Buick Riviera je jedan od onih modela koji ispisuje stranice auto istorije i dokazuje da je lep automobil umetničko delo. Ovaj automobil predstavlja jedan od najuspešnijih američkih pokušaja da se stil i performanse pedigriranog evropskog kupea, približe američkom kupcu. Pozicionirana na vrhu Buickove game modela, Riviera je uvek predstavljala dizajnersko čudo i nudila visoke performanse i zbog svega toga zaslužuje posebno mesto u globalnoj automobilskoj svesti.
Početkom šezdesetih godina, povoljna ekonomska klima i tržište ?gladno? za novim modelima, naterali su Detroit da konstantno izbacuje nove kreacije. Uvidevši trend, da se kupci luksuznih kupea, po pravilu okreću evropskim brendovima, dok se marke kao Cadillac ili Lincoln zanemaruju, General Motors odlučuje da izbaci model koji bi promenio takvu praksu i ponovo definisao američki luksuz. Sa obzirom na trenutno slabu prodaju i reputaciju Buicka, kao proizvođača više klase, projekat je dat ovoj fabrici. Dizajn je potpisao William L. Mitchel, čuveno ime u auto industriji tog doba koji je zbog ovog rada dobio visoka priznanja i pohvale, čak i od Sergia Pininfarine. Mehanički, automobil je bio mnogo konvencionalniji, baziran na novoj platformi sa sklopovima preuzetim iz postojećeg Buickovog programa. Pogon je morao biti na vrhuncu zadatka tako da su se pod haubom našla dva V8 agregata, zapremine 401 k.i i 425 k.i ( 6,8 i 7,0 l. ) koji su razvijali 325 i 340 KS. Pored vrhunske mehanike i dizajna, oprema nije zanemarena tako da je ovaj model bio u ono vreme među najluksuznijim i najnapredijim na svetu. Za početak, u Rivieri su se nalazile specijalne aluminijumske kočnice, centralna konzola, neuobičajena kod američkih automobila tog doba, potpuno kožni enterijer, elektrifikacija svakog sklopa u kabini, pomeranje volana u sedam položaja...Pored toga i konstrukciono je učinjen napredak jer je ovaj model bio prvi seriski automobil GM-a koji nije imao B - stub.
Zvanično, Buick Riviera je predstavljena sredinom 1963. godine, ali zbog mnogih prototipova koji su se pojavljivali na izložbama i jakog marketinga, mnogi kupci su ranije uplatili automobil. Javnost je euforično dočekala novi model, pogotovo onaj deo koji je mogao da ga plati, tako da ne treba da čudi da je tačno 40 000 automobila prodato u prvoj godini tržišnog života. Pored Amerike, dobro je prihvaćen i u Evropi ali je prodaja bila slabija zbog cene ( 4385 $ ) i jakog dolara.
Sledeće godine, automobil se nije menjao i prodaja je dobro išla, da bi 1965. došlo do prvih promena. Naime, na prednjem delu, farovi su premešteni jedan iznad drugog i sakriveni u ivicama prednje maske. Po potrebi, ceo sklop bi se okretao oko svoje vertikalne ose i aktivirao svetla. Ostale promene uključivale su uveđenje opcije nazvane GS ( grand sport ) koja je podrazumevala 425 V8 sa 360 KS, kao i estetske detalje.
Međutim, sledeće godine, 1966. dolazi to totalnog redizajna karoserije i enterijera. Zadržana je kupe formula i farovi su ponovo bili sakriveni u prednjoj masci. Mehanički, Riviera je ostala ista ali malo skuplja, što nije loše uticalo na prodaju koja je skočila. U sledećih dve godine, većih promena nije bilo osim sitnih kozmetičkih dorađivanja i ubacivanja još jednog motora u ponudu, 430 V8 ( 7,1 l ) snage 370 KS. U tom periodu vladavine Muscle Car automobila koji su bili brutalne ?street? mašine za malo novca, Buick je uspevao da isporuči moćne performanse koje su tada bile u modi, ali da vozač ni u jednom trenutku ne zaboravi da se nalazi u luksuznom kupeu. Takav trend je nastavljen sve do 1970. kada je postalo jasno da visok nivo produkcije ( oko 50 000 primeraka na godišnjem nivou ) ne može biti očuvan bez novog modela. Stoga je za sledeću produkcisku godinu, Riviera temeljno prerađena kako spolja tako i iznutra.
Godine 1971. Buick je još jednom iznenadio auto svet, predstavljanjem treće generacije Riviere. Dizajn ove evolucije, nazvan je najlepšom dizajnerskom vežbom u auto svetu ali zbog svoje extremnosti u odnosu na ranije modele, javnost je bila podeljena. Ili su ga obožavali ili mrzeli. Najupečatljiviji je bio zadnji deo sa velikim staklom koje je izgledalo kao obrnuto brodsko korito ( baš zbog toga je ova generacija poznatija pod nadimkom : Boat ? tail Riviera ) kao i prostran enterijer, pogotovo na zadnjem sedištu. I ispod haube je došlo do promena a svi motori su zamenjeni novim 455 V8 ( 7,3 l. ) agregatom. Imajući u vidu interne propise GM, po kojima svi novi automobili moraju da koriste bezolovno gorivo, pogon u novoj Rivieri je bio nešto slabiji nego do tada, 315 i 330 KS u GS verziji. Napredak je učinjen i na polju luksuza i ergonomije i sve to po neznatno višoj ceni. Međutim, prodaja je malo popustila i pala na oko 33 000 primeraka.
U sledećem periodu, dolazi do sumraka ovog modela, koji je najviše izazvan aktuelnom situacijom, naftnom krizom, recesijom, strogim sigurnosnim i ekološkim propisima i visokim osiguravajućim premijama, koje su na kraju ubile i ovaj model i teško potresle američku auto industriju. Dizajnerski, automobil se slabo menjao i ova generacija je pretrpela najmanje estetskih promena tokom svoje proizvodnje koja je trajala sve do 1973. godine. Tokom ovih tri godine produkcije, snaga se konstantno srozavala da bi poslednji modeli imali tužnih 260 KS i to u GS verziji. Sledeće godine, predstavljena je potpuno nova i neinteresantna Riviera ( ime Riviera se i danas koristi ) ali po jednoglasnom mišljenju poznavaoca i stručnjaka, samo prve tri generacije se smatraju klasičnim automobilima.
Ovaj model zauzima posebno mesto pogotovo u američkoj auto istoriji. Nesumnjivi kvaliteti su Rivieru svrstali u red najboljih automobila dvadesetog veka, američke a sigurno i svetske industrije. Tokom opisanih deset godina najvećeg uspona, ovaj model je zaslužio poštovanje svojim definitivnim stylingom, sintezom stilova, luksuzom i vrhunskim performansama, kojima je osvjio kupce širom sveta ( nekoliko primeraka ovih automobila je bilo i na našim putevima ). Danas su ovi automobili veoma poštovani i tema mnogih klubova. Zbog, zaista masovne proizvodnje, cene su niske i variraju a zbog konvencionalne tehnike restauracija nije suviše zahtevna. Stoga, ako vam se ukaže prilika da kupite Rivieru ( iskreno se nadam da meni hoće ), nemojte oklevati, jer lepši, graciozniji i moćniji a istovremeno vrlo upotrebljiv klasičan automobil, ne verujem da je ikad proizveden.
1963

1967

1971
Početkom šezdesetih godina, povoljna ekonomska klima i tržište ?gladno? za novim modelima, naterali su Detroit da konstantno izbacuje nove kreacije. Uvidevši trend, da se kupci luksuznih kupea, po pravilu okreću evropskim brendovima, dok se marke kao Cadillac ili Lincoln zanemaruju, General Motors odlučuje da izbaci model koji bi promenio takvu praksu i ponovo definisao američki luksuz. Sa obzirom na trenutno slabu prodaju i reputaciju Buicka, kao proizvođača više klase, projekat je dat ovoj fabrici. Dizajn je potpisao William L. Mitchel, čuveno ime u auto industriji tog doba koji je zbog ovog rada dobio visoka priznanja i pohvale, čak i od Sergia Pininfarine. Mehanički, automobil je bio mnogo konvencionalniji, baziran na novoj platformi sa sklopovima preuzetim iz postojećeg Buickovog programa. Pogon je morao biti na vrhuncu zadatka tako da su se pod haubom našla dva V8 agregata, zapremine 401 k.i i 425 k.i ( 6,8 i 7,0 l. ) koji su razvijali 325 i 340 KS. Pored vrhunske mehanike i dizajna, oprema nije zanemarena tako da je ovaj model bio u ono vreme među najluksuznijim i najnapredijim na svetu. Za početak, u Rivieri su se nalazile specijalne aluminijumske kočnice, centralna konzola, neuobičajena kod američkih automobila tog doba, potpuno kožni enterijer, elektrifikacija svakog sklopa u kabini, pomeranje volana u sedam položaja...Pored toga i konstrukciono je učinjen napredak jer je ovaj model bio prvi seriski automobil GM-a koji nije imao B - stub.
Zvanično, Buick Riviera je predstavljena sredinom 1963. godine, ali zbog mnogih prototipova koji su se pojavljivali na izložbama i jakog marketinga, mnogi kupci su ranije uplatili automobil. Javnost je euforično dočekala novi model, pogotovo onaj deo koji je mogao da ga plati, tako da ne treba da čudi da je tačno 40 000 automobila prodato u prvoj godini tržišnog života. Pored Amerike, dobro je prihvaćen i u Evropi ali je prodaja bila slabija zbog cene ( 4385 $ ) i jakog dolara.
Sledeće godine, automobil se nije menjao i prodaja je dobro išla, da bi 1965. došlo do prvih promena. Naime, na prednjem delu, farovi su premešteni jedan iznad drugog i sakriveni u ivicama prednje maske. Po potrebi, ceo sklop bi se okretao oko svoje vertikalne ose i aktivirao svetla. Ostale promene uključivale su uveđenje opcije nazvane GS ( grand sport ) koja je podrazumevala 425 V8 sa 360 KS, kao i estetske detalje.
Međutim, sledeće godine, 1966. dolazi to totalnog redizajna karoserije i enterijera. Zadržana je kupe formula i farovi su ponovo bili sakriveni u prednjoj masci. Mehanički, Riviera je ostala ista ali malo skuplja, što nije loše uticalo na prodaju koja je skočila. U sledećih dve godine, većih promena nije bilo osim sitnih kozmetičkih dorađivanja i ubacivanja još jednog motora u ponudu, 430 V8 ( 7,1 l ) snage 370 KS. U tom periodu vladavine Muscle Car automobila koji su bili brutalne ?street? mašine za malo novca, Buick je uspevao da isporuči moćne performanse koje su tada bile u modi, ali da vozač ni u jednom trenutku ne zaboravi da se nalazi u luksuznom kupeu. Takav trend je nastavljen sve do 1970. kada je postalo jasno da visok nivo produkcije ( oko 50 000 primeraka na godišnjem nivou ) ne može biti očuvan bez novog modela. Stoga je za sledeću produkcisku godinu, Riviera temeljno prerađena kako spolja tako i iznutra.
Godine 1971. Buick je još jednom iznenadio auto svet, predstavljanjem treće generacije Riviere. Dizajn ove evolucije, nazvan je najlepšom dizajnerskom vežbom u auto svetu ali zbog svoje extremnosti u odnosu na ranije modele, javnost je bila podeljena. Ili su ga obožavali ili mrzeli. Najupečatljiviji je bio zadnji deo sa velikim staklom koje je izgledalo kao obrnuto brodsko korito ( baš zbog toga je ova generacija poznatija pod nadimkom : Boat ? tail Riviera ) kao i prostran enterijer, pogotovo na zadnjem sedištu. I ispod haube je došlo do promena a svi motori su zamenjeni novim 455 V8 ( 7,3 l. ) agregatom. Imajući u vidu interne propise GM, po kojima svi novi automobili moraju da koriste bezolovno gorivo, pogon u novoj Rivieri je bio nešto slabiji nego do tada, 315 i 330 KS u GS verziji. Napredak je učinjen i na polju luksuza i ergonomije i sve to po neznatno višoj ceni. Međutim, prodaja je malo popustila i pala na oko 33 000 primeraka.
U sledećem periodu, dolazi do sumraka ovog modela, koji je najviše izazvan aktuelnom situacijom, naftnom krizom, recesijom, strogim sigurnosnim i ekološkim propisima i visokim osiguravajućim premijama, koje su na kraju ubile i ovaj model i teško potresle američku auto industriju. Dizajnerski, automobil se slabo menjao i ova generacija je pretrpela najmanje estetskih promena tokom svoje proizvodnje koja je trajala sve do 1973. godine. Tokom ovih tri godine produkcije, snaga se konstantno srozavala da bi poslednji modeli imali tužnih 260 KS i to u GS verziji. Sledeće godine, predstavljena je potpuno nova i neinteresantna Riviera ( ime Riviera se i danas koristi ) ali po jednoglasnom mišljenju poznavaoca i stručnjaka, samo prve tri generacije se smatraju klasičnim automobilima.
Ovaj model zauzima posebno mesto pogotovo u američkoj auto istoriji. Nesumnjivi kvaliteti su Rivieru svrstali u red najboljih automobila dvadesetog veka, američke a sigurno i svetske industrije. Tokom opisanih deset godina najvećeg uspona, ovaj model je zaslužio poštovanje svojim definitivnim stylingom, sintezom stilova, luksuzom i vrhunskim performansama, kojima je osvjio kupce širom sveta ( nekoliko primeraka ovih automobila je bilo i na našim putevima ). Danas su ovi automobili veoma poštovani i tema mnogih klubova. Zbog, zaista masovne proizvodnje, cene su niske i variraju a zbog konvencionalne tehnike restauracija nije suviše zahtevna. Stoga, ako vam se ukaže prilika da kupite Rivieru ( iskreno se nadam da meni hoće ), nemojte oklevati, jer lepši, graciozniji i moćniji a istovremeno vrlo upotrebljiv klasičan automobil, ne verujem da je ikad proizveden.
1963

1967

1971

Comment