Baki, al’ ti skupo ovo ulje! Žemo loma ženi?
E pa, prijane – ne može!! Cenkaj se ti kol’ko o’š.
Sigurno ste se bar sto puta zapitali: šta bre (uz eventualno koji k...) stavljaju ovi iz Castrola u njihova ulja a nema u jednom Elf-u?
Nema naime ništa posebno!! Pa u čemu je vic?! Baš u tome!!
Kako? Zašto?
Udruže se recimo: Pera, Mika i Laza. Imaju par milja evra pa ne znaju šta će sa njima pa ajd’ da prave motorna ulja (a što ne bi, to je bar prosto!).
Biznis mora da ceveta pa da ne ulože mnogo, kupe neku polovnu ili novu ali ne baš adekvatnu opremu. Zaposle manje ljudi od potrebnog plaćaju ih bedno. Posao ne ide, motori zaribavaju. Auuuuu!!! Šta je sad? Ajde da zaposlimo nekog ko zna nije dovoljno što smo kupili one recepte. Zaposle jednog ili dva čoveka koji nešto znaju pa čak i plate malo više. Posao počinje ali oni stalno nešto zanovetaju, ma naučnici brate!
Da skratim priču: nije dovoljno ni ako bazna ulja (zapravo base stock) kupujete od Total-a. Morate da imate ulaznu kontrolu, procesnu, i svu opremu, kako laboratorijsku tako i proizvodnu.
Ma jasno je to meni, ne može neki anonimus da bude ni na pola cene Fuchs-a a kamoli Castrola. Galax, FAM i Prista su bar jasni: jefina radna snaga. Nije, bar nije samo to.
Cena ulja je jednim delom (30 do 50%) pod uticajem kvaliteta. Zapravo polovina toga je sama klasa kojoj ulje pripada. Da, dobro ste čuli – klasa! Sintetičko ulje ili Sintetsko pa i polusintetsko su više (ne visoke, već u smislu pretežno) klase (i to manje kvaliteta a više cenovne) jer su ionako samo dodatno obrađena ulja iz nafte, uglavnom parafinska te su strogo gledavši (opet) mineralna ili bar mineralnog porekla.
Većim delom (50 do 70%) cena ulja je posledica brenda ali ne u pežorativnom (modernom) smislu te reči već u najboljem i jedino ispravnom smislu.
Pokušaću najkraće to da objasnim kroz primere:
FAM i Galax su zauzeli svoje cenovne kategorije kroz poreklo (državne kompanije) i nisu imale kud jer jednom zauzet razred teško se menja. Sada im kvalitet preteže cenu ali šta da se radi nema naglih pomaka napred, već dugotrajna (rovovska) borba, mic po mic.
Optima. Slučaj rafinerije Modriča je možda ponajbolji bar u Evropi. Više puta sam ih kritikovao ali ih zapravo podržavam do mera da vam ne mogu kasti. Činjenica je da bi ih 10 do 20% niže cene „vinule u orbitu“ ali toga nema osim na akcijama. Šta su zapravo ljudi iz ove kompanije smislili. Najbolje za njih dugoročno gledano. Povećavajući rizik da čak i srednjoročno imaju manju prodaju od moguće i čak povećavajući dugoročno šanse za opstanak a još više za samostalnost, istupili su hrabro (hrabrije nego malopre pomenute) i „povukli crtu“: imamo kvalitet, imamo razvoj, imamo ime, sa cenom ne popuštamo. Nećemo biti jeftiniji čak ni od Selenia, Agip ili Elf brendova, jer zapravo ista smo klasa. Imamo svoje kupce a ko oće oće a ko neće ni niža cena ga neće privući! Alal vera majstori! Ovako imaju manju proizvodnju od kapaciteta (a svakako bi je imali) ali mogu da ulože i u opremu i u razvoj i na kraju (bolje rečeno početku) da ulože u zaposlene a to je dugoročno najbolja investicija. Potrebu za ratosiljanjem zaliha ili za „lakim kešom“ realizovaće kroz akcije pri čemu imaju zalihu u ceni da ne rade sa gubitkom čak ni onda.
Slično njima postupa npr. Liqui Moly ali sve to na višem nivou i globalno.
Još bolji primer (ali sa umerenijim cenama) je Fuchs gde kao samostalni moraju (suprotno Optima brendu) ići sa nešto nižim cenama (od Mobil-a, Texaco-a, pa i Shell-a) ali zato njihovi zaposleni uz komparativne zarade (nemam podatke ali nagađam čak i više u proseku od pomenutih giganata) imaju i pogodnosti (što javno iznose) kao što su: dodatna penzija, dodatno zdravstveno osiguranje (uključivši i zubara a to je na zapadu bolje od povišice) i još neke pogodnosti koje „bez para“ bitno podižu standard.
Pa šta ja imam od toga što tamo neki Hans ima standard i oslobođen je briga svakodnevnice? Baš to! Kompanije koje to postignu prave najbolje proizvode. Čovek koji se koncentriše puno radno vreme (i prekovremeno čak i dobrovoljno) na svoj posao uz dobru organizaciju postiže kao 3 ili 5 radnika-ce. Produktivnost koju ne možete potući čak ni „afričkim“ platama.
Osim toga kreativnost ne možete dobiti (samo) parama.
I nije samo to. I kod drugih (velikih) sama činjenica da ste deo nečeg velikog i važnog deluje da date sve od sebe. Uz to i sigurna budućnost i relativno sigurno radno mesto (makar i na drugoj lokaciji) nije za potcenjivanje.
Naravno i zemlja gde je pogon i tehnička kultura i tradicija kao i obrazovanje kao i standardi koji tamo važe dobar su deo objašnjenja zašto je francuski Mobil bolji od Turkog iako se rade po istom principu.
I zaista, zadovoljni, koncentrisani i disciplinovani radnici doprinose visokom kvalitetu i vašem mirnom snu koji vredi platiti i 50% skuplje makar takvo ulje bilo iste klase kao neko iz firme gde radi „lignjoslav“ kod „keba krabe“ i to bez „sunđer Boba“ (ko je gledao crtać zna o čemu pričam).
Gde je onda tu Lukoil? Ne samo relativno niže zarade (uz dovoljno zadovoljstva) nego pre svega činjenica da su relativno novi, jedva adolescenti, više tinejdžeri na sceni (kao i Prista) što ima značaj. Još se tržišta osvajaju, još se dokazuju. U svetu motornih ulja tradicija i vreme provedeno na tržištu ima značaj (Havoline na primer). I naravno tu je i (loš) predznak porekla (Rusija) bar za neka tržišta. I na kraju ali ne i po značaju: značajni resursi centrale koja ima jako profitabilan posao (vađenje nafte).
Poslednja dva su vezana za još jedan jak i pouzdan brend a to je Tamoil. Ovo je zapravo (pan)evropska kompanija ali je početni (i dobar deo sadašnjeg negde većinski a negde čak i ne) kapital libijski i što bi zluradi rekli „Gadafijev“. Što manje politike više ekonomije te ukoliko ste svesni da prethodno nema mnogo veze i da zapravo zapošljava Italijane i Holanđane pre svega iskoristićete zapravo činjenicu da je deo niže cene (10 do 20%) od onoga što je prava tržišna vrednost vezano upravo za tu malu političku priču i naravno kupiti ulje jeftinije od svoje prave vrednosti.
U blažem obliku Addinol prati slična priča i istočno nemački (veći) deo istorije.
Naravno Mobil kao lider i neko ko postavlja trendove i no. 1 je bar u ciframa (proizvodnja, prodaja, broj zaposlenih) mora baš zbog toga biti skuplji 10 do 20% od realne vrednosti. Nije tako? A zašto je isti bar toliko (otprilike još jedan PDV) skuplji od Esso ulja iste kategorije? Male (distinktivne) razlike postoje i verovatno (sigurno) je Mobil u nijansama bolji ali u osnovi se radi o jako sličnim uljima (iz iste zapravo kompanije) ali jači brend (i posvećeniji motornim uljima doduše) u svetu motornih ulja ima cenu višu i od tih razlika.
I opet sve ovo ne objašnjava fenomen Castrol-a.
Castrol je imao tu sreću (ili nesreću) da bude vodeći brend u zemlji kakva je Nemačka i posebno Zapadna Nemačka (dok je takva postojala). Zemlja najrazvijenije automobilske industrije uz to i najbogatija od iole većih država pogotovu u vremenu pre ujedinjenja ali i uopšte, rađa posebne kategorije. Tako je i u svetu motornih ulja. Ukoliko ste dugo vremena vodeći brend u zemlji gde se kaže da „na motornom ulju ne treba štedeti“ i fabričko ste punjenje (sada već ređe) svoje (vodeće) auto industrije, stvari dolaze na svoje mesto. Kao što je Mac skuplji u Danskoj nego u Beogradu tako je i vodeći brend Nemačke skuplji od vodećeg Italije ili Grčke pa makar velike razlike među njima (i suštinske) zapravo i nema već više u nijansama.
I prilagođenost nemačkoj industriji automobila je nešto što povećava cenu.
Ima toga još ali to je uglavnom ono što je glavno.
Uostalom ukoliko vozite Audi, BMW ili Mercedes a Castrol vam je skup, imate još nekoliko nemačkih proizvođača i na kraju krajeva (relativno) jeftin Fuchs a posle toga vam ostaje još samo čikica u belom mantilu.
Oćete jeftinije?
Znate ono: juče je kurs bio niži!
– Baki, dodži juče!
E pa, prijane – ne može!! Cenkaj se ti kol’ko o’š.
Sigurno ste se bar sto puta zapitali: šta bre (uz eventualno koji k...) stavljaju ovi iz Castrola u njihova ulja a nema u jednom Elf-u?
Nema naime ništa posebno!! Pa u čemu je vic?! Baš u tome!!
Kako? Zašto?
Udruže se recimo: Pera, Mika i Laza. Imaju par milja evra pa ne znaju šta će sa njima pa ajd’ da prave motorna ulja (a što ne bi, to je bar prosto!).
Biznis mora da ceveta pa da ne ulože mnogo, kupe neku polovnu ili novu ali ne baš adekvatnu opremu. Zaposle manje ljudi od potrebnog plaćaju ih bedno. Posao ne ide, motori zaribavaju. Auuuuu!!! Šta je sad? Ajde da zaposlimo nekog ko zna nije dovoljno što smo kupili one recepte. Zaposle jednog ili dva čoveka koji nešto znaju pa čak i plate malo više. Posao počinje ali oni stalno nešto zanovetaju, ma naučnici brate!
Da skratim priču: nije dovoljno ni ako bazna ulja (zapravo base stock) kupujete od Total-a. Morate da imate ulaznu kontrolu, procesnu, i svu opremu, kako laboratorijsku tako i proizvodnu.
Ma jasno je to meni, ne može neki anonimus da bude ni na pola cene Fuchs-a a kamoli Castrola. Galax, FAM i Prista su bar jasni: jefina radna snaga. Nije, bar nije samo to.
Cena ulja je jednim delom (30 do 50%) pod uticajem kvaliteta. Zapravo polovina toga je sama klasa kojoj ulje pripada. Da, dobro ste čuli – klasa! Sintetičko ulje ili Sintetsko pa i polusintetsko su više (ne visoke, već u smislu pretežno) klase (i to manje kvaliteta a više cenovne) jer su ionako samo dodatno obrađena ulja iz nafte, uglavnom parafinska te su strogo gledavši (opet) mineralna ili bar mineralnog porekla.
Većim delom (50 do 70%) cena ulja je posledica brenda ali ne u pežorativnom (modernom) smislu te reči već u najboljem i jedino ispravnom smislu.
Pokušaću najkraće to da objasnim kroz primere:
FAM i Galax su zauzeli svoje cenovne kategorije kroz poreklo (državne kompanije) i nisu imale kud jer jednom zauzet razred teško se menja. Sada im kvalitet preteže cenu ali šta da se radi nema naglih pomaka napred, već dugotrajna (rovovska) borba, mic po mic.
Optima. Slučaj rafinerije Modriča je možda ponajbolji bar u Evropi. Više puta sam ih kritikovao ali ih zapravo podržavam do mera da vam ne mogu kasti. Činjenica je da bi ih 10 do 20% niže cene „vinule u orbitu“ ali toga nema osim na akcijama. Šta su zapravo ljudi iz ove kompanije smislili. Najbolje za njih dugoročno gledano. Povećavajući rizik da čak i srednjoročno imaju manju prodaju od moguće i čak povećavajući dugoročno šanse za opstanak a još više za samostalnost, istupili su hrabro (hrabrije nego malopre pomenute) i „povukli crtu“: imamo kvalitet, imamo razvoj, imamo ime, sa cenom ne popuštamo. Nećemo biti jeftiniji čak ni od Selenia, Agip ili Elf brendova, jer zapravo ista smo klasa. Imamo svoje kupce a ko oće oće a ko neće ni niža cena ga neće privući! Alal vera majstori! Ovako imaju manju proizvodnju od kapaciteta (a svakako bi je imali) ali mogu da ulože i u opremu i u razvoj i na kraju (bolje rečeno početku) da ulože u zaposlene a to je dugoročno najbolja investicija. Potrebu za ratosiljanjem zaliha ili za „lakim kešom“ realizovaće kroz akcije pri čemu imaju zalihu u ceni da ne rade sa gubitkom čak ni onda.
Slično njima postupa npr. Liqui Moly ali sve to na višem nivou i globalno.
Još bolji primer (ali sa umerenijim cenama) je Fuchs gde kao samostalni moraju (suprotno Optima brendu) ići sa nešto nižim cenama (od Mobil-a, Texaco-a, pa i Shell-a) ali zato njihovi zaposleni uz komparativne zarade (nemam podatke ali nagađam čak i više u proseku od pomenutih giganata) imaju i pogodnosti (što javno iznose) kao što su: dodatna penzija, dodatno zdravstveno osiguranje (uključivši i zubara a to je na zapadu bolje od povišice) i još neke pogodnosti koje „bez para“ bitno podižu standard.
Pa šta ja imam od toga što tamo neki Hans ima standard i oslobođen je briga svakodnevnice? Baš to! Kompanije koje to postignu prave najbolje proizvode. Čovek koji se koncentriše puno radno vreme (i prekovremeno čak i dobrovoljno) na svoj posao uz dobru organizaciju postiže kao 3 ili 5 radnika-ce. Produktivnost koju ne možete potući čak ni „afričkim“ platama.
Osim toga kreativnost ne možete dobiti (samo) parama.
I nije samo to. I kod drugih (velikih) sama činjenica da ste deo nečeg velikog i važnog deluje da date sve od sebe. Uz to i sigurna budućnost i relativno sigurno radno mesto (makar i na drugoj lokaciji) nije za potcenjivanje.
Naravno i zemlja gde je pogon i tehnička kultura i tradicija kao i obrazovanje kao i standardi koji tamo važe dobar su deo objašnjenja zašto je francuski Mobil bolji od Turkog iako se rade po istom principu.
I zaista, zadovoljni, koncentrisani i disciplinovani radnici doprinose visokom kvalitetu i vašem mirnom snu koji vredi platiti i 50% skuplje makar takvo ulje bilo iste klase kao neko iz firme gde radi „lignjoslav“ kod „keba krabe“ i to bez „sunđer Boba“ (ko je gledao crtać zna o čemu pričam).
Gde je onda tu Lukoil? Ne samo relativno niže zarade (uz dovoljno zadovoljstva) nego pre svega činjenica da su relativno novi, jedva adolescenti, više tinejdžeri na sceni (kao i Prista) što ima značaj. Još se tržišta osvajaju, još se dokazuju. U svetu motornih ulja tradicija i vreme provedeno na tržištu ima značaj (Havoline na primer). I naravno tu je i (loš) predznak porekla (Rusija) bar za neka tržišta. I na kraju ali ne i po značaju: značajni resursi centrale koja ima jako profitabilan posao (vađenje nafte).
Poslednja dva su vezana za još jedan jak i pouzdan brend a to je Tamoil. Ovo je zapravo (pan)evropska kompanija ali je početni (i dobar deo sadašnjeg negde većinski a negde čak i ne) kapital libijski i što bi zluradi rekli „Gadafijev“. Što manje politike više ekonomije te ukoliko ste svesni da prethodno nema mnogo veze i da zapravo zapošljava Italijane i Holanđane pre svega iskoristićete zapravo činjenicu da je deo niže cene (10 do 20%) od onoga što je prava tržišna vrednost vezano upravo za tu malu političku priču i naravno kupiti ulje jeftinije od svoje prave vrednosti.
U blažem obliku Addinol prati slična priča i istočno nemački (veći) deo istorije.
Naravno Mobil kao lider i neko ko postavlja trendove i no. 1 je bar u ciframa (proizvodnja, prodaja, broj zaposlenih) mora baš zbog toga biti skuplji 10 do 20% od realne vrednosti. Nije tako? A zašto je isti bar toliko (otprilike još jedan PDV) skuplji od Esso ulja iste kategorije? Male (distinktivne) razlike postoje i verovatno (sigurno) je Mobil u nijansama bolji ali u osnovi se radi o jako sličnim uljima (iz iste zapravo kompanije) ali jači brend (i posvećeniji motornim uljima doduše) u svetu motornih ulja ima cenu višu i od tih razlika.
I opet sve ovo ne objašnjava fenomen Castrol-a.
Castrol je imao tu sreću (ili nesreću) da bude vodeći brend u zemlji kakva je Nemačka i posebno Zapadna Nemačka (dok je takva postojala). Zemlja najrazvijenije automobilske industrije uz to i najbogatija od iole većih država pogotovu u vremenu pre ujedinjenja ali i uopšte, rađa posebne kategorije. Tako je i u svetu motornih ulja. Ukoliko ste dugo vremena vodeći brend u zemlji gde se kaže da „na motornom ulju ne treba štedeti“ i fabričko ste punjenje (sada već ređe) svoje (vodeće) auto industrije, stvari dolaze na svoje mesto. Kao što je Mac skuplji u Danskoj nego u Beogradu tako je i vodeći brend Nemačke skuplji od vodećeg Italije ili Grčke pa makar velike razlike među njima (i suštinske) zapravo i nema već više u nijansama.
I prilagođenost nemačkoj industriji automobila je nešto što povećava cenu.
Ima toga još ali to je uglavnom ono što je glavno.
Uostalom ukoliko vozite Audi, BMW ili Mercedes a Castrol vam je skup, imate još nekoliko nemačkih proizvođača i na kraju krajeva (relativno) jeftin Fuchs a posle toga vam ostaje još samo čikica u belom mantilu.
Oćete jeftinije?
Znate ono: juče je kurs bio niži!
– Baki, dodži juče!
Comment