
U razvijenim zemljama napravljene su opširne studije sa proračunima rentabilnosti ovakve proizvodnje, tako da i individualni proizvođači mogu da sagledaju pri kojim parametrima im se isplati sopstvena proizvodnja MER-a. S obzirom da se cena energenata u našoj zemlji još uvek formira drugačije nego u Evropi i da se poreska politika dosta razlikuje, još uvek nije moguće tačno proceniti pri kojim uslovima se kod nas isplati individualna proizvodnja MER-a.
Efekti primene biodizela u motorima sa unutrašnjim sagorevanjem
U motorima metil-estar može da se koristi na dva, principijelno razlčita, načina: kao dodatak konvencionalnom dizel gortivu, ili samostalno, kao čisti biodizel. Kada se koristi kao dodatak, razlikuju se dva slučaja: MER se dodaje dizel gorivu u maloj količini (od 1.5 do 5 %) i MER se dodaje u većoj količini (5 do 30%). U prvom slučaju, dodatkom MER-a postiže se poboljšanje određenih karakteristika konvencionalnog goriva. Na primer, dizel goriva sa smanjenim sadržajem sumpora imaju loša maziva svojstva. MER poboljšava mazivost, a da pri tome ne povećava sadržaj sumpora. Ova goriva nose oznaku Bxx, gde xx označava procentualni sadržaj MER-a tj. biokomponente. Ona moraju da zadovoljavaju sve zahteve standarda za konvencionalno dizel gorivo. Dizel goriva sa većim sadržajem MER-a imaju bitno izmenjena svojstva u odnosu na konvencionalni dizel, tako da se tretiraju kao posebna goriva i za njih važe drugačiji standardi. Pored toga, razlikuje se i način distribucije, a u većini zemalja razlikuje se i poresko opterećenje cene takvog goriva. MER ne može poizvoljno da se dodaje konvencionalnom dizel gorivu. Razlog za to je nestabilnost smeše, odnosno sklonost ka deemulgaciji, jer je MER higroskopan. Stoga je neophodno u takvu mešavinu dodati aditive koji inhibiraju ovu pojavu. Smeše koje sadrže više od 30% MER-a nisu stabilne ni sa aditivima, pa se stoga takve smeše ne koriste. U čisti biodizel takođe se dodaju brojni aditivi. Najvažniji su oni koji poboljšavaju niskotemperaturska svojstva (npr. kerozin), jer su ona kriična za ovo gorivo.
Biodizel je prvo alternativno gorivo čije su karakteristike definisane odgovarajućim standardom. Trenutno je u završnoj fazi izrade najnoviji evropski standard EN 14214 koji je usvojio Evropski komitet za standardizaciju (CEN) i koji će važititi u zemljama članicama EU. Naravno, mnogo zemalja ima i svoje nacionalne standarde za biodizel. Na primer, u Nemačkoj, koja je i najdalje napredovala u korišćenju biodizela, postoji standard DIN 51606 koji je do donošenja evropskog standarda bio referentni za mnoge proivođače iz zemalja koje nisu imale svoje nacionalne standarde iz ove oblasti.

Značajna prednost biodizela u odnosu na konvencionalno dizel goivo je u znatno manjem riziku prilikom transporta. Biodizel je netoksičan i biorazgradiv, tako da, u slučaju ispuštanja iz cisterne, ne prouzrokuje ekološku opasnost. Takođe, biodizel je, za razliku od običnog dizela, manje iritantan po kožu. Prilikom transporta biodizela preduzimaju se zaštitne mere kao i u slučaju transporta biljnih ulja. Međutim, kada se transportuju mešavine običnog dizel goriva i MER-a preduzimaju se iste preventivne mere kao i u slučaju transporta konvencionalnog dizel goriva. Specifičnost transporta i skladištenja biodizela je u u oštrijem zahtevu da se izbegne izloženost goriva vlazi, jer je MER vrlo higroskopan. Biodizel ima nižu oksidacionu stabilnost, a takođe biokomponenta predstavlja pogodnu sredinu za razvoj mikroorganizama. Pored toga, biodizel ispoljava hemijsku agresivnost prema nekim meterijalima, o čemu treba voditi računa prilikom projektovanja instalacija.
Biodizel je prvo, i za sada jedino, alternativno gorivo koje je prošlo kompletnu evaluaciju izduvne emisije i potencijalnih zdravstvenih rizika po programu propisanom od strane Agencije za zaštitu životne sredine SAD (EPA - Environmental Protection Agency). Ovaj program uključuje najoštrije procedure ispitivanja radi certifikacije goriva. Podaci dobijeni iz ovih ispitivanja predstavljaju najpotpuniji inventar uticaja biodizela na životnu sredinu i ljudsko zdravlje.
Ova ispitivanja su pokazala da dizel motori sa pogonom na biodizel imaju značajno manju emisiju dima i čestica. Smanjenje emisije u proseku iznosi oko 40%. Niža emisija dima i čestica postiže se i pri primeni mešavine konvencionalnog dizel goriva i MER-a. Slični rezultati se dobijaju i u pogledu redukcije emisije ugljenmonoksida (smanjenje oko 40%) i ugljovodonika (smanjenje oko 65 %). Emisija oksida azota pri pogonu dizel motora na biodizel veća je u proseku oko 10%. Uzrok ovoj pojavi je što molekuli MER-a sadrže hemijski vezan kiseonik. Ipak, s obzirom na vrlo nizak sadržaj sumpora u biodizelu, moguće je efikasno primenjivati naknadni tretman izduvnih gasova u tzv. de-NOx katalizatorima. Na taj način se postižu dobri sumarni efekti u pogledu smanjenja emisije NOx. Značajno je istaći i da je emisija policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH - Polycyclic Aromatic Hydrocarbons), izrazito kancerogenih frakcija čestične emisije, niža za oko 80%. Što se tiče emisije ugljendioksida, koji doprinosi nastanku efekta staklene bašte, sagorevanje biodizela u motorima ne povećava emisiju ovog gasa u odnosu na emisiju koja bi nastala u prirodnom životnom ciklusu uljane repice. Znači da je u pogledu doprinosa efektu nastanka staklene bašte biodizel neutralan.

Toplotna moć biodizela je za oko 10 % niža od toplotne moći konvencionalnog dizel goriva, što ima za posledicu smanjenje snage motora. Ipak, zahvaljujući većoj viskoznosti biodizela efikasnost sistema za ubrizgavanje je, pri nepromenjenim parametrima ubrizgavanja, veća. Pored toga zbog veće gustine MER-a povećana je ubrizgana ciklusna količina goriva, tako da ukupni gubitak snage iznosi oko 5-7%.
Korišćenje biodizela ne oštećuje motor. Naprotiv, dobra maziva svojstva ovoga goriva doprinose manjem trošenju elemenata klipno-cilindarske grupe, kao i elemenata sistema, za ubrizgavanje. Poslednjih godina insistira se na smanjenju sadržaja sumpora i aromata u dizel gorivu, čime se znatno pogoršavaju maziva svojstva goriva. Mešanjem konvencionalnih dizel goriva i MER-a, čak i u malom procentu, značajno se poboljšavaju maziva svojstva goriva. Na taj način može se u potpunosti nadoknaditi manjak mazivosti nesumpornih goriva, a pri tome se poboljšava i kvalitet izduvne emisije.
Posebna pogodnost je što prelazak sa konvencionalnog pogona na pogon čistim biodizelom ne zahteva obimnije tehničke intervencije na motoru. Ovakve intervencije uglavnom se svode na podešavanje sistema za ubrizgavanje goriva. Zato je, u slučaju potrebe, moguće u relativno kratkom roku omasoviti korišćenje biodizela. Primena konvencionalnih dizel goriva sa dodatkom biokomponente, ne zahteva nikakve intervencije na motoru.
Comment