Originally posted by CITAT KOGA?
kada bi lopov znao da je moje diskreciono pravo da upotrebim neko sredstvo po mom izboru i da to njega moze prvoga da zaboli i pri tome da je on pred zakonom kriv u startu (jer je jelte lopov koji funkcionise van zakona) verujem da bi postojao i strah kod lopova da mu se svasta ili nesto moze desiti.
a strah je najbolja preventiva da porazmisli jos jednom u sta se upusta.
kao sto je sada situacija kontra regulisana- lopov bez straha krade auto (po zakonu cak i ne krade vec samo pozajmljuje sto je blag, nikakav prestup jedva da je kaznjiv) i krece prvi u akciju samouveren da je na meni kao vlasniku problem straha i da ja ne smem nista da preduzmem sve dok mi direktno nije ugrozen zivot. to ostavlja preveliki manevarski prostor lopovu da koristi moj (i verovatno svaciji) strah od posledica nekog delovanja sto se svodi na to da lopov mirno radi svoj posao.
meni je glupo da vlasnik ima manje prava na svoju imovinu u smislu aktivnog delovanja nego lopov koji krade tudju imovinu.
verovatno sam glup pa ne razumem pravnicke fore ali vidim da je posast kradje automobila siroko razvijena i masovna i tamo gde je relativno bogatstvo i blagostanje (zapadna Evropa, Svajcarska, Svedska, Nemacka itd).
posto to traje vec decenijama i ne resava se problem meni to sugerise da odabrani metod ne daje rezultate, nije ispunjena svrha pravnog sistema koji bi drzava trebalo da usavrsi i garantuje gradjanima bezbednost kao protivnaknadu za placanje poreza, taksi i ostaloga.
ili da svi postanemo lopovi, bar nekakva jednakost prve akcije

salim se naravno

Comment