Cao. Nadam se da cete imati strpljenja da procitate celu moju poruku.
Imam 23 godine ali jos uvek nemam auto. Jeseni 2002 godine sam polozio voznju, iz drugog puta i testove i praksu. Tih dana se rado secam, secam se rado moje obuke na Pug206-ici, bas sam zavoleo taj autic. Sticajem okolnosti moji nisu imali casha da mi priuste neki auto.
Ovako posle polaganja voznje, prvi put sam seo na vozacko mesto marta 2003 godine u Opel Astru 1.6 od 75 ks, osoba ciji je auto rekla mi je da fino vozim, da se prakticno ne oseca da sam pocetnik.
Potom za Djurdjevdan 2003 vozio sam Yuga 45 na otvorenom putu i autoputu, nisam ga cepao vozio sam ga normalno, na autoputu po mraku, mozda prvih par minuta nisam drzao pravac ali posle je sve islo kao po loju, i sutradan kada sam vozio na magistralnom putu po Sumadiji, isto sam vozio sasvim lepo.
Sledeci put sam auto imao na raspolaganju citava 3 dana. To je bio avgust 2003 godine, kada sam vozio Yugo 45. Osecao sam da vozim zaista bezbedno, nikakva situacija u gradu me nije plasila, jednostavno potpuno sam se normalno osecao.
Sledeci put sam vozio marta 2004 i to Toyotu Yaris 1.0. Nisam ga vozio nesto dugo, ali sam ga vozio u gradskim uslovima, isto sam se osecao bezbedno, i sigurno.
Moj poslednji put da vozim auto bio je aprila 2004 cini mi se za uskrs, kada sam vozio BMW 320 E30. To je moj prvi put da vozim zadnju vucu, vozio sam na periferiji grada, i bilo mi je super, pogotovu feeling kad vozis BMW prvi put.
Nazalost od aprila 2004 do danasnjeg dana nisam sedeo za vozackim mestom Ne volim da bilo koga moljakam da mi da jedan krug ili tako nesto, ali izgleda da sam pogresio...
Danas pre neka 3 sata vracam se sa drugarom iz grada, i on me vozi do kuce, kad mi u jednom trenutku kaze, "ajde sedi da vozis malo ti". Moram da priznam mojoj sreci nije bilo kraja. U pitanju je Audi A3 1.6 sa 102 ks. Seo sam za vozacko mesto, ali odjednom me je izgleda uhvatila ogromna trema. Cak sam rekao ortaku da upali svetlo da vidim gde je gas i kocnica. Osecam sam se uzasno. Treba da vozim ortaka koji ima mnogo vise iskustva u voznji od mene, presao je sigurno 100000 km, a ja nisam presao ni 300 km za 4 godine. Otpustio sam kvacilo i pocetnicki dodao gas i auto je cimnuo. Krenuo sam sa malo jacim gasom da osetim kako izgleda 5500 obr/min. U tom trenutku u meni je bio i veliki strah i velika sreca zbog voznje. Potpuno sam zaboravio da gledam u retrovizore, jednostavno ne znam sta mi je bilo. Kocnicu sam stiskao sa jacim intenzitetom nego sto bi trebalo, pogadjao sam svaku rupu na putu, osecao sam se uzasno. Osecao sam se kao da sam prvi put u zivotu seo za volan automobila.
Tragedija je u tome, sto sam ja kao klinac u osnovnoj i srednjoj skoli najvise od svih ortaka bio nalozen na automobile, i svi su ocekivali i da cu prvi poloziti voznju i da cu prvi imati auto, ali zbog raznih okolnosti to se nije desilo, tako da me je uzasan blam zbog toga. Ali da se vratimo na temu.
Posle voznje bio sam istovremeno i srecan i uzasno besan, zato sto sam potpuno ali potpuno izgubio iskustvo i rutinu voznje.
1.Mene zanima pre svega vase misljenje oko toga, kad kupim auto, koliko ce mi vremena trebati da udjem u rutinu da ne ostavljam utisak pocetnika?
Da budem krajnje iskren, mene bi sada bio blam da vozim bilo koga sem mog mladjeg burazera, ne smem ni da pomislim da je u kolima bio jos neko recimo moja devojka kako bi se osecala.
Meni auto najvise treba za voznju do faksa na Novi Beograd, da vozim devojku do Cacka jednom mesecno kad ide kod svojih da se ne maltretira busom ili vozom, i kad izlazim sa devojokom u grad, i naravno za druge izlaske, tj.za sve za sta sada koristim GSP.
2.Nije mi jasno kako sam izgubio iskustvo, da li je danasnja katastrofalna voznja bila posledica treme pred ortakom (ranije sam uvek vozio kola koja mi neko od rodbine daje, pred rodbinom naravno nisam imao tremu niti bilo kakvu zelju da dokazem da znam da vozim)
3.Koliko ce mi vremena trebati da mogu bezbedno da vozim po gradu, i da me nije blam kad vozim nekog (tj. da ne ostavljam utisak pocetnika, recimo da vozim kao sto sam vozio posle polaganja voznje 2003 i 2004 godine)
4.Posle koliko vremena bi ste se vi u mom slucaju uputili u voznju od 150-160 km od BG do Cacka? Posto mi je jako bitno da devojku vozim do njenih, da se ne maltertira vise busom.
5.Na koji nacin da uvezbavam manevrsanje pri parkiranju, to me iskreno najvise plasi da ne ocesem neki auto. To me je uvek plasilo i pre polaganja voznje i posle, i uvek sam gledao da auto parkiram na mesto sa najmanje manevrisanja.
PS. inace kada sam ucio voznju samo jedan cas sam proveo na poligonu, instruktor mi je rekao nesto u fazonu znas da vozis, mozemo odmah da predjemo u voznju po gradu.
Nadam se odgovorima i nadam se da cu uskoro uzeti auto i da cu konacno i ja biti vozac, i da cu sto pre zaboraviti uzase GSP-a od koga se jezim
Imam 23 godine ali jos uvek nemam auto. Jeseni 2002 godine sam polozio voznju, iz drugog puta i testove i praksu. Tih dana se rado secam, secam se rado moje obuke na Pug206-ici, bas sam zavoleo taj autic. Sticajem okolnosti moji nisu imali casha da mi priuste neki auto.
Ovako posle polaganja voznje, prvi put sam seo na vozacko mesto marta 2003 godine u Opel Astru 1.6 od 75 ks, osoba ciji je auto rekla mi je da fino vozim, da se prakticno ne oseca da sam pocetnik.
Potom za Djurdjevdan 2003 vozio sam Yuga 45 na otvorenom putu i autoputu, nisam ga cepao vozio sam ga normalno, na autoputu po mraku, mozda prvih par minuta nisam drzao pravac ali posle je sve islo kao po loju, i sutradan kada sam vozio na magistralnom putu po Sumadiji, isto sam vozio sasvim lepo.
Sledeci put sam auto imao na raspolaganju citava 3 dana. To je bio avgust 2003 godine, kada sam vozio Yugo 45. Osecao sam da vozim zaista bezbedno, nikakva situacija u gradu me nije plasila, jednostavno potpuno sam se normalno osecao.
Sledeci put sam vozio marta 2004 i to Toyotu Yaris 1.0. Nisam ga vozio nesto dugo, ali sam ga vozio u gradskim uslovima, isto sam se osecao bezbedno, i sigurno.
Moj poslednji put da vozim auto bio je aprila 2004 cini mi se za uskrs, kada sam vozio BMW 320 E30. To je moj prvi put da vozim zadnju vucu, vozio sam na periferiji grada, i bilo mi je super, pogotovu feeling kad vozis BMW prvi put.
Nazalost od aprila 2004 do danasnjeg dana nisam sedeo za vozackim mestom Ne volim da bilo koga moljakam da mi da jedan krug ili tako nesto, ali izgleda da sam pogresio...
Danas pre neka 3 sata vracam se sa drugarom iz grada, i on me vozi do kuce, kad mi u jednom trenutku kaze, "ajde sedi da vozis malo ti". Moram da priznam mojoj sreci nije bilo kraja. U pitanju je Audi A3 1.6 sa 102 ks. Seo sam za vozacko mesto, ali odjednom me je izgleda uhvatila ogromna trema. Cak sam rekao ortaku da upali svetlo da vidim gde je gas i kocnica. Osecam sam se uzasno. Treba da vozim ortaka koji ima mnogo vise iskustva u voznji od mene, presao je sigurno 100000 km, a ja nisam presao ni 300 km za 4 godine. Otpustio sam kvacilo i pocetnicki dodao gas i auto je cimnuo. Krenuo sam sa malo jacim gasom da osetim kako izgleda 5500 obr/min. U tom trenutku u meni je bio i veliki strah i velika sreca zbog voznje. Potpuno sam zaboravio da gledam u retrovizore, jednostavno ne znam sta mi je bilo. Kocnicu sam stiskao sa jacim intenzitetom nego sto bi trebalo, pogadjao sam svaku rupu na putu, osecao sam se uzasno. Osecao sam se kao da sam prvi put u zivotu seo za volan automobila.
Tragedija je u tome, sto sam ja kao klinac u osnovnoj i srednjoj skoli najvise od svih ortaka bio nalozen na automobile, i svi su ocekivali i da cu prvi poloziti voznju i da cu prvi imati auto, ali zbog raznih okolnosti to se nije desilo, tako da me je uzasan blam zbog toga. Ali da se vratimo na temu.
Posle voznje bio sam istovremeno i srecan i uzasno besan, zato sto sam potpuno ali potpuno izgubio iskustvo i rutinu voznje.
1.Mene zanima pre svega vase misljenje oko toga, kad kupim auto, koliko ce mi vremena trebati da udjem u rutinu da ne ostavljam utisak pocetnika?
Da budem krajnje iskren, mene bi sada bio blam da vozim bilo koga sem mog mladjeg burazera, ne smem ni da pomislim da je u kolima bio jos neko recimo moja devojka kako bi se osecala.
Meni auto najvise treba za voznju do faksa na Novi Beograd, da vozim devojku do Cacka jednom mesecno kad ide kod svojih da se ne maltretira busom ili vozom, i kad izlazim sa devojokom u grad, i naravno za druge izlaske, tj.za sve za sta sada koristim GSP.
2.Nije mi jasno kako sam izgubio iskustvo, da li je danasnja katastrofalna voznja bila posledica treme pred ortakom (ranije sam uvek vozio kola koja mi neko od rodbine daje, pred rodbinom naravno nisam imao tremu niti bilo kakvu zelju da dokazem da znam da vozim)
3.Koliko ce mi vremena trebati da mogu bezbedno da vozim po gradu, i da me nije blam kad vozim nekog (tj. da ne ostavljam utisak pocetnika, recimo da vozim kao sto sam vozio posle polaganja voznje 2003 i 2004 godine)
4.Posle koliko vremena bi ste se vi u mom slucaju uputili u voznju od 150-160 km od BG do Cacka? Posto mi je jako bitno da devojku vozim do njenih, da se ne maltertira vise busom.
5.Na koji nacin da uvezbavam manevrsanje pri parkiranju, to me iskreno najvise plasi da ne ocesem neki auto. To me je uvek plasilo i pre polaganja voznje i posle, i uvek sam gledao da auto parkiram na mesto sa najmanje manevrisanja.
PS. inace kada sam ucio voznju samo jedan cas sam proveo na poligonu, instruktor mi je rekao nesto u fazonu znas da vozis, mozemo odmah da predjemo u voznju po gradu.
Nadam se odgovorima i nadam se da cu uskoro uzeti auto i da cu konacno i ja biti vozac, i da cu sto pre zaboraviti uzase GSP-a od koga se jezim
Comment