuci koje nastanu kada se ukljuci TV, kompjuter, sijalica, Sunce kroz prozor greje, ulazak vise osoba u prostoriju, kuvanje kafe/rucka itd situacije u kojima postoji lokalni grejni dobitak.
naravno preduslov je da je kuca/stan termicki izolovana od spoljne okoline sa malim toplotnim gubicima da bi ti (mali) izvori toplote uopste uticali na ukupni bilans.
zato je najvazniji korak u sistemu klimatizacije stana/kuce za svih 365 dana godisnje dobar termo energetski proracun i tacna raspodela grejanja i/ ili hladjenja da bi se formirao zeljeni balans.
izostavljanjem tog koraka lako nastanu preduslovi za rasipanje energije, i neefikasno finansijski klimatizovanje objekta.
sve sto se ustedi na projektovanju sistema mnogostruko se plati kroz vece troskove grejanja za samo 2-3 sezone.
preglomazan i prejak sistem grejanja ili hladjenja ima manju energetsku efikasnost u radu a time i skuplje kosta a daje losiji komfor boravka od optimalno moguceg.
kada vec pricamo o temperaturama, u jednoj sobi temperatura izmedju poda i plafona se razlikuje 2-5C prema visini gde se meri a termostat/termometar postavljen nisko na visini radijatora nije bas primer gde bi se trebao nalaziti (110-130cm iznad poda je optimum).
a dalje, veoma vazan podatak je temperatura povrsine zida od koje direktno zavisi i potrebna temperatura vazduha.
topliji zid- hladniji vazduh> ugodniji boravak
hladniji zid- topliji vaqaduh> losa mikroklima
preduslov za topli zid/spoljni prozor je da je dobar izolator (izolovan objekat).
za svaki 1C nizu temperaturu vazduha potrosi se 6-8% manje toplotne energije.
ono na sta se misli, programabilna upravljacka jedinica, bilo analogna bilo digitalna kontrolise rad sistema po vise programabilnih kriterijuma kao sto su vreme tokom dana i nedelje, temperatura, kriva opterecenja kotla u funkciji spoljen temperature, drzavni praznici, solaran insolacija, itd, itd.
to su elektro uredjaji.
sa druge strane, termostat je regulator protoka vode (ili vazduha zavisno od toga da li je toplovodno ili toplovazdusno grejanje kuce) u funkciji temperature i radi isto sto i termostat u autu.
on je uvek analogan (po definiciji) i radi u kontinuitetu a samo pokazivanje temperature i podesavanje moze biti bilo analogno (mehanicko) bilo digitalno preko zasebnog servo regulatora (servo motora).
postoje grubo 2 sistema regulacije-
centralni gde se regulise protok polaza kod kotla i to a) putem upravljanja cirkulacionom pumpom i b) putem mesajuceg ventila
i lokalni gde svako grejno telo (radijator ) ima svoje termostat koji rgulise protok samo kroz to grejno telo.
postoji i mesani gde se kuca/stan podeli na temperaturne zone, vise zasebnih grejnih krugova pa se postoji nekoliko podsistema (centralnih) regulacije.
problem generalno sa termostatima je sto su inertni, neprecizni u regulaciji (histereza) pa na taj nacin ne osete male promene toplotnog bilansa u sobi/stanu/kuci koje nastanu kada se ukljuci TV, kompjuter, sijalica, Sunce kroz prozor greje, ulazak vise osoba u prostoriju, kuvanje kafe/rucka itd situacije u kojima postoji lokalni grejni dobitak.
naravno preduslov je da je kuca/stan termicki izolovana od spoljne okoline sa malim toplotnim gubicima da bi ti (mali) izvori toplote uopste uticali na ukupni bilans.
zato je najvazniji korak u sistemu klimatizacije stana/kuce za svih 365 dana godisnje dobar termo energetski proracun i tacna raspodela grejanja i/ ili hladjenja da bi se formirao zeljeni balans.
izostavljanjem tog koraka lako nastanu preduslovi za rasipanje energije, i neefikasno finansijski klimatizovanje objekta.
sve sto se ustedi na projektovanju sistema mnogostruko se plati kroz vece troskove grejanja za samo 2-3 sezone.
preglomazan i prejak sistem grejanja ili hladjenja ima manju energetsku efikasnost u radu a time i skuplje kosta a daje losiji komfor boravka od optimalno moguceg.
kada vec pricamo o temperaturama, u jednoj sobi temperatura izmedju poda i plafona se razlikuje 2-5C prema visini gde se meri a termostat/termometar postavljen nisko na visini radijatora nije bas primer gde bi se trebao nalaziti (110-130cm iznad poda je optimum).
a dalje, veoma vazan podatak je temperatura povrsine zida od koje direktno zavisi i potrebna temperatura vazduha.
topliji zid- hladniji vazduh> ugodniji boravak
hladniji zid- topliji vaqaduh> losa mikroklima
preduslov za topli zid/spoljni prozor je da je dobar izolator (izolovan objekat).
za svaki 1C nizu temperaturu vazduha potrosi se 6-8% manje toplotne energije.
Comment