VW

[Sasha]

Volkswagen 1200

Ako za ijedan automobil možemo reći da nikada neće izaći iz mode, da nikada neće izaći iz srca većine, da će uvijek izmamiti nečiji osmjeh, da će pružiti toliko užitaka samom svojom pojavom, ili pak da je jednostavno vječan, to je onda definitivno Buba.

[Sasha]

U tridesetim godinama 20. stoljeća svijet je tresla teška ekonomska kriza, a njemačka se službena politika već odavno odlučila za veliki svjetski rat. Pripreme su tekle ubrzano, vojna industrija radila je dan i noć na poboljšavanju i usavršavanju, kako oružja, tako i vojnih vozila. Adolf Hitler, jedna od najkontroverznijih osoba u čitavoj svjetskoj povijesti, naredio je konstruiranje vozila koje će moći biti upotrebljavano ne samo u vojne, već i u civilne svrhe, tzv. narodnog automobila. Upravo od tuda i dolazi naziv tvrtke Volkswagen koja je i proizvodila to vozilo. Posao je godine 1933. naručila tvrtka NSU, koja se tada bavila isključivo proizvodnjom motocikala, a za zadatak dizajniranja te konstruiranja prvog njemačkog narodnog automobila odabran je dr. Ferdinand Porsche. Iste godine oblikovan je prototip pod nazivom NSU Type 32, a dr. Porsche naknadno se uključuje na projekt u lipnju 1934. Dogodine postoje već tri radne verzije iz serije V 3, a 1936. se finalizira predserija VW 30 (Type 60), gdje se osnovne konture buduće legende već naziru. Bilo je to izrazito oblo limeno čudo, pomalo nalik na simpatičnu buba-maru. Pokretao ju je četverocilindarski boxer-motor obujma 985 cm3 i snage 22 konja, što je bilo dovoljno za dostizanje krajnje brzine od 100 km/h, a potrošnja se kretala između 8 i 10 litara na 100 km. Prije II. svjetskog rata ovih vozila nije bilo u privatnom vlasništvu. Nakon izgubljenog rata, podijeljena je država pretrpjela ogromne gubitke, kako u ljudstvu, tako i na ekonomskom planu. Ipak, proizvodnja automobila nije stala, tako da je iste godine krenula masovna proizvodnja modela VW 51. Bilo je to, ustvari, vojno vozilo tehnički prilagođeno za civilnu uporabu. Pokretački motor od 1.131 cm3 imao je snagu 25 konja i glasio je za nepoderiv stroj, što je u principu gotovo i bio, a što se tiče vanjskog izgleda, napravljen je vrlo mali odmak od ratne inačice. Godine proizvodnje i prodaje tekle su kao po traci, a automobil je svakim danom postajao sve karizmatičniji. Zahvaljujući svojem izrazito privlačnom vanjskom izgledu, postepeno se uvlačio pod kožu kupaca kojih je bilo sve više i više. Osim u domovini, svoju najveću popularnost Buba je doživjela i u SAD-u, i to šezdesetih godina. Automobil su jednako voljeli i nezaposleni i milijunaši, i rudari i direktori, kao i mladi i stari.

[Sasha]

Američki hippyji Bubu su doživljavali kao neku vrstu vlastitog simbola, pa se na ulicama moglo vidjeti na tisuće primjeraka obojanih u najluđe boje, prošaranih cvijećem i znakovima mira. Jedan od najsmješnijih detalja vezanih uz njegovu povijest jest vozačica čija je Buba stala na benzinskoj pumpi, a kada je otvorila prednji poklopac, ne bi li ustanovila u čemu je kvar, uzviknula: "Ljudi! Ukrali su mi motor!". Motor legendarnog Nijemca, naime, skrivao se oduvijek iza stražnjeg poklopca, tamo gdje je, kod velike većine automobila - prtljažnik. Najveća se karoserijska modifikacija u povijesti Bube dogodila 1972, kada je izrazito ravno prednje staklo zamijenjeno oblijim i nešto više koso položenim, a izmijenjene su i neki detalji, poput branika, svjetala, žmigavaca, kvaki i slično. Bio je to redizajn koji je mnoge razočarao, čak i naljutio. Najveći zaljubljenici u ovaj njemački automobil smatrali su to svetogrđem, te su ostali vjerni isključivo staroj verziji. Drugim se pak fanatičnim vozačima Buba činila presporom i nedovoljno atraktivnom, te su ju uređivali izvana i iznutra, do najsitnijih detalja. Novac koji je ulagan u redizajniranje, rezuckanje i ušminkavanje ovih vozila njihovim vlasnicima se deseterostruko vratio u vidu automobila koji, ama baš nigdje nije mogao proći nezapažen. Najpopularnija karoserijska prepravka vjerojatno je uvijek bila skidanje krova i pretvorba u kabriolet, dok je vrhunac, i vjerojatno san gotovo svakog vozača, ugraditi, ni manje ni vise nego - originalan Porscheov motor. Buba možda nosi znak njemačkog narodnog vozila, ali ju je ipak napravio - dr. Ferdinand Porsche. Godine 1999. počele su pripreme za izbor automobila stoljeća. U istome su, dakako, sudjelovali automobilistički novinari iz cijeloga svijeta. Nažalost, iz čisto političkih razloga, Buba je završila tek na četvrtom mjestu, iza Forda T, Minija i Citroena DS (Žabe), te ispred sunarodnjaka Porschea 911. Očito je njen idejni tvorac, Adolf Hitler, ipak bio prevelika kost u grlu za mnoge koji nisu mogli dozvoliti da se njegovo djelo slavi na način koji to, po mnogima, i zaslužuje. Promatrajući ukus vozača, naša država nije nikada bila iznimka, pogotovo sto se tiče njemačkih automobila, tako da se i kod nas može naći zavidan broj još uvijek dobrostojećih primjeraka, kao i iznimno personaliziranih verzija ove legende. Gotovo da nema kutka na Zemlji u kojem ne postoji klub obožavatelja Bube, čija je svrha okupljanje i upoznavanje, te međusobna razmjena iskustava njihovih ponosnih vlasnika. Ako i za jedan automobil možemo reci da nikada neće izaći iz mode, da nikada neće izaći iz srca većine, da će uvijek izmamiti nečiji osmjeh, da će pružiti toliko užitaka samom svojom pojavom, ili pak da je jednostavno vječan, to je onda definitivno Buba... Vječan. Jednostavan. Neponovljiv automobil. Najkraće rečeno - najveći ponos automobilske industrije u njenoj povijesti.

[Sasha]

[Sasha]

Volkswagen Transporter/Bus - Bully

Tijekom godina svojeg postojanja Bully je služio kao vozilo vatrogasaca, hitne pomoći, policije, vojske, vozilo za kampiranje, no najveću popularnost i zapaženost je doživio kao omiljeno vozilo hippy pokreta tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina

[Sasha]

Nakon rata, godine 1945. u Wolfsburgu su došli na ideju da koristeći dijelove svojih postojećih automobila izrade malo teretno vozilo. Prvi prototip je izgledao zaista smiješno. I motor, ali i kabina bili su smješteni na stražnjem dijelu vozila, a prednji je zauzimala nenatkrivena teretna površina. Uskoro su se u Volkwagenu dosjetili da kabinu pomaknu naprijed, a ostatak vozila prekriju karoserijom. Tako je rođen Volkswagen Transporter, popularni Bully (ili Bulli). Uvećana buba Serijski automobil je predstavljen 12. studenog 1949. Kako je mjesto za putnike bilo sprijeda, iznad prednje osovine, motor straga, dok je između bio teretni prostor postignuta je gotovo idealna raspodjela mase. Za svoje vrijeme Transporter je bio pravo tehničko remekdjelo. Što se mehanike tiče Volkswagen Transporter bio je vrlo sličan, gotovo identičan Volkswagen Bubi, tako da su oba vozila do 1970. koristila večinu identičnih dijelova. Prvi modeli su iza putničke kabine imali, za ono vrijeme fantastično velik teretni prostor od gotovo 4600 litara. U svibnju 1950. predstavljena je kombi verzija s bočnim prozorima i sjedalima straga koje je bilo moguće ukloniti, a iste godine mjesec dana kasnije, na tržište dolazi i microbus verzija. No, to su bili samo počeci prave navale varijanti ovog popularnog vozila. 1951. uslijedila je verzija Microbus Samba s mjestima za devet putnika i velikim staklenim površinama koje su se sastojale od čak 21 prozora. Iduće godine slijedi i pick up verzija, 1958. Pick up s dvostrukom kabinom, a 1962. povišena verzija.

[Sasha]

Druga generacija Unutrašnjog prvog transportera bila je za današnje pojmove izuzetno spartanski uređena, no za svoje vrijeme Transporter ?komforom? nije nimalo zaostajao za osobnim automobilima. Do 1955. godine jedini raspoloživi instrument u unutrašnjosti bio je mjerač brzine, dok su modeli proizvedeni kasnije imali ?pravu instrument ploču?. Nakon velikog uspjeha prve Volkswagen 1967. predstavlja i drugu generaciju Transportera - T2. Automobil je dobio jednodijelno zaobljeno vjetrobransko staklo, bočna klizna vrata te stepenicu, usisnici zraka za ventilaciju pomaknuti su na prednji dio vozila, a žmigavci su prebačeni ispod svjetala. Znatno je poboljšana i sigurnost te je automobil bio osjetno krući. Polovicom sedamdesetih model je dodatno poboljšan te je dobio mnogo veća stražnja svjetla a žmigavci su ponovno prebačeni iznad svjetala. Unatoč poboljšanjima tim je izmjenama model mnogo izgubio na svom šarmu. Kraj sna Kraj proizvodnje popularnog okruglog Bully-a označila je 1979. godina, kada je predstavljen transporter treće generacije, i kockastog dizajna - Tip 25. Jedino što je ovaj model povezivalo s prethodnikom bio je motor smješten straga, sve ostalo bilo je novo i modernije, no popularnost Transportera je ipak pala. Kupci jednostavno nisu mogli prežaliti okrugli i simpatični Bully. Definitivni kraj Volkswagen Transportera sa stražnje smještenim motorom uslijdio je 1990. kada je predstavljen danas još aktualni model. Gotovo kroz svoju čitavu povijest Bully bio najprodavanije i najpopularnije vozilo takve vrste u Njemačkoj i velikom dijelu Europe. Slično kao i Volkswagen Buba samo s minimalnim izmjenama preživio je čak tri desetljeća. To najbolje ilustrira o kako kvalitetnom i tehnički naprednom vozilu se radilo. Za pogon su cijelo vrijeme bili zaduženi benzinski bokser motori hlađeni zrakom kojima je kroz godine povećavan obujam i snaga. Dizel motori uvedeni su tek kod ?kockaste? generacije 1981. godine. Iste godine uvedeni su i novi bokser motori hlađeni vodom. Tijekom godina svojeg postojanja Bully je služio kao vozilo vatrogasaca, hitne pomoći, policije, vojske, vozilo za kampiranje, no najveću popularnost i zapaženost je doživio kao omiljeno vozilo hippy pokreta tijekom šezdesetih i 70-ih godina. Tada su se životopisno obojani Transporteri pretvoreni u priručne domove mogli vidjeti na svakom koraku u Njemačkoj, a česti su bili i u SAD-u. Bully je bio i ostao najljepši i ?najslađi? automobil toga tipa u povijesti, a niti jedno drugo gospodarsko vozilo nikada nije uživalo toliku popularnost.

[Sasha]

[Sasha]

Volkswagen Karmann Ghia

Danas je Ghia postala rijedak automobil, a kada ju ugledate to će gotovo uvijek biti odlično očuvan ili restauriran primjerak s nedvojbeno nasmiješenim vozačem jer ovaj se poseban automobil cijeni i voli zauvijek…

[Sasha]

Krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća svijet se počeo oporavljati od Drugog svjetskog rata. Na tržištu automobila tada su vladali dosadni ali svakako funkcionalni automobili. S boljim standardom raste i želja za boljim proizvodima, jasno i boljim automobilima. Buba i njena izvedenica Transporter Bully su tada jednostavno bili zakon na europskom kontinentu no u oporavljenom Volkswagenu razmišljaju i o posebnom, nekonvencionalnom modelu, tzv. graditelju imidža. Morao je to biti poseban automobil, potpuno drugačiji od Bube, iako napravljen na njenoj platformi, koji bi odgovarao posebnoj klijenteli željnoj isključivo automobila za uživanje.

Stari prijatelji – Karmann i Ghia

Zanimljiva je priča o nastanku tog VW-ovog ?image maker? modela. Gospodin Nordhoff, čelni čovjek VW-a u to vrijeme obratio se Dr. Wilhelmu Karmannu iz grada Osnabrucka s kojim je već uspješno surađivao na projektu Buba Cabrio. Karmann se odmah bacio na posao no Bubina mu je platforma stvarala velike probleme. Ona je bila zamišljena za, ajmo reći, sve modele samo ne za jednog sportaša. Očajni Karmann na jednom salonu predlaže Ghiji posao izrade sportskog dizajna za njega, jasno bez znanja VW-a. Ghia je naravno bila počašćena takvim poslom, jer VW kao jedan od najjačih proizvođača u Europi jamči i svijetlu budućnost. Sve Ghijine snage radile su na tajnom projektu pa su čak, bez znanja Karmanna, došli i do Bubine platforme. Kada je posao bio gotov pozvali su Karmanna koji je pak očekivao crteže i eventualno glinene modele da bi ostao šokiran ljepotom pravog 1:1 prototipa. Prototip je u tajnosti pod okriljem noći transportiran iz Torina u Osnabruck gdje ga je Karmann sakrio na kraju hodnika kako ni njegovi zaposlenici ne bi doznali o čemu je riječ. Jasno, kada je Nordhoff ugledao automobil mogao je samo reći bravo, ne lamentirajući što je Karmann angažirao Ghiu. 1955. godine prvi Volkswageni Karmann Ghie silaze s proizvodne trake u njemačkom gradu Osnabrucku.

[Sasha]

Snagu nadoknađuje dizajn

Reakcije publike i novinara su bile i više nego dobre. Prekrasan dizajn i ručna izrada privlačili su poput magneta. No jedna je stvar ipak nedostajala – adekvatne performanse. Naime, VW je pogriješio odlučivši u jedan, slobodno možemo kazati ekskluzivan sportski automobil, ugrađivati ?običan? motor iz Bube. Riječ je o 36 KS snažnom bokseru koji nikako nije odgovarao sportskom predznaku. No izgled je ipak bio djelovao poput magneta što potvrđuju i prodajni rezultati – u prvoj je godini prodano više od 10.000 jedinica. Nekoliko godina kasnije stiže i cabrio verzija i tada prodaja raste na 18.000 jedinica. Te se brojke povećavaju sve do kasnih šezdesetih i rekorda od čak 33.000 jedinica. Posljednji je primjerak VW proizveo 1974. godine kada na mjesto legendarne Karmann Ghie stupa model Scirocco.

Zauvijek!

Karmann Ghia definitivno je jedan od najljepših automobila u povijesti. 1969. godine proglašena je jednim od najljepših proizvoda na svijetu, a u lipnju 1972. godine američki ju je Car and Driver magazin stavio uz bok s renomiranim sportašem Porscheom Speedsterom. Danas je Ghia postala rijedak automobil, a kada ju ugledate to će gotovo uvijek biti odlično očuvan ili restauriran primjerak s nedvojbeno nasmiješenim vozačem jer ovaj se poseban automobil cijeni i voli zauvijek…

[Sasha]

[Ivvan]

Buba legendarni auto Imam jednog drugara koji ih ima tri (plus jednu dedinu) od kojih je jedna 73. fabricki izgleda i spolja i unutra, jedna je cini mi se 75. ima fabricki siber ) i jedna je 69. (nisam siguran). Ova zadnja je po meni najlepsa stari model sa malim stop svetlima nazad sa hromiranim branicima (koji imaju ukrasne delove) i 6V akumulator Kupljena za 3000 (tri hiljade) dinara ,sa rezervnim delovima. Imao je planove da je dovede u fabricko stanje i da je proda. Nisam se skoro video sa njim i ne znam sta je uradio ,ali moracu da proverim

Pozdrav

[Sasha]

Golf 1



Da se mi vratimo na početak sedamdesetih godina, kada se na spomen imena Volkswagen u svačijoj glavi pojavila slika stare dobre Bube. Uprkos tome što je, kao što svi znamo, Buba predstavljala pravu legendu i što je bila izuzetno pouzdana, moralo se priznati da ju je vreme tada već ozbiljno načelo, ako ne i pregazilo. Konkurencija je toliko ojačala da je čak i opstanak firme iz Wolfsburga došao pod znak pitanja. Moralo se reagovati brzo i predstaviti novi model, koji će pokušati da bude dostojan naslednik Bube.

Tako je 1974. godine predstavljen Volkswagen Golf. Ulog je bio velik, ništa se nije prepuštalo slučaju, pa je za dizajn automobila bio zadužen sam Giorgio Giugiaro. Njega ne treba posebno predstavljati, ali ipak da napomenemo da se za njegovo ime vezuju kreacije modela kao što su na primer Maserati Ghibli, Alfa Romeo Alfasud, Lotus Esprit, a i prvi Volkswagen Passat. Italijanski majstor nije, naravno, ni ovoga puta podbacio, Golf je ispao dopadljiva kombi limuzina, skladnih, modernih oblika, ali opet, ne toliko revolucionarnih da se to konvencionalnim kupcima Volkswagenovih vozila ne bi dopalo.

Mehanika je, takođe, bila potpuno nova i za jedan VW prilično neuobičajena. Motor je bio postavljen spreda, poprečno, a i pogon je bio na prednje točkove. Na početku se automobil nudio sa dva benzinska motora, prvi je imao 1100, a drugi 1500 ?kubika? radne zapremine. Imali su respektivno 50 i 70 konjskih snaga, što im je omogućavalo dostizanje maksimalne brzine od 140, odnosno 158 kilometara na čas. Ako u obzir uzmemo da je Golf opremljen sa ovim agregatima ubrzavao do ?stotke? za 15,8 odnosno za 12,7 sekundi, jasno je kakva je to ?raketa? bila u odnosu na staru dobru Bubu.

Unutrašnja oprema je bila kvalitetna, sa ukusom izabrana, ali, naravno, o nekom raskošu nije moglo biti ni govora, pošto je trebalo voditi računa da i cena ostane u prihvatljivim okvirima. Postojale su verzije sa troje i pet vrata, a osnovna verzija se mogla dobiti za 8.000 maraka.

[Sasha]

Uspeh je bio trenutan, već u prvoj godini se dvaput više kupaca opredelilo za Golfa, nego za Bubu. Time dolazimo do najlepšeg dela priče, a to je da se zahvaljujući činjenici da se Golf počeo montirati i u Vogošći, ovaj automobil mogao kupiti i kod nas. I to ne za preterano mnogo novca, tako da je ubrzo postao veoma čest na našim ulicama. Kupci su brzo uvideli da za svoj novac dobijaju pouzdan, savremen i moderan porodični automobil, koji je sasvim pogodan i za gradsku upotrebu i za duge vožnje auto-putevima.

Ogroman doprinos slavi Golfa dale su dve verzije koje su se kasnije pojavile. Prva je mala sportska bomba nazvana GTI. Ova tri slova su od onda pa do danas sinonim za male automobile sa vatrenim srcem. Imao je motor od 1,6 litara radne zapremine, koji je imao 110 KS. ?Stotku je lovio? za munjevitih 9 sekundi, a sa tim rezultatom se i danas može napraviti pravi dar-mar na putevima.

Druga važna činjenica u stvaranju legende zvane Golf, bila je uvođenje dizel motora. Naime, bio je to prvi zaista masovan i uspešan pokušaj uvođenja dizelaša u donju srednju klasu. Agregat je imao relativno malu radnu zapreminu, od svega 1500 kubika, kao i 50 KS, što je bilo dovoljno za najveću brzinu od 140 km/h, i ubrzanje do 100 km/h za 18 sekundi. Dakle, ni traga od bučnih i tromih dizelaša, na koje smo do tada bili navikli. Povoljna prosečna potrošnja između 5 i 7 litara nafte je samo pomogla u stvaranju pravog kultnog statusa ovog modela.

Kvalitet ovog automobila najbolje pokazuje činjenica da ih i dan-danas na našim putevima ima u priličnom broju, a uz samo prosečno održavanje, dizel motori kao od šale prelaze preko 300.000 kilometara. Inače, da napomenemo da je zapremina i snaga dizel motora vremenom porasla na 1600 ccm, odnosno 54 KS.

Kabrio verzija Golfa je dugo bila najprodavaniji automobil sa otvorenim krovom. Zanimljivo je napomenuti da se Golf prve generacije u kabrio verziji najduže proizvodio. Bio je u prodaji i onda kada je već ova limuzina na tržištu bila prisutna u svojoj trećoj generaciji.

U devet godina proizvodnje Golf jedinica je pretrpela jedan ozbiljniji ?facelifting?, koji se najlakše može primetiti po većim zadnjim svetlima i promenjenoj instrument tabli. Postojao je i ?rođak?, pod imenom Jetta, a tu se zapravo radilo o verziji sa klasičnim zadnjim delom. Iako je imao veći prtljažnik i izgled limuzine, od strane kupaca nije bio ni blizu tako dobro prihvaćen kao ?pravi? Golf.