I dalje mi nedaju da u Zastavi a našoj Mogu vragolani i vozači golfa, ali neka, narastiću ja i onda ćemo ja i moj brat da ih nalupamo Pa ja sam Fićom obišao pola jevrope a sad nisam ni pridruženi član
Inače se osećam frustruirano, do sada je bilo kao u kući, svi se znaju, sam me posmatraju neki gosti a ne vidim ih. Sve mi drkću prsti dok kuckam ovu poruku i stalno se osvrćem preko ledja )
Onaj vrući dan je potpuno opusteo, niko ne misli na nas to jest, ananas ne misli niko
2015. Ulaze Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Turska, Albanija,
Kosovo, Srbija i CG u EU
2017. Zaposljava se prvi nas covjek u administraciji EU
2018. Prvi nas covjek u administraciji EU zaposljava cijelu svoju,zeninu i
kumovu svojtu kao i clanove porodica najblizih komsija kao i neke ljude iz svog zavicaja.
2019. Nasi vec cine 10% administracije.
2022. Udio nasih u administraciji je 60%. Evropska administracija vecava
plate tri puta, uvodi fleksibilno radno vrijeme i juznoslovenske jezike kao
"treci" sluzbeni jezik
2024. Zbog stresa, 90% clanova evropske administracije je na bolovanju. Najvise bolovanja biljezi se u periodu od 15.6. do 15.10. i od 15.12. do 15.1. Bolesnici su vidjeni po Mediteranu, na Baliju i Alpima, gdje se o trosku EU lijece od stresa. Zakonom se uredjuje
da EU snosi najveci dio troskova lijecenja bolesnih. Do njihovog povratka na posao zaposljavaju se novi radnici, "na neodredjeno".
2025. Broj Zapadnih Balkanaca u EU administraciji je 90%. Makedonci na
referendumu ponovo odbacuju euro.
2026. Dolazi do rezanja troskova i otpustaju se cistacice, kuvari, vozaci. Svi do jednog belgijski drzavljani. Udio Balkanaca u EU administraciji doseze 99.3%.
2027. Hrvatska dobija nove kredite EU medu kojima i onaj kredit za uzgoj
dudovog svilca i cubastog gnjurca. Hrvatsko predsjednistvo okoncava
sestomjesecni mandat. Crna Gora uspjesno okoncava proces privatizacije. Od januara 2028. predsjedavanje Unijom preuzima Beograd.
2028. Njemacka u februaru istupa iz EU. Mjesec dana kasnije, to cine Francuska i Finska, a do kraja godine, za vrijeme albanskog predsjedavanja, i Velika Britanija, Belgija, Danska, Svedska, Holandija, Luksemburg, Italija, Spanija, Portugal, Austrija, Ceska, Litvanija, Letonija, Estonija, Grcka i Slovenija.
Sve zemlje uvode rigorozan vizni rezim za drzavljane zemalja EU.
Pre dve nedelje napunio sam 38 godina. Ujutro na svoj rodjendan sam se probudio prilicno neraspolozen, no, godine cine svoje! Otisao sam u kuhinju uveren da ce mi zena osveziti dan s jednim:
- "Dobro jutro i sretan rodjendan, muzicu moj zlatni!"
A verovatno me i iznenadi kakvim darom. Nista. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo cemu sam se nadao! Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali deca, ta su me se sigurno setila. Isto tako nisu nista rekli.
Duboko razocaran otisao sam na posao. Cim sam usao u ured, docekala me moja tajnica Lidija sa osmehom na licu i procvrkutala:
- "Dobro jutro, gospodine sefe, i sve najbolje za Vas rodjendan!"
Odmah sam se osetio bolje. Ipak se netko setio da mi je danas rodendan.
Udubio sam u posao i radio do podneva. Tada je na vrata pokucala Lidija:
- "Znate sefe, danas je tako lep dan, a i rodjendan Vam je, pozivam Vas na rucak!".
- "To je najlepsa stvar koju sam danas cuo", odvratih,
- "Idemo?"
Otisli smo na rucak u odlicni mali intimni restoran na periferiji, priustili smo si martini (nekoliko) i beskrajno uzivali u odlicnoj hrani.
Kad smo se vracali natrag, rekla je Lidija:
- "Znate sefe, tako je poseban dan, cemu se vracati u ured?".
- "Stvarno imate pravo", rekao sam, kao svaki dobar sef zadovoljan svojom tajnicom.
- "Onda Vas pozivam k sebi na casu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smjestio, Lidija nam je natocila vino i kad smo se kucnuli, rekla je:
- "Samo trenutak, sefe, da odjenem nesto udobnije!".
- "Svakako, samo dajte!", odgovorio sam, vidno uzbuden i u treptavom iscekivanju. Otisla je u spavacu sobu i vratila se nakon nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu, a iza nje su isli moja zena, moja djeca, prijatelji i nekoliko kolega s posla. I svi su pjevali "Happy birthday to You...". A ja sam sjedio na kaucu potpuno iznenadjen i go golcat...
Nije baš šaljivo ali je istina...
------------------------------------
Cestitamo Generaciji...
Ne mogu vjerovati da smo uspjeli!
Prema onome sto kazu danasnji pravnici i birokrati, svi mi koji smo bili djeca u 30-ima, 40-ima, 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo trebali biti zivi.
Nasi djecji kreveti bili su obojeni kricavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zastitne poklopce ili brave na bocicama lijekova, vratima i ormaricima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige.
Da ne spominjemo rizik dok smo autostopirali...
Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i zracnih jastuka.
Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, a ne iz boce. Uzas!
Jeli smo kolace, kruh i margarin i pili gazirana slatka pica, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani.
Dijelili smo jedno gazirano pice sa cetiri prijatelja, iz jedne boce, i nitko od toga nije umro.
Provodili smo sate gradeci male automobile iz raznoraznih otpadaka i ondase spustali niz brdo, da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kocnice. Nakon sto smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naucili smo rijesiti problem.
Otisli smo od kuce ujutro i igrali se cijeli dan, vracali smo se kuci kada bi se upalila ulicna svjetla. Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel. Nezamislivo!
Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.
Imali smo prijatelje! Izasli smo van iz kuce i nasli ih.
Igrali smo granicare i ponekad bi nas lopta zbilja zaboljela.
Padali smo s drveca, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesretnih slucajeva nije bilo nikakvih sudskih tuzbi. To su bili nesretni slucajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.
Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naucili kako da ih prebolimo. Izmisljali smo igre sa stapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo receno da ce se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.
Vozili smo se na biciklu ili prosetali do prijateljeve kuce, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo usli i popricali sa njim.
Igrale su se razne igre i nisu svi usli u ekipu. Oni koji nisu, morali su nauciti nositi sa razocaranjem.
Neki ucenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati. Uzas!
Testovi se nisu prilagodjavali iz bilo kojeg razloga. Nasi postupci su bili samo nasi. Posljedice su bile ocekivane. Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u skoli ili sa zakonom bila je nezamisliva. Oni su zapravo podrzavali skolu i zakon. Zamislite to! Uzas!
Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rjesavatelja problema i izumitelja, IKADA! Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naucili smo se sa time nositi.
I vi ste takvi!
Cestitamo!
Molim Vas da posaljete ovo drugima koji su imali srecu da kao djeca odrastu prije nego sto su pravnici i vlada poceli regulirati nas zivot.
To mi je bio username godinama dok sam imao neki ovakav sistem Ovo Dora me prati od osnovne škole i izvedeno je od Doroslovac, pa je svima bilo lakše kad me deru da skrate
Comment