Pre godinu dana sam kupio tel za drugu karticu, i tad sam se vodio mišlju uzeću nešto najjeftinije i tad sam naleteo na motorolu F3. Tel bez ikakvih funkcija, samo zvanje i poruke, ništa drugo, tanak i baterija drži da li pričao ili ne nedelju dana. Jedni su mu se smejali a drugima je bio simpatičan a meni kao drugi telefon super. Letos sam bio u Guči. Nosio sam oba telefona u pederuši gde su mi bili ključevi dokumenti i sve ostalo i svake tri sekunde sam kontrolisao. E sad, kad sam išao kući, vadio sam ključeve i tada mi je ta motorola ispala. Prvo sam posmislio da mi je ispao kod devojke kao mutav sve sam okrenuo ali njega nema i na kraju zaključim da sam ga verovatno posejao u Guči. Već sam ga i zaboravio. Zvoni tel pre sat vremena. Dobar dan, reče neka gospođa, kaže ja sam našla u svom dvorištu telefon u travi, pronašla u njemu broj gde piše kuća-fiksni pa da vidim da nije možda vaš
. Ja ne mogu da poverujem!
Inače parkirao sam kola u privatnom dvorištu kao i svi i platio 200 din. Kaže, baba danas kupila seno i pronašla u travi. Donela unuku on pritisnuo zeleno dugme i telefon se upali
i tako smo pronašli vaš broj! Ja ne mogu da verujem
. Posle tri meseca sunca i kiše telefon pali i radi! A najviše me obradovalo to što još uvek ima pravih LJUDI! Žena je našla tuđu stvar u svome dvorištu i odmah se potrudila da pronađe gazdu! Taj tel ništa ne vredi i ne treba mi, ali me taj njen gest toliko iznenadio i obradovao da vam ne mogu opisati. Žena se zove Ljiljana i reče mi da će sutra poslati telefon poštom, a ja njoj da ću joj se sigurno odužiti, ne zbog telefona nego zbog te ljudskosti i kulture ,i da ću je sigurno posetiti ako ne ovog sigurno idućeg meseca kad budem u Čačku.





Comment