Prvi automatski menjač Hydra Matic predstavio je američki proizvođač Oldsmobile davne 1939. godine, kao revolucionarni proizvod. Vrlo brzo su ga prihvatili vozači širom Amerike, tako da je do 1950. godine većina automobila bila opremljena upravo automatskim menjačem. Tada je automatika bila namenjena pre svega komfornijoj vožnji, i u ranoj fazi su ti menjači imali samo dve brzine, tek kasnije se pojavio menjač sa tri i četiri brzine. Međutim u Evropi se takav tip prenosa nalazio samo u luksuznim limuzinama, pa čak i tamo retko. Evropski vozač je bio razočaran većom potrošnjom, ali i manjom snagom, te se automatika na starom kontinentu ali i u ostatku sveta sporo probijala. Posebno su loše rezultate davale kombinacije poput benzinskih motora male kubikaže sa automatskim menjačem. Naftna kriza 70-tih i velike cene benzina su dobrano udaljile kupce od automatike, koja je tada postala pravi luksuz.
Do skora se o automatskim menjačima mislilo kako su rastrošni, i da u toj meri ubijaju živost motoru da o sportskim perfomansama nema ni govora. Dugo se mislilo da zauzvrat ne pružaju gotovo ništa. Međutim danas je automatska transmisija u toj meri unapređena da neznatno povećava potrošnju. Kod automatskog menjača koristi se umesto čvrste mehaničke veze, hidrodinamički pretvarač okretnog momenta. U pretvaraču je smešteno kolo pumpe koje pogoni motor, a ona putem ulja predaje energiju kolu turbine i tako ga okreće. Od kola turbine snaga teče do pojedinih specijalnih prenosnika, uz pomoć kojih se ostvaruju različiti prenosni odnosi. Ovim je vozač ne samo lišen pritiskanja kvačila i biranjem brzine ručicom menjača, već su i udarna opterećenja mnogo manja. Osim toga zbog specifične konstrukcije, zahvata se istovremeno više zupčanika, tako da zub zupčanika trpi manja opterećenja, pa je moguće prenositi veće okretne momente. Kod motora velikih zapremina i kod novih turbo dizel agregata obrtni moment je često i preko 400 Nm, ali to je veliko opterećenje za manuelni menjač. Ručni menjači koji prenose ogromne obrtne momente, kao što je slučaj kod recimo Dodge Vipera (tačno 664 Nm) su ogromnih dimenzija, te je moderan automatski menjač bolje rešenje.
Do skora se o automatskim menjačima mislilo kako su rastrošni, i da u toj meri ubijaju živost motoru da o sportskim perfomansama nema ni govora. Dugo se mislilo da zauzvrat ne pružaju gotovo ništa. Međutim danas je automatska transmisija u toj meri unapređena da neznatno povećava potrošnju. Kod automatskog menjača koristi se umesto čvrste mehaničke veze, hidrodinamički pretvarač okretnog momenta. U pretvaraču je smešteno kolo pumpe koje pogoni motor, a ona putem ulja predaje energiju kolu turbine i tako ga okreće. Od kola turbine snaga teče do pojedinih specijalnih prenosnika, uz pomoć kojih se ostvaruju različiti prenosni odnosi. Ovim je vozač ne samo lišen pritiskanja kvačila i biranjem brzine ručicom menjača, već su i udarna opterećenja mnogo manja. Osim toga zbog specifične konstrukcije, zahvata se istovremeno više zupčanika, tako da zub zupčanika trpi manja opterećenja, pa je moguće prenositi veće okretne momente. Kod motora velikih zapremina i kod novih turbo dizel agregata obrtni moment je često i preko 400 Nm, ali to je veliko opterećenje za manuelni menjač. Ručni menjači koji prenose ogromne obrtne momente, kao što je slučaj kod recimo Dodge Vipera (tačno 664 Nm) su ogromnih dimenzija, te je moderan automatski menjač bolje rešenje.
Comment