1926
Tipo 26
Bilo jednom šestero braće Maserati, i sredinom dvadesetih godina stoljeća označenog istom brojkom odlučiše proizvoditi trkaće automobile... I već je prvi model, Tipo 26, pobjedama navijestio sjajnu budućnost.
1938
Tipo 8CTF
Samo su tri primjerka napravljena, no i to je bilo dovoljno za prvu ozbiljnu prijetnju "srebrnim strijelama" nakon petogodišnje dominacije. Kao šlag na torti, došle su i dvije pobjede Wilbura Shawa na Indianapolisu.
1939
Tipo 4CL
Auto utrke su se u Italiji nastavile održavati i duboko u Drugi svjetski rat. Ovaj model, kao i nasljednik 4CLT zvjezdane će trenutke doživjeti ipak u porazu. Bit će gotovo nepobjediv sve dok Alfa Romeo ne izvuče Alfette iz skloništa.
1948
Tipo A6 1500
Nije među Pinin Farininim remekdjelima, a uza to je slab i spor. Ipak, ovo je jedan od najznačajnijih Maseratija ikada - početak velike i glamurozne sage o cestovnim automobilima tvornice pod znakom Neptunovog trozupca.
1954
Tipo A6G Zagato
Mnogi su se talijanski umjetnici okušavali u oblikovanju karoserija za ovaj dvolitarski dragulj. Elegantni Allemanov coupe i Fruin licitarski kabriolet ipak nisu uspjeli dostići dramatiku Zagatovog "bildera".
1956
450S
Monstruozna snaga 4.5-litarskog osmocilindraša natjerala je FIA-u da potkraj pedesetih ograniči zapreminu u utrkama prototipova na 3000 cm3. To je dalo vjetar u krila manjem i bolje izbalansiranom modelu 300S.
1957
3500 GT Touring
Prvi i zadugo jedini Maserati čija se produkcija mjerila u tisućama primjeraka. Klasični Touringov dizajn i sjajna vozna svojstva razlog su zašto je 3200 GT spiritualni nasljednik upravo ovog, i danas cijenom pristupačnog, modela.
1957
250F T2
Napokon na krovu svijeta! Fangio donosi naslov svjetskog prvaka u po mnogima najljepšoj formuli 1 ikada. Uza to, način na koji je na Nźrburgringu deklasirao Ferrarijeve vozače obično mu donosi prvo mjesto na ljestvici najboljih utrka svih vremena.
1959
5000 GT
Zadnji model s nestandardiziranom karoserijom, prepušten na maštu najprobranijim talijanskim krojačima lima. O probranosti klijentele pak svjedoče kupci kao što su Reza Pahlavi i Aga Khan, dugogodišnji štovatelj Maseratija.
1959
Tipo 60
Najsofisticiraniji trkaći Maserati nastao je u sumrak bolida s motorom sprijeda. Nekoliko fantastičnih pobjeda i komplicirana cjevasta šasija priuštili su mu status legende i nadimak "Birdcage", ptičji kavez.
1961
Tipo 63
Pokušaj praćenja trenda središnje smještenih motora nije bio naročito uspješan. Nakon neuspjeha i klasično koncipiranog modela 151, Maserati se povlači s trkaćih staza. Bez obzira na nekoliko polu-povrataka, zauvijek.
1963
Quattroporte
Prvi model sa četvera vrata, i nazvan jednostavno tako.
1963
Mistral
Prvi od novih vjetrova koji su šezdesetih zapuhali imenima Maseratija. Dizajnirao ga je ekscentrični Pietro Frua, koji će kasnije za Agu Khana napraviti i najljepši Quattroporte, tamno plavi model 419.
1966
Cooper F1
Kratkotrajan i prilično neuspješan povratak u formulu 1, doduše samo kao dobavljač motora za momčad Johna Coopera. Usprkos nepobitnoj eleganciji i ovog bolida, to je bio kraj F1 priče i za Coopera i za Maserati.
1968
Ghibli Spyder
Najljepši Maserati svih vremena. Najljepši kabriolet svih vremena. Najljepša filmska utrka svih vremena - Donald Sutherland protiv Ferrari Daytone u "Ledenoj dami". Dama je za upravljačem crvene Daytone, ali metalik plavi Ghibli je brži.
1969
Indy
Nakon neupečatljivog Mexica, Indy je znatno popravio Maseratijeve pozicije na tržištu 2+2 coupea.
1971
Bora
Prvi i, uz gotovo identični, ali slabije motorizirani Merak, jedini cestovni Maserati sa središnje smještenim motorom. Potcijenjeni superautomobil, kao i većina Maseratija, danas je mnogo jeftiniji od usporedivih Ferrarija i Lamborghinija.
1973
Khamsin
Početkom je sedamdesetih Citro?n bio vlasnik Maseratija. Najbolji je od tada nastalih hibrida bio Khamsin, koji je mnogo tehničkih rješenja dijelio sa Citro?nom SM, "Maserati-žabom"
1979
Quattroporte
Pod komandom Alejandra de Tomasa nastao je treći Quattroporte, zadnji Maserati klasične ere. Petlitarski V8, direktno razvijen iz motora modela 450S, otišao je u mirovinu nakon više od 30 godina, zajedno s Royaleom, zadnjom izvedenicom ovog modela.
MASERATI Ghibli
Gran Turismo automobili su uvek predstavljali vrhunac individualnog transporta, bez obzira na epohu u kojoj su stvoreni. Nastali kao personifikacija automobilskog hedonizma, koji se ne odriče ni komfora ni brzine, predstavljali su onda, a i danas kompletne mašine dostojne divljenja
Ova konstatacija se posebno odnosi na modele ove klase proizvedene tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, pogotovo na one automobile koji dolaze iz Italije. Zemlja u kojoj su nastali neki od najlepših i najboljih automobila svih vremena, GT modele je uvek stvarala sa posebnim senzibilitetom.
Tih godina mnoge fabrike su pokušale da sa svojim modelima uspeju na tržištu luksuznih kupea. Pored već prepoznatljivih imena kao što su Ferrari, Maserati ili Lamborghini, male firme Iso ili De Tomaso, danas su ugašene i skoro zaboravljene. Sa druge strane, među etabliranim imenima u ovom poslu, Maserati je tada bio na prvom mestu.
Ovaj čuveni sportsko-luksuzni brend osnovala su 1926. godine, četiri brata Maserati iz Bolonje. Sa Neptunovim trozubcem kao grbom (trident) ponosno postavljenim na masci hladnjaka, automobili ove kompanije su bili jedna od vodećih sila u auto sportu tih godina. Posle Drugog svetskog rata, filozofija fabrike se menja i okreće ka više drumskim mašinama a u motor sportu se beleže najsjajniji trenutci kada čuveni Juan Manuel Fangio osvaja titule sa crvenim bolidom Maserati 250 F.
U šezdesete godine, Maserati ulazi kao globalno poznata super marka sa bogatom ponudom modela i velikim sportskim uspesima iza sebe, koji i dalje deluju na publiku iako se fabrika oficijelno povukla iz GP takmičenja još krajem pedesetih. Godine 1964. počinje razvoj novog gran turismo automobila koji bi trebao da zameni popularni Mistral.
U upravi su videli da kupci žele više snage i komfora kao i modernije linije. Stoga se priprema tehnički mnogo naprednija mašina kao i superiorniji oblik. Dizajn je poveren kući Ghia i tada još mladom dizajneru Giorgetto Giugiarou čije su skladne linije postale legendarne.
Novi model je nazvan Ghibli i nastavio je tradiciju da se kupeima daju imena vetrova koja simbolizuju snagu i neukrotivost. Konkretno, Ghibli je snažni vetar koji duva pustinjama severne Afrike i pomera peščane dine. U svakom slučaju svetska premijera je bila 1966. godine na salonu automobila u Torinu, pred veoma iznenađenom publikom.
Naime, novi Ghibli je bio vrhunac elegancije i stila a to se od ove marke upravo i očekivalo a na ovom modelu su primenjeni potpuno novi standardi mnogo ispred konkurencije.
Duga hauba, kratak rep i farovi na uvlačenje su bili moderni detalji a uunutrašnjosti je bilo mesta za (uslovno) četiri putnika, koji su uživali u kožnom enterijeru i klima uređaju. Komfor i pored visine od samo 116 cm nije kompromitovan, a čak je i prtljažnik bio solidnih dimenzija i pored dva velika rezervoara za gorivo koji su zajedno imali zapreminu od 100 litara.
Mehanički, novi Maserati je bio posebno interesantan. Šasija je bila skraćena verzija platforme korišćene kod modela 3500 GT ali sa dosta aluminijumskih ojačanja i modifikovane konstrukcije. Prednja osovina je imala nezavisno ogibljenje sa hidrauličnim amortizerima, dok je zadnje ogibljenje bilo kruto (salisbury rešenje). Iako je ceo ?paket? bio pomalo zastareo davao je izuzetnu stabilnost i udobnost.
Ispod haube se nalazio V8 agregat sa vrhunskim pedigreom. Reč je o potpuno aluminijumskom motoru koji svoje poreklo vuče iz trkačkih modela pedesetih godina i koji iza sebe ima pobede na brojnim trkama kao i na Le Mansu. Zapremina od 4,7 litara, dve bregaste osovine u glavi i čak, četiri dvogrla karburatora, omogućavali su Ghibliju da razvije 330 KS pri 5000 obrtaja u minutu. Nisko težište automobila omogućavao je i suvi karter. Maksimalna brzina je bila oko 260 km/h, a 100 km/h se moglo postići za 6,6 sekundi.
Prvi produkcijski modeli su isporučeni početkom 1967. godine. Sklapanje i finiširanje automobila se obavljalo u pogonima Carosseria Ghia koja su se odlikovala vrhunskim kvalitetom izrade.
Ponuđeni su kupe i elegantni kabriolet (spyder) i to po ceni od 7.800.000 i 8.000.000 lira. Kupcima su bili dostupni mnogi luksuzni dodatci kao što su klima uređaj, električni prozori i servo uređaj a prodaja je odlično krenula pogotovo na bogatom američkom tržištu.
Ono što je bilo karakteristično za ovaj model i za Maserati uopšte jeste to da prava konkurencija zaista nije ni postojala. Ako pogledamo Ferrari, Lamborghini ili Iso, vidi se da ni jedna nije mogla da ugrozi Ghilbi. Naime, Lamborghini je tih godina bila mlada fabrika sa još neizvesnom budućnošću i super sportskim modelom Miura koji je bio toliko skup i opasan za vožnju da nikako nije spadao u kategoriju GT automobil. Ferrari sa druge strane, kao najbliži konkurent imao je 275 GTO model koji je bio skoro trkački automobil. Kasnije, predstavljanjem 365 GT Daytone dolazi do ozbiljne konkurencije Ghibliju ali je Ferrari bio ekstremniji (V12 motor), pa je stvorena izreka - ?Samo plejboji voze Ferrari, dok džentlmeni voze Maserati?, koja najbolje opisuje odnos ove dve slavne fabrike.
Godine 1970. predstavlja se verzija SS (Super Sport) koja ima nešto povećani motor na 4,9 litara i snagu od 355 KS. Ovi modeli imaju i veću maksimalnu brzinu od oko 285 km/h.
Pored toga, ovi automobili su opremljeni i širim gumama i aluminijumskim felnama umesto Borani žičanih točkova.
Iako je prodaja zadovoljavajuće tekla, 1973. godine, donosi se odluka da se ovaj model povuče iz proizvodnje. Moda automobila sa centralno postavljenim motorom i drugačiji zahtevi tržišta stopirali su Ghibli.
Koliko je ova odluka bila pametna, nemožemo reći ali je pomalo prerano ostavila auto svet bez jednog izuzetnog modela.
Za šest godina produkcije, napravljeno je 1274 coupea i svega 125 prelepih spydera, plus nekoliko dilerskih konverzija.
Tokom godina koje su prošle, slava i sjaj modela Maserati Ghibli u svetu klasičnih automobila nije tamnela i svi sačuvani primerci su veoma traženi i cenjeni.
Iako nemaju cenu na nivou svojih savremenika (ako ne i konkurenata) i dalje su skupi tako da jedan običan Maserati Ghibli košta oko 80.000 evra, dok su SS verzije skuplje.
Iako ga je 1973. godine zamenio drugi legendarni model, za Maserati Ghibli se bez sumnje može reći da predstavlja vanvremensku kombinaciju vrhunskih performansi, fantastičnog dizajna, besprekornog finiša i kvaliteta izrade.
Kao takav, ostavio je dubok trag u istoriji fabrike Maserati i italijanskih Grand Turismo automobila i automobilizma uopšte.
Jedna od najvećih i najznačajnijih talijanskih tvornica automobila ''Maserati'' utemeljena je prije 90 godina. Osnivači, braća Maserati, bili su opsjednuti sportom te su već prvi modeli pobjedama nagovještavali svijetlu budućnost. Kompilaciju sporta i luksuza, kakvu imaju ''Maseratijevi'' ekskluzivni automobili, do danas niko nije uspio dostići. U svojoj burnoj historiji talijanska tvornica automobila imala je više vlasnika, među kojima su ''Citroen'' i ''De Tomaso'', a danas je član stabilne grupacije ''Ferrari-Maserati''.
Skromni vozač vozova Rodolfo Maserati i njegova supruga Carolina živjeli su u Vogheri, Italija. Tokom sretnog braka dobili su sedam sinova od kojih je jedan umro nekoliko mjeseci nakon rođenja. Od najmlađih dana sva su braća, izuzev Maria, pokazivala interes za tehniku. Carlo, najstariji brat, radio je u tvornici bicikla ''Affori''. Tamo je konstruirao jednocilindrični agregat koji je ugradio u bicikl. Sa tom kreacijom pobijedio je na nekoliko trka tokom 1900., a i postigao je, za to vrijeme, rekordnih 50 km/h. Ohrabren uspjesima Carlo 1901. prelazi u ''Fiat'', a dvije godine kasnije u ''Isotta Fraschini'' gdje radi kao mehaničar i testni vozač. Takmičarska karijera došla je kao logičan nastavak karijere. Malo-pomalo, Carlo je i ostalu braću ''uvlačio'' u autobiznis. Alfieri se sa samo 16 godina pokazao kao vrhunski mehaničar, dok je Ettore bio specijalista za elektro-instalacije. Mlađi Bindo i Ernesto uvijek su se ''motali'' oko starije braće te se i oni, spontano, uključili u pionirske dane automobilizma. Nakon sticanja iskustva braća zaključuju da jedini napredak mogu ostvariti ako budu djelovala samostalno. Tako je 1. decembra 1914. godine rođena nova automobilska firma u Bologni - ''Socief Anonima Officine Alfieri Maserati''. To ime ubrzo postaje dio legendi najpoznatijih trkačkih staza, a nešto kasnije i običnih cesta širom svijeta. Ispočetka se radionica, locirana u 11 Via de' Pepoli, bavila preradom automobila ''Isotta Fraschini'' za trke. U želji za postizanjem što boljih rezultata braća se odlučuju na hrabar korak - konstruisanje vlastitog automobila. Prvi Maserati nastao je 1926. godine i nosio je oznaku Tipo 26. Na masci motora stajao je Neptunov trozubac koji je ostao zaštitni znak Maseratia do današnjih dana. Zanimljivo je da je Neptunov trozubac, kao oznaku firme, odabrao umjetnik Mario Maserati kojega nisu, kao ostalu braću, interesirali automobili. Inspiraciju je dobio prilikom bojenja Neptunove statue na Piazza Maggiore u Bologni.
Tipo 26 debitovao je 25. 04. 1926. na čuvenoj trci ''Targa Florio'' i odmah je osvojio prvu pobjedu u klasi. Za upravljačem je sjedio Afieri Maserati, dok je mehaničar bio Guerino Bertocchi. Kao pogonski agregat koristio se redni osmerocilindrični motor koji je iz 1,5 litara radne zapremine, a uz pomoć turbopunjača, producirao 120 KS pri 5.300 obr./min. Nakon toga sljedeće pobjede i pripadajuća slava dolaze veoma brzo. Na ''Tripoli Grand Prix'' 1929. godine pobjeđuje posada E. Maserati-Borzacchini, a vrhunac predstavlja prvo mjesto u generalnom plasmanu na kultnoj trci ''Mille Miglia''. Iste godine Borzacchini sa Maseratijem Tipo V4 postavlja novi svjetski rekord u prosječnoj brzini na zatvorenoj stazi. On je uz pomoć 3,5-litarskog V16 agregata, sastavljenog od dva redna osmerocilindrična iz Tipa 26, 10 km dugu stazu u blizini Cremone prešao sa prosječnom brzinom od 246,069 km/h. Rekord je oborio Auto Union tek osam godina poslije. U to vrijeme nastupa era odličnih ''Maseratijevih'' vozača: Arcangeli, Varzi i Fagioli, koji voze model 8C 2800. Alfieri Maserati već se dokazao u gradnji velikih motora te se odlučio okušati u pravljenju manjih agregata. U model 4 CTR ugrađuje četverocilindrični redni turboagregat sa 1.088 ccm radne zapremine. Svoj talent Alfieri dokazuje i modelom 8C 2500 kojem je podario prednji pogon. Na žalost, bila je to posljednja kreacija Alfieria koji ubrzo nakon toga umire u 44-oj godini života (ime Alfieri nije bilo sretno za obitelj Maserati - brat koji je umro nekoliko mjeseci nakon rođenja nosio je isto ime). Jedan od najvećih vozača svih vremena, Tazio Nuvolari, 1933. dolazi na scenu sa modelom 8C i odmah osvaja nekoliko Grand Prixeva. Istaknimo da su pobjede ostvarene u jakoj konkurenciji koju su činili ''Mercedes-Benz'' i ''Auto Union''. Novi pravilnik za formule iz 1939. dozvoljavao je 4.500 ccm radne zapremine za atmosferske motore i 3.000 ccm za agregate potpomognute turbopunjačima.
''Maserati'' se odlučio za drugu soluciju i na staze je poslao 8CTF koji je iz osam cilindara izvlačio 350 KS pri 6.300 obr./min. Bila je to godina senzacionalnog uspjeha - Amerikanac Wilbur Shaw sa Maseratijem 8CTF trijumfuje na prestižnoj trci 500 milja Indianapolisa. Veliki angažman na trkačkim stazama širom svijeta tražio je enormna finasijska sredstva. To je primoralo braću Maserati da 1937. prodaju firmu obitelji Orsi iz Modene. Novi vlasnici odmah po preuzimanju kontrolnog paketa dionica proizvodne pogone sele u Modenu, na adresu 322 Viale Ciro Menotti. S proizvodnim pogonima sele se i braća koja nastavljaju konstruirati automobile. Obitelj Maserati sve do 1948. godine ostala je na vodećim inženjerskim mjestima te njihovi automobili nisu gubili ništa od stečene reputacije. Tokom Drugog svjetskog rata ''Maserati'' je bio primoran, baš kao i svi proizvođači automobila, raditi razne dijelove za vojnu industriju. Kraj rata dočekan je spremno sa modelom A6 1500 (oznaku A6 trenutno koristi Audi). To je bio prvi ''Maseratijev'' automobil za svakodnevnu upotrebu. Ispod prelijepe karoserije, koju je oblikovao Pinin Farina, nalazio se nejak šesterocilindrični motor od 64 KS. Mada ovako motoriziran Maserati i nije predstavljao ''tipičan primjerak'' sportskog automobila, ne može mu se osporiti kako je baš on začetnik glamuroznih automobila koji na sebi nose Neptunov trozubac. Na trkačkim stazama nastavlja se pobjednički niz, a za volanima Maseratijevih bolida sjede imena: N. Farina, A. Ascari, J.M. Fangio, S. Moss i drugi. Recimo da je, po mnogima, najbolji vozač svih vremena J.M. Fangio jednu od svojih pet titula u Formuli 1 osvojio za volanom Maseratia 250F.
Iz tvornice u Modeni izlaze trkački automobili i prototipovi za privatne ekipe. Daljnja saradnja sa Formulom 1 ostvaruje se preko ekipe ''Cooper'' koja u svoje bolide ugrađuje Maseratijeve dvanaestocilindrične motore. Krajem 50-tih na cestama se pojavljuje model 3500 GT sa kojim počinje nova Maseratijeva era. Tada se vlasnici tvornice sve više okreću željama kupaca. Malo-pomalo, ''Maserati'' počinje ugrađivati prave ''monstrume'' od motora te čak i FIA donosi razne propise koji ograničavaju enormnu snagu modela 450S. Dizajneri koji nisu imali ''zavezane'' ruke stvorili su model 5000 GT kojeg su u svojim garažama, između ostalih, imali Šah Reza Pahlavi i Aga Khan. Za ljubitelje ''neba nad glavom'' napravljena je verzija Vignale, a slijedili su elegantni Mistral, Mexico, Indy, Bora i Ghibli. Budući da je sve više ljudi iz politike i jet seta pokazivalo interes sa sportske automobile koji, pak, moraju imati sav luksuz, rukovodstvo tvornice 1963. godine pokreće proizvodnju prve serije Quattroportea, koji je bio jedinstven spoj sporta i luksuza. U ''Maseratiu'' ističu da Quattroporte (aktuelne pete generacije) predstavlja novu interpretaciju luksuzne limuzine visokih performansi - segmenta kojeg je stvorio ''Maserati'' prvom generacijom Quattroporte prije tačno 41 godinu. Najljepši je to automobil u klasi gdje vladaju Mercedes, BMW i Audi, ali koji spram Maseratija djeluju kao obična konfekcija.
Krajem 60-tih godina ''Maserati'' upada u ''nemirne vode''. Obitelj Orsi prodaje kontrolni paket dionica ''Citroenu'', kojeg prvenstveno zanimaju ''Maseratijevi'' motori. Legendarni Citroen SM pokretao je šesterocilindrični Maseratijev motor, koji se tokom decenija eksploatacije pokazao neuništivim. ''Citroen'' sa sobom donosi i neke nove ideje koje skriva pod karoserije, dizajnirane u ''Italdesignu''. Pod nadzorom ''Citroena'' nastala su i dva modela sa centralno smještenim motorima - Bora (1971-1979) sa V8 i Merak (1972-1983) sa V6. Tih godina javnosti je predstavljen i Quattroporte sa mehanikom od SM i prednjim pogonom, ali taj automobil nikada nije ušao u serijsku proizvodnju. Bertone 1973. oblikuje Khamsina i upravo tada nastupa naftna kriza. ''Citroen'' procjenjuje da je sportskim automobilima došao kraj te svoj dio dionica prodaje Alejandru De Tomasu, koji se na taj način želi vrati na automobilsku scenu. U Genevi 1976. pod novim rukovodstvom predstavljen je model Kylami. Taj kupe nastao je kao proizvod De Tomaso Longchampsa. Ubrzo nakon toga dolazi i treća generacija Quattroportea kojeg pogoni 300 KS jak V8 agregat. Početkom 80-ih nastupa tzv. Bi-turbo era. Šesterocilindrični i osmerocilindrični motori snagu ostvaruju pomoću dva turbokompresora. Posebno impresivne performanse imali su modeli Shamal i Ghibli. Relativno ograničeno tržište ekskluzivnih automobila nije donosilo profit sa kojim bi se moglo nastaviti kvalitetno razvijanje modela, te De Tomaso 1993. tvornicu prodaje ''FIAT Autu'' koji obnavlja aktuelne modele. Tu zavrzlama o mijenjanju vlasnika ne prestaje. Iako su pod istim ''krovom'', ''Ferrari'' od ''Fiata'' 1997. preuzima kontrolu nad ''Maseratijem'', a 1999. rađa se grupacija ''Ferrari-Maserati''. ''General Motors'' 2000. kupuje znatan broj ''Fiatovih'' dionica te, slijedom događaja, i on ima određeni kapital u ''Maseratiju''. Kada već kompliciramo, recimo da je u Frankfurtu prošle godine potpisana tehnološka saradnja između grupacije ''Ferrari-Maserati'' sa njemačkim ''Audijem'' te se mogu očekivati još savremeniji automobili od oba proizvođača.
Krajem 60-tih godina ''Maserati'' upada u ''nemirne vode''. Obitelj Orsi prodaje kontrolni paket dionica ''Citroenu'', kojeg prvenstveno zanimaju ''Maseratijevi'' motori. Legendarni Citroen SM pokretao je šesterocilindrični Maseratijev motor, koji se tokom decenija eksploatacije pokazao neuništivim. ''Citroen'' sa sobom donosi i neke nove ideje koje skriva pod karoserije, dizajnirane u ''Italdesignu''. Pod nadzorom ''Citroena'' nastala su i dva modela sa centralno smještenim motorima - Bora (1971-1979) sa V8 i Merak (1972-1983) sa V6. Tih godina javnosti je predstavljen i Quattroporte sa mehanikom od SM i prednjim pogonom, ali taj automobil nikada nije ušao u serijsku proizvodnju. Bertone 1973. oblikuje Khamsina i upravo tada nastupa naftna kriza. ''Citroen'' procjenjuje da je sportskim automobilima došao kraj te svoj dio dionica prodaje Alejandru De Tomasu, koji se na taj način želi vrati na automobilsku scenu. U Genevi 1976. pod novim rukovodstvom predstavljen je model Kylami. Taj kupe nastao je kao proizvod De Tomaso Longchampsa. Ubrzo nakon toga dolazi i treća generacija Quattroportea kojeg pogoni 300 KS jak V8 agregat. Početkom 80-ih nastupa tzv. Bi-turbo era. Šesterocilindrični i osmerocilindrični motori snagu ostvaruju pomoću dva turbokompresora. Posebno impresivne performanse imali su modeli Shamal i Ghibli. Relativno ograničeno tržište ekskluzivnih automobila nije donosilo profit sa kojim bi se moglo nastaviti kvalitetno razvijanje modela, te De Tomaso 1993. tvornicu prodaje ''FIAT Autu'' koji obnavlja aktuelne modele. Tu zavrzlama o mijenjanju vlasnika ne prestaje. Iako su pod istim ''krovom'', ''Ferrari'' od ''Fiata'' 1997. preuzima kontrolu nad ''Maseratijem'', a 1999. rađa se grupacija ''Ferrari-Maserati''. ''General Motors'' 2000. kupuje znatan broj ''Fiatovih'' dionica te, slijedom događaja, i on ima određeni kapital u ''Maseratiju''. Kada već kompliciramo, recimo da je u Frankfurtu prošle godine potpisana tehnološka saradnja između grupacije ''Ferrari-Maserati'' sa njemačkim ''Audijem'' te se mogu očekivati još savremeniji automobili od oba proizvođača.
Krajem 60-tih godina ''Maserati'' upada u ''nemirne vode''. Obitelj Orsi prodaje kontrolni paket dionica ''Citroenu'', kojeg prvenstveno zanimaju ''Maseratijevi'' motori. Legendarni Citroen SM pokretao je šesterocilindrični Maseratijev motor, koji se tokom decenija eksploatacije pokazao neuništivim. ''Citroen'' sa sobom donosi i neke nove ideje koje skriva pod karoserije, dizajnirane u ''Italdesignu''. Pod nadzorom ''Citroena'' nastala su i dva modela sa centralno smještenim motorima - Bora (1971-1979) sa V8 i Merak (1972-1983) sa V6. Tih godina javnosti je predstavljen i Quattroporte sa mehanikom od SM i prednjim pogonom, ali taj automobil nikada nije ušao u serijsku proizvodnju. Bertone 1973. oblikuje Khamsina i upravo tada nastupa naftna kriza. ''Citroen'' procjenjuje da je sportskim automobilima došao kraj te svoj dio dionica prodaje Alejandru De Tomasu, koji se na taj način želi vrati na automobilsku scenu. U Genevi 1976. pod novim rukovodstvom predstavljen je model Kylami. Taj kupe nastao je kao proizvod De Tomaso Longchampsa. Ubrzo nakon toga dolazi i treća generacija Quattroportea kojeg pogoni 300 KS jak V8 agregat. Početkom 80-ih nastupa tzv. Bi-turbo era. Šesterocilindrični i osmerocilindrični motori snagu ostvaruju pomoću dva turbokompresora. Posebno impresivne performanse imali su modeli Shamal i Ghibli. Relativno ograničeno tržište ekskluzivnih automobila nije donosilo profit sa kojim bi se moglo nastaviti kvalitetno razvijanje modela, te De Tomaso 1993. tvornicu prodaje ''FIAT Autu'' koji obnavlja aktuelne modele. Tu zavrzlama o mijenjanju vlasnika ne prestaje. Iako su pod istim ''krovom'', ''Ferrari'' od ''Fiata'' 1997. preuzima kontrolu nad ''Maseratijem'', a 1999. rađa se grupacija ''Ferrari-Maserati''. ''General Motors'' 2000. kupuje znatan broj ''Fiatovih'' dionica te, slijedom događaja, i on ima određeni kapital u ''Maseratiju''. Kada već kompliciramo, recimo da je u Frankfurtu prošle godine potpisana tehnološka saradnja između grupacije ''Ferrari-Maserati'' sa njemačkim ''Audijem'' te se mogu očekivati još savremeniji automobili od oba proizvođača.
Za ''Maseratijevu'' historiju može se reći da je izvrsna. Obilježavaju je izvanredno dizajnirani automobili, tehnološke inovacije, vrhunski pogonski agregati - čiji se broj cilindara kretao u rasponu od četiri do šesnaest. Tek usput, recimo da su motori u ranim 80-im (Bi-turbo era) imali litarsku snagu od 100 KS. Bilo je tu automobila svih karoserijskih oblika i trkačkih jednosjeda. Za 90 godina postojanja osvojeni su mnogi rekordi i titule na trkačkim stazama, uključujući i prestižnu Formulu 1.
Comment