Tweet
Re: Mesto za druzenje i razmenu misljenja
drui kolega iz hrvatske pise
kamion-bus
Počasni član
Vozač
Offline
Postova: 296
Odg: Vozači o gazdama- gazde o vozačima-dohodak---uvjeti!
« Odgovor #16 : 09. Listopad 2007., 14:59:04 »
--------------------------------------------------------------------------------
Mnogi današnji "gazde" nekad su i sami bili vozači u propalim društvenim firmama. Oni poznaju struku sa svoje vozačke strane, vidjeli su donekle i kako je firma funkcionirala "iznutra", pa su mislili da sami mogu bolje... Ali nisu vidjeli sve. Mnogi nemaju ni osnovnog znanja o ekonomiji i pravu. A i vremena kad se cestovni prijevoz smatrao unosnim poslom davno su prošla. Gorivo bilo jeftino, a cijene prijevoza znatno više nego danas, pa si i bez previše pameti mogao biti "gazda". Brdo love se slijevalo u kasu, pa čak i ako nisi naročito pazio na troškove uvijek bi nešto ostalo...
Danas je, kao uostalom i u raznim drugim djelatnostima, pravo umijeće rentabilno voditi prijevozničku tvrtku. Za to ipak treba određeno umijeće. Takvi "gazde" da imaju mozga ne bi mješali vlasničku i direktorsku funkciju u svojim firmama. Postavili bi za direktora nekog školovanog i ambicioznog menadžera, zadali mu ciljeve i pustili ga da radi. Ako nisu zadovoljni, otpuste ga i traže boljega.
Danas je ključ opstanka u kontroli troškova. Ali tu je podbacila i država. Nije jasno postavila pravila od početka (bila su takva vremena), pa je na tržištu nastao veliki nered i nelojalna konkurencija. Nedopustivo je da se troškovi režu na održavanju vozila, na korištenju lož-ulja, na prijavljivanju vozača na minimalac (a ostalo na crno u kešu), itd. Nedopustivo je i da se prihodi povećavaju pretovarom kamiona, nepoštivanjem pravila o radnom vremenu, itd.
Pošto takvi gazde prolaze nekažnjeno i obilato se koriste takvim metodama, oni koji bi htjeli pošteno raditi ispadaju iz igre. Osim ako se ne počnu jednako ponašati. Strogim nadzorom svi prijevoznici bi se stavili u ravnopravan položaj, a tek tada se može govoriti o zdravoj konkurenciji.
Kao što Actros 1841 kaže, licenca bez koje možeš ostati nekakva je garancija poštivanja pravila igre. Možeš riskirati, ali ako dobiješ crveni karton do viđenja! Ključ u bravu na godinu, dvije, ili čak zauvijek.
Isto je spomenuo "donji prag po km" ispod firma ne smije nuditi prijevoz. To je u Europi stara stvar i mi bi to samo trebali usvojiti. Bez otkrivanja tople vode. Taj prag se utvrđuje za svaku firmu posebno, a pojednostavljeno, svodi se na to da ne smiješ rušiti cijenu prijevoza bez pokrića. Ne smiješ srljati u gubitak, samo da z...... konkurenciju i otmeš im posao. A upravo to rade naši "gazde", vjerojatno i nesvjesno, jer kao što sam spomenuo, nemaju ni osnovnih znanja o ekonomiji.
Da bi spustio svoj prag i povećao konkurentnost, prijevoznik mora izuzetno dobro kontrolirati troškove. Onda će već kod kupovine kamiona i prikolica voditi računa o odnosu cijene vozila i onoga što dobije zauzvrat - ekonomičnosti, pouzdanosti, produktivnosti,... Vodit će računa i o potrošnji goriva. Dobrim plaćama i uvjetima rada privlačit će najbolje vozače, koje će dalje educirati i ulagati u njih. Vozači će mu se odužiti dugogodišnjom lojalnošću, a izravne financijske uštede donijet će mu kroz manju potrošnju goriva i guma, kroz niže troškove održavanja, kroz manje izostanaka zbog bolovanja, itd. A neće ga ni potkradati!
Kvalitetom pružene usluge prijevoznik će se boriti za najbolje stranke na tržištu, koje najbolje i najurednije plaćaju, koje nude dugoročnu sigurnost poslovanja...
Vodit će računa i o održavanju vozila. Razmislit će je li mu jeftinije voditi vlastiti servis za redovno održavanje ili sve u potpunosti prepustiti dobavljaču vozila.
Mislit će na svaki i najsitniji detalj u poslovanju, na troškove plaća svih zaposlenih, na troškove telefona i uredskog materijala, na komunalije, na sto drugih stvari... Pod motom "najjeftinije nije uvijek i najbolje".
Znači, trudit će se u svim zakonskim okvirima povećati produktivnost poslovanja. Ako postigne veću produktivnost od konkurencije, može si priuštiti i da vozi po nižoj cijeni, a da ipak nešto i zaradi.
Dakle, balansiranje između prihoda i rashoda u današnje vrijeme izuzetno je složeno. Ali stvari će se kad tad izbistriti i doći na svoje mjesto. Mnogi su već otpali iz posla, mnogi će tek otpasti i na kraju će ostati oni koju znaju.
drui kolega iz hrvatske pise
kamion-bus Počasni član
Vozač
Offline
Postova: 296
Odg: Vozači o gazdama- gazde o vozačima-dohodak---uvjeti!
« Odgovor #16 : 09. Listopad 2007., 14:59:04 »
--------------------------------------------------------------------------------
Mnogi današnji "gazde" nekad su i sami bili vozači u propalim društvenim firmama. Oni poznaju struku sa svoje vozačke strane, vidjeli su donekle i kako je firma funkcionirala "iznutra", pa su mislili da sami mogu bolje... Ali nisu vidjeli sve. Mnogi nemaju ni osnovnog znanja o ekonomiji i pravu. A i vremena kad se cestovni prijevoz smatrao unosnim poslom davno su prošla. Gorivo bilo jeftino, a cijene prijevoza znatno više nego danas, pa si i bez previše pameti mogao biti "gazda". Brdo love se slijevalo u kasu, pa čak i ako nisi naročito pazio na troškove uvijek bi nešto ostalo...
Danas je, kao uostalom i u raznim drugim djelatnostima, pravo umijeće rentabilno voditi prijevozničku tvrtku. Za to ipak treba određeno umijeće. Takvi "gazde" da imaju mozga ne bi mješali vlasničku i direktorsku funkciju u svojim firmama. Postavili bi za direktora nekog školovanog i ambicioznog menadžera, zadali mu ciljeve i pustili ga da radi. Ako nisu zadovoljni, otpuste ga i traže boljega.
Danas je ključ opstanka u kontroli troškova. Ali tu je podbacila i država. Nije jasno postavila pravila od početka (bila su takva vremena), pa je na tržištu nastao veliki nered i nelojalna konkurencija. Nedopustivo je da se troškovi režu na održavanju vozila, na korištenju lož-ulja, na prijavljivanju vozača na minimalac (a ostalo na crno u kešu), itd. Nedopustivo je i da se prihodi povećavaju pretovarom kamiona, nepoštivanjem pravila o radnom vremenu, itd.
Pošto takvi gazde prolaze nekažnjeno i obilato se koriste takvim metodama, oni koji bi htjeli pošteno raditi ispadaju iz igre. Osim ako se ne počnu jednako ponašati. Strogim nadzorom svi prijevoznici bi se stavili u ravnopravan položaj, a tek tada se može govoriti o zdravoj konkurenciji.
Kao što Actros 1841 kaže, licenca bez koje možeš ostati nekakva je garancija poštivanja pravila igre. Možeš riskirati, ali ako dobiješ crveni karton do viđenja! Ključ u bravu na godinu, dvije, ili čak zauvijek.
Isto je spomenuo "donji prag po km" ispod firma ne smije nuditi prijevoz. To je u Europi stara stvar i mi bi to samo trebali usvojiti. Bez otkrivanja tople vode. Taj prag se utvrđuje za svaku firmu posebno, a pojednostavljeno, svodi se na to da ne smiješ rušiti cijenu prijevoza bez pokrića. Ne smiješ srljati u gubitak, samo da z...... konkurenciju i otmeš im posao. A upravo to rade naši "gazde", vjerojatno i nesvjesno, jer kao što sam spomenuo, nemaju ni osnovnih znanja o ekonomiji.
Da bi spustio svoj prag i povećao konkurentnost, prijevoznik mora izuzetno dobro kontrolirati troškove. Onda će već kod kupovine kamiona i prikolica voditi računa o odnosu cijene vozila i onoga što dobije zauzvrat - ekonomičnosti, pouzdanosti, produktivnosti,... Vodit će računa i o potrošnji goriva. Dobrim plaćama i uvjetima rada privlačit će najbolje vozače, koje će dalje educirati i ulagati u njih. Vozači će mu se odužiti dugogodišnjom lojalnošću, a izravne financijske uštede donijet će mu kroz manju potrošnju goriva i guma, kroz niže troškove održavanja, kroz manje izostanaka zbog bolovanja, itd. A neće ga ni potkradati!
Kvalitetom pružene usluge prijevoznik će se boriti za najbolje stranke na tržištu, koje najbolje i najurednije plaćaju, koje nude dugoročnu sigurnost poslovanja...
Vodit će računa i o održavanju vozila. Razmislit će je li mu jeftinije voditi vlastiti servis za redovno održavanje ili sve u potpunosti prepustiti dobavljaču vozila.
Mislit će na svaki i najsitniji detalj u poslovanju, na troškove plaća svih zaposlenih, na troškove telefona i uredskog materijala, na komunalije, na sto drugih stvari... Pod motom "najjeftinije nije uvijek i najbolje".
Znači, trudit će se u svim zakonskim okvirima povećati produktivnost poslovanja. Ako postigne veću produktivnost od konkurencije, može si priuštiti i da vozi po nižoj cijeni, a da ipak nešto i zaradi.
Dakle, balansiranje između prihoda i rashoda u današnje vrijeme izuzetno je složeno. Ali stvari će se kad tad izbistriti i doći na svoje mjesto. Mnogi su već otpali iz posla, mnogi će tek otpasti i na kraju će ostati oni koju znaju.
Comment