Krstarim ja tako po netu i naletim na oglas iz Austrije u kome se nudi na prodaju mazda 323 sedan 2001 god. sa 68.020 km, euro 3, za 1.690 eura.
Auto mi se svideo, a kako je Vocko prodao mazdu, pocne razmisljanje o uvozu.
Na slikama auto je izgledao ovako:

Okrenem telefonom prodavca i dobijem odgovor da je ostecenje zakljucno sa oba hladnjaka, a da je sve ostalo (motor-menjac) netaknuto i da su savijeni vrhovi oba kraka sasije. Usput oborim cenu na 1.550 eura.
Sada pocinju matematicke igre: limar, delovi, farbanje, prevoz od Austrije, carina i porez - te dobismo cifru od 4.500 do 5.000 eura, sa registracijom.
Stupim u vezu sa prevoznikom - prevoz do Subotice 550 eura, a obzirom da je auto ostecen, najbolje je da se kao uvoznik pojavi firma iz Subotice, koja ce ocariniti auto i uz zvanicne racune - prodati ga meni.
Iz firme mi unapred izracunavaju iznos carine, poreza, spediterske usluge (papiri) i sve druge sitnice, sto iznosi 1.620 eura.
Suma sumarum, racunam ukupni trosak nece preci 5.300-5.500 eura, sto je jos uvek manje od cene tog godista na trzistu, ali sa neizvesnom predjenom kilometrazom.
Donosim odluku da se auto uveze.
Rano ujutru (2 i 30h) krecem put Novog Sada, gde me ceka kamion.
Vozac dobar momak - vidi se na prvi pogled, mladji od mene 23 godine.
U prijatnom razgovoru stizemo do nase strane granice u 6,30h.
I pocinje prvo iznenadjenje. Odlazimo na traku za kamione, stajemo u red (drugi po redu) i pocinje cekanje. Carinici prolaze, citaju novine, pricaju viceve, menjaju smenu, a na terminal niko da dodje.
U 9,30 stizu carinik i policajac i pocinje igranka. Gde idemo, ko sam ja u kamionu, a ja kazem da sam rezervni vozac (!). Pravljenje nekakvih dokumenata, duzi pregled mog pasosa (pun ko oko pecata i senjenskih viza) i
konacno dizu rampu i prelazimo kod Madjara. Vozac me upozorava da smirim zivce, jer su Madjari drkadzije po svakom pitanju.
Dolazimo kod prvog Madjara, predajemo pasose, kao dva vozaca, i stajemo na vagu. Vaga se inace kontrolise elektronski iz kuce 20m dalje.
Carinik unosi podatke u 2 kompjutera i pritom pocinje noktom da cacka po sigurnosnoj nalepnici na slici. Ja padam u "nesvest" i dreknem: "Sta radis budalo...", a Madjar istog trenutka prestade i zatvori salter. Otvorio ga je posle 10 minuta. Upucujemo se pesice do kucice da dobijemo papir koliko je tezak prazan kamion - koji u povratku moramo da pokazemo radi poredjenja.
I gle cuda - na papiru pise da je kamion tezak 1.100 kg, a njemu u saoibracajnoj dozvoli pise da je tezak 2.400 kg :jelen i nas dvojica oko 210 kg.
Vozac mi objasnjava "igru". U povratku te ponovo mere sa vozilom na kamionu i ako je vozilo teze od kamiona (po njihovom papiru) to je prekrsaj kaznjiv sa 16.000 eura kazne na licu mesta, a moze da se prodje ako se cariniku da 200 eura!!!!
A sada prelazimo u sledeci objekat da overimo papire i kupimo vinjetu.
Unutra gomila vozaca iza zute linije, radi samo jedan salter, zivci pocinju da mi trepere. Unapred zalim sve vozace. Ja bih posle 3 granice verovatno zavrsio u zatvoru. Procedura traje, uvek nesto mora da se iskopira, a kopija je 1 euro?!
Pocinjem da se setam van zute linije, izlazi gey carinik i upucuje me iza linije, a ja mu kazem da je peder... Da ne napravim problem krenem ka izlazu, a on za mnom da vidi u koji cu kamion, da bi mogao da zeza. Ali nisam ni ja mutav, snimim da me prati, pa se vratim udjem u WC, a on za mnom. Ja kazem udji, udji, spreman da ga zveknem, a on tutanj iz WC-a. Kasnije odem sa druge strane i krisom sednem u kamion.
Zavrsene su formalnosti i konacno krecemo u Austriju, a vec je 11,00h.
Navigacija nas nepogresivo vodi, a tokom voznje saznajem sve detalje o poslovanju uvoznika polovnih automobila. Moj vozac je uvezao vise od 500 automobilka za godinu dana (od portugalske i spanske policije, a najvise iz Italije. Svi automobili presli od 100.000 km pa na vise. Na ceni najvise mercedesi 270 CDI - a svaki je presao mi. 600.000 km!?).
Na moje pitanje zbog cega se najvise uvozi iz Italije, kada je poznato da oni "muljaju" sa kilometrazom dobijam sledeci odgovor:
najmanja carina je na vozila iz Italije, zatim iz Spanije, Portugalije, Belgije,
Holandije, Francuske, a najveca je na vozila iz Austrije i Nemacke. "SUPER"???
Prelazimo iz Madjarske u Austriju - nema granice, stajemo na pumpu, prilaze
austrijski carinici, pogledali kamion i "aufiderzen".
Zovem prodavca na mobilni telefon i kazem da dolazimo, a on kaze da ce poslati zenu iz Linca (25 km dalje), ali sam ga naterao da se i on pojavi.
Vece pre polaska, skinuo sa Googla mapu grada Welsa ,gde smo se uputili, i uocavam veliku glavnu ulicu kroz centar mesta kao orjentir. Kakva greska.
Da nije bilo navigacije odosmo u Nemacku, jer glavna ulica je ustvari autoban koji deli mesto na dva dela, kao sto se vidi iz slika:

U poslednjem trenutku skrecemo desno i vrlo lako dolazimo do placa.
Auto je tu,

ali prodavcu ni traga ni glasa. Na ponovni poziv dolazi posle pola sata. Usput pregledam nepokrivene delove auta i nemam primedbi, sem na desni retrovizor koji je klimav.
Kada je dosao prodavac, pokusavam da se cenjkam i nudim 1.400 eura, pa 1.500 eura, a on ni da cuje. Predlazem da podelimo preostalih 50 eura ali ni to nece. Vozac kaze 1.545 eura, a 5 eura nas casti kafom. On ne pristaje i kaze da je cenu skinuo preko telefona i to je to.
Vozac se nervira i kaze mi: "Imas li neki drugi auto u krugu od 200 km, ja placam naftu". Nazalost nemam - odgovaram, sledeci je u Hamburgu:lolfaca:
Inace, prodavac kupuje vozila od osiguranja i ne pipa ih. Nije hteo da mi nabavi ni polovnu haubu, branik, krila i farove (molio ga pre polaska).
Sta da se radi. Skidam ciradu, pregledamo auto, stavljam kljuc i auto pali iz prve i lepo radi. Na motoru se vidi da je malo presao.

Pravim mali krug i tovarim na kamion. Potpisujem Ugovor i dobijam trazenu garanciju za kilometrazu i da nema drugih nevidljivih ostecenja. Naime, ukoliko se utvrde druga ostecenja, koje prodavac nije prikazao, papir se salje u austrijsku komoru i njemu se zatvara firma, bez mogucnosti da se bavi tom delatnoscu. (Lepo sam proucio uputstva sa mobile.de).
Uzimam par kljuceva, sedam u kamion, kada frka. Trci zena za kamionom, ja pocinjem da se smejem, stajemo i ja joj dajem pare, koje su mi ostale u dzepu.
Neka se i oni malo sekiraju
alci_gore .
Parkiramo se kod shoping mola, pregledasmo tehnicki deo, ali je sve skupo.
Pojedosmo kebab i put pod noge,

jer je vec bilo 19,30h.
Kako smo isli pokazuje instrument tabla kamiona.

A sta cemo sa izvoznom potvrdom kada austijski carinski terminal radi do 18,00h. Kaze vozac - ne brini se, stice e-mailom iz "druge zemlje". Kakve "druge zemlje" kada ne idemo tuda? Ne sekiraj se, jos ces ti stosta nauciti...
Ima vremena, ionako auto ostavljamo na placu u Tompi ispred madjarske granice, dok se ne steknu uslovi da ga ubacimo u zemlju
Na ulasku u Madjarsku stajemo na pumpu da malo odmorimo.
Vidim da ne mozemo obojica da drmkamo, pa se penjem na kamion i sedam u mazdu. Kapuljacu na glavu, oborena sedista, muzika i dremka.
Ali se budim posle 1 sat smrznut do kostiju. Motor ne smem da palim, jer nema rashladne tecnosti. Izlazim iz kola, a motor kamiona radi i vozac spava sve u sesnaest. Toplina izlazi iz kamiona. Odlazim u restoran na pumpi, umivam se toplom vodom, dupla vruca kafa, pa mala nocna setnja i tako prodje jos 2 sata. Budim vozaca, a o kaze da mora jos malo. Sedam u kamion - bar je toplo. I nakon 4 sata krecemo dalje. Dobijam priznanje da se fizicki odlicno drzim za svoje godine!!!! Sta je za mene 31 sat nespavanja i drndanja.
Dolazimo u Tompu, svracamo u kafanu, a na parkingu ceka momak koji namesta kilometrazu na kolima za 25 eura. Nismo ni poceli kafu, a on donosi kljuceve i kaze da je gotovo i da je po mojoj zelji dodao 2 ispred stvarne kilometraze, pa mazda sada ima 268.020 km, a ne 68.020 km.
Ostavljamo auto na placu sa ko zna koliko vozila u razlicitom stanju, placam 10 eura za neogranicen boravak auta, a na pitanje da li to sve ulazi u zemlju dobijam odgovor da sto sam video nisam video:glup itd .(nije za pisanje).
Ponovo dolazimo sa praznim kamionom do madjarske carine i gle cuda, vaga pokazuje da smo teski 1.400 kg. Nas dvojica se "ugojismo 300 kg za 1 dan.
Komentar je nepotreban.
Prelazimo kod nas i via Novi Sad. U Novom Sadu smo u 05,00h, sedam u mazdu i stizem do kuce u 06,15h.
(NASTAVAK I ZAPLET SLEDE....)
Poruku izmenio: Vocko
Auto mi se svideo, a kako je Vocko prodao mazdu, pocne razmisljanje o uvozu.
Na slikama auto je izgledao ovako:

Okrenem telefonom prodavca i dobijem odgovor da je ostecenje zakljucno sa oba hladnjaka, a da je sve ostalo (motor-menjac) netaknuto i da su savijeni vrhovi oba kraka sasije. Usput oborim cenu na 1.550 eura.
Sada pocinju matematicke igre: limar, delovi, farbanje, prevoz od Austrije, carina i porez - te dobismo cifru od 4.500 do 5.000 eura, sa registracijom.
Stupim u vezu sa prevoznikom - prevoz do Subotice 550 eura, a obzirom da je auto ostecen, najbolje je da se kao uvoznik pojavi firma iz Subotice, koja ce ocariniti auto i uz zvanicne racune - prodati ga meni.
Iz firme mi unapred izracunavaju iznos carine, poreza, spediterske usluge (papiri) i sve druge sitnice, sto iznosi 1.620 eura.
Suma sumarum, racunam ukupni trosak nece preci 5.300-5.500 eura, sto je jos uvek manje od cene tog godista na trzistu, ali sa neizvesnom predjenom kilometrazom.
Donosim odluku da se auto uveze.
Rano ujutru (2 i 30h) krecem put Novog Sada, gde me ceka kamion.
Vozac dobar momak - vidi se na prvi pogled, mladji od mene 23 godine.
U prijatnom razgovoru stizemo do nase strane granice u 6,30h.
I pocinje prvo iznenadjenje. Odlazimo na traku za kamione, stajemo u red (drugi po redu) i pocinje cekanje. Carinici prolaze, citaju novine, pricaju viceve, menjaju smenu, a na terminal niko da dodje.
U 9,30 stizu carinik i policajac i pocinje igranka. Gde idemo, ko sam ja u kamionu, a ja kazem da sam rezervni vozac (!). Pravljenje nekakvih dokumenata, duzi pregled mog pasosa (pun ko oko pecata i senjenskih viza) i
konacno dizu rampu i prelazimo kod Madjara. Vozac me upozorava da smirim zivce, jer su Madjari drkadzije po svakom pitanju.
Dolazimo kod prvog Madjara, predajemo pasose, kao dva vozaca, i stajemo na vagu. Vaga se inace kontrolise elektronski iz kuce 20m dalje.
Carinik unosi podatke u 2 kompjutera i pritom pocinje noktom da cacka po sigurnosnoj nalepnici na slici. Ja padam u "nesvest" i dreknem: "Sta radis budalo...", a Madjar istog trenutka prestade i zatvori salter. Otvorio ga je posle 10 minuta. Upucujemo se pesice do kucice da dobijemo papir koliko je tezak prazan kamion - koji u povratku moramo da pokazemo radi poredjenja.
I gle cuda - na papiru pise da je kamion tezak 1.100 kg, a njemu u saoibracajnoj dozvoli pise da je tezak 2.400 kg :jelen i nas dvojica oko 210 kg.
Vozac mi objasnjava "igru". U povratku te ponovo mere sa vozilom na kamionu i ako je vozilo teze od kamiona (po njihovom papiru) to je prekrsaj kaznjiv sa 16.000 eura kazne na licu mesta, a moze da se prodje ako se cariniku da 200 eura!!!!
A sada prelazimo u sledeci objekat da overimo papire i kupimo vinjetu.
Unutra gomila vozaca iza zute linije, radi samo jedan salter, zivci pocinju da mi trepere. Unapred zalim sve vozace. Ja bih posle 3 granice verovatno zavrsio u zatvoru. Procedura traje, uvek nesto mora da se iskopira, a kopija je 1 euro?!
Pocinjem da se setam van zute linije, izlazi gey carinik i upucuje me iza linije, a ja mu kazem da je peder... Da ne napravim problem krenem ka izlazu, a on za mnom da vidi u koji cu kamion, da bi mogao da zeza. Ali nisam ni ja mutav, snimim da me prati, pa se vratim udjem u WC, a on za mnom. Ja kazem udji, udji, spreman da ga zveknem, a on tutanj iz WC-a. Kasnije odem sa druge strane i krisom sednem u kamion.
Zavrsene su formalnosti i konacno krecemo u Austriju, a vec je 11,00h.
Navigacija nas nepogresivo vodi, a tokom voznje saznajem sve detalje o poslovanju uvoznika polovnih automobila. Moj vozac je uvezao vise od 500 automobilka za godinu dana (od portugalske i spanske policije, a najvise iz Italije. Svi automobili presli od 100.000 km pa na vise. Na ceni najvise mercedesi 270 CDI - a svaki je presao mi. 600.000 km!?).
Na moje pitanje zbog cega se najvise uvozi iz Italije, kada je poznato da oni "muljaju" sa kilometrazom dobijam sledeci odgovor:
najmanja carina je na vozila iz Italije, zatim iz Spanije, Portugalije, Belgije,
Holandije, Francuske, a najveca je na vozila iz Austrije i Nemacke. "SUPER"???
Prelazimo iz Madjarske u Austriju - nema granice, stajemo na pumpu, prilaze
austrijski carinici, pogledali kamion i "aufiderzen".
Zovem prodavca na mobilni telefon i kazem da dolazimo, a on kaze da ce poslati zenu iz Linca (25 km dalje), ali sam ga naterao da se i on pojavi.
Vece pre polaska, skinuo sa Googla mapu grada Welsa ,gde smo se uputili, i uocavam veliku glavnu ulicu kroz centar mesta kao orjentir. Kakva greska.
Da nije bilo navigacije odosmo u Nemacku, jer glavna ulica je ustvari autoban koji deli mesto na dva dela, kao sto se vidi iz slika:


U poslednjem trenutku skrecemo desno i vrlo lako dolazimo do placa.
Auto je tu,

ali prodavcu ni traga ni glasa. Na ponovni poziv dolazi posle pola sata. Usput pregledam nepokrivene delove auta i nemam primedbi, sem na desni retrovizor koji je klimav.
Kada je dosao prodavac, pokusavam da se cenjkam i nudim 1.400 eura, pa 1.500 eura, a on ni da cuje. Predlazem da podelimo preostalih 50 eura ali ni to nece. Vozac kaze 1.545 eura, a 5 eura nas casti kafom. On ne pristaje i kaze da je cenu skinuo preko telefona i to je to.
Vozac se nervira i kaze mi: "Imas li neki drugi auto u krugu od 200 km, ja placam naftu". Nazalost nemam - odgovaram, sledeci je u Hamburgu:lolfaca:
Inace, prodavac kupuje vozila od osiguranja i ne pipa ih. Nije hteo da mi nabavi ni polovnu haubu, branik, krila i farove (molio ga pre polaska).
Sta da se radi. Skidam ciradu, pregledamo auto, stavljam kljuc i auto pali iz prve i lepo radi. Na motoru se vidi da je malo presao.

Pravim mali krug i tovarim na kamion. Potpisujem Ugovor i dobijam trazenu garanciju za kilometrazu i da nema drugih nevidljivih ostecenja. Naime, ukoliko se utvrde druga ostecenja, koje prodavac nije prikazao, papir se salje u austrijsku komoru i njemu se zatvara firma, bez mogucnosti da se bavi tom delatnoscu. (Lepo sam proucio uputstva sa mobile.de).
Uzimam par kljuceva, sedam u kamion, kada frka. Trci zena za kamionom, ja pocinjem da se smejem, stajemo i ja joj dajem pare, koje su mi ostale u dzepu.
Neka se i oni malo sekiraju

Parkiramo se kod shoping mola, pregledasmo tehnicki deo, ali je sve skupo.
Pojedosmo kebab i put pod noge,


jer je vec bilo 19,30h.
Kako smo isli pokazuje instrument tabla kamiona.

A sta cemo sa izvoznom potvrdom kada austijski carinski terminal radi do 18,00h. Kaze vozac - ne brini se, stice e-mailom iz "druge zemlje". Kakve "druge zemlje" kada ne idemo tuda? Ne sekiraj se, jos ces ti stosta nauciti...
Ima vremena, ionako auto ostavljamo na placu u Tompi ispred madjarske granice, dok se ne steknu uslovi da ga ubacimo u zemlju

Na ulasku u Madjarsku stajemo na pumpu da malo odmorimo.
Vidim da ne mozemo obojica da drmkamo, pa se penjem na kamion i sedam u mazdu. Kapuljacu na glavu, oborena sedista, muzika i dremka.
Ali se budim posle 1 sat smrznut do kostiju. Motor ne smem da palim, jer nema rashladne tecnosti. Izlazim iz kola, a motor kamiona radi i vozac spava sve u sesnaest. Toplina izlazi iz kamiona. Odlazim u restoran na pumpi, umivam se toplom vodom, dupla vruca kafa, pa mala nocna setnja i tako prodje jos 2 sata. Budim vozaca, a o kaze da mora jos malo. Sedam u kamion - bar je toplo. I nakon 4 sata krecemo dalje. Dobijam priznanje da se fizicki odlicno drzim za svoje godine!!!! Sta je za mene 31 sat nespavanja i drndanja.
Dolazimo u Tompu, svracamo u kafanu, a na parkingu ceka momak koji namesta kilometrazu na kolima za 25 eura. Nismo ni poceli kafu, a on donosi kljuceve i kaze da je gotovo i da je po mojoj zelji dodao 2 ispred stvarne kilometraze, pa mazda sada ima 268.020 km, a ne 68.020 km.
Ostavljamo auto na placu sa ko zna koliko vozila u razlicitom stanju, placam 10 eura za neogranicen boravak auta, a na pitanje da li to sve ulazi u zemlju dobijam odgovor da sto sam video nisam video:glup itd .(nije za pisanje).
Ponovo dolazimo sa praznim kamionom do madjarske carine i gle cuda, vaga pokazuje da smo teski 1.400 kg. Nas dvojica se "ugojismo 300 kg za 1 dan.
Komentar je nepotreban.
Prelazimo kod nas i via Novi Sad. U Novom Sadu smo u 05,00h, sedam u mazdu i stizem do kuce u 06,15h.
(NASTAVAK I ZAPLET SLEDE....)
Poruku izmenio: Vocko
Comment