POLJOPRIVREDA - HLEB NAŠ NASUŠNI
Poljoprivredne mašine, za razliku od putničkih vozila, rade u specifičnim uslovima; oni se ogledaju u vidu standardnih „teških“ uslova korišćenja motora (vozila). Ako se počne od motora:
Dug rad u ler hodu, sa promenljivim opterećenjem, koje varira od lakih uslova do izuzetno tečkih i rad od par minuta do više sati što uzrokuje česte uslove pothlađenja ili pregrevanja. Veoma velika specifičnost je da se najčešće radi u veoma prašnjavoj i uopšte zaprljanoj sredini, van puteva što je zaista velika razliku u odnosu na teretna vozila za prvoz robe. Često motor radi uz duge intevale stajanja.
Zbog svega navedenog (a i više od toga) podmazivanje poljoprivrednih mašina ima više veze sa građevinskim mašinama (utovarivači, dizalice, dozeri, grejderi, itd.) ili čak sa rudarskim mašinama (bageri, damperi, dozeri i dr.).
Mala olakšavajuće okolnost je da se poljoprivredne mašine ne koriste punim intenzitetom tokom cele godine, makar ne u uslovima teškog rada. Doduše svakodnevni rad rudarskih mašina opet ima i nekih prednosti pa je analogija sa građevinskim mašinama i građevinskom sezonom najbolja.
Dalja bliskost se sastoji u vrstama maziva koja se koriste. Tu su osim motornih i menjačkih ulja (kao i u transportu) još i hidraulična ulja i ulja za hidraulične („mokre“) kočnice i kvačilo.
Sva ova ulja imaju svoje posebne zahteve. Treba makar naglasiti šta ulje za motor treba da obezbedi obzirom na uslove rada u poljoprivredi.
Ovakav način rada motora zahteva visok kvalitet ulja koje mora obezbediti sve uobičajene zahteve kao što je lako startovanje motora bez obzira na temperaturu okoline, dobru zaštitu od korozije i rđanja, kao i veoma visoke zahteve u vidu čišćenja i održavanja unutrašnje čistoće motora. Ovo pred ulja postavlja natposečne zahteve za disperzantna svojstva i sprečavanje pojave hladnih taloga.
Iako postoji mogućnost da se koristi 3 tipa fluida za ove mašine (npr. traktore):
Motorna, menjačka i hidraulična; i iako je to teorijski najbolje rešenje praksa je pokazala da je mogućnost greške pri upotrebi kao i veće zalihe i nabavka više maziva (treba dodati i čvrsta maziva na sve ovo) nametnula potrebu za univerzalnim uljima a kasnije i super-univerzalnim uljima koja porkrivaju potrebe više ili svih agregata.
Naravno da se radi o kompromisnom rešenju ali je ono više nego zadovoljavajuće u pogledu kvaliteta, smanjuje troškove i mogućnost pogrešne primene koja bi dovela do većih troškova ne samo zbog eventualnog kvara nego i neplaniranih zastoja.
Zbog toga su razvijena dva tipa ulja:
1) UTTO (Universal Tractor Transmission Oil; Univerzalno Traktorsko Transmisiono ulje)
2) STOU (Super Tractor Oil Universal; Super Traktrorsko Univerzalno ulje).
Prva se koriste svuda osim u motorima te je za traktor (ili sličnu mašinu) potrebno imati motorno i UTTO ulje. Obično su to trasmisiona ulja sa odgovarajućim dodatkom aditiva i najčešće monogradna (80W) što odgovara ISO VG 68 kod hidrauličnih ulja. Najčešća bazna ulja su mineralna (rafinati) i eventualno hidrokrekovana ulja, obično za SAE 10W-30 gradaciju. Često se koristi i SAE 30 gradacija ali to su češće motorna ulja (nekad STOU a nekad i obična) ali najčešće na većim mašinama.
Motorna ulja uz dodatne aditive zaista mogu da ispune sve i svašta. Kod rudarskih mašina se pomenuta SAE 30 i 10W-30 uveliko koriste za transmisije i hidrauliku, a pogodna su i za rad velikog broja kompresora. Ovim se optimizuje zaliha maziva.
Kod traktora su STOU ulja u početku bila 20W-30 ( te negde kao SAE 80W-85 menjačka i negde izmešu ISO VG 68 i 100). Očigledno ne baš najbolje rešenje. Hidraulična ulja se koriste najviše u 68 i 46 gradaciji (viskoznost u mm2/s na 40°C). U zimskom periodu dolazi do izražaja 46-tica. Tako da sa viskoznim uljima hidraulika na niskim temperaturama sporije reaguje.
Naravno sledila su (i danas popularna) 15W-30 STOU ulja. Ovo je verovatno najbolji kompromis iako je 10W-30 i kod UTTO (naročito) i STOU čak i više u upotrebi. Ovo obezbeđuje kako dobar rad motora, tako i menjača i hidraulike. Kod hidraulike porkriva VG 32 do 68 pa i 100 (sve što treba), kod menjača je nešto poput 75W-80 a kod motora je prava tridesetica.
Zbog nivijih generacija motora nova generacija STOU je 15W-40 ili 10W-40 (za Euro 3 i Euro 4 motore). Shodno tome ova STOU ulja su bazirana ili na HC ili na sintetičkim baznim uljima.
Specifikacije?
Za motor su zahtevi najčešće API CD ili CE, za transmisije API GL-4 ili GL-5. Za hidrauliku i mokre kočnice već prema zahtevima proizvođača.
Postoje posebni standardi i za UTTO i STOU ulja ali je to za početak previše.
Koga zanima postoji lepo sređeno na:
Ovo bi i preporučio kao dodatnu literaturu.
Kao što se vidi to su standardi najvećih proizvođača ove vrste opreme:
John Deere, Massey Ferguson, Alison, Steyr, Ford te za UTTO (i uopšte transimsiona ulja) ZF.
Tako ćete kod UTTO ulja često imati niz ovih standarda na kantici uz API GL-4 (i retko GL-4/5). Za STOU ulja je standard ispunjenja: API CD ili CE uz API GL-4. Na to se nadovezuju razni specifični standardi.
Klasična ulja za menjače i diferencijale (naročito hipoidna) se trebaju izbegavati kako zbog aditiva koji su nešto drugačiji tako i zbog veće viskoznosti (SAE 85 ili 90) što smeta većini hidrauličnih pumpi kod mašina u agraru.
Mešanje ulja je dozvoljeno ali bi trebalo raditi oprezno i više u smislu dolivanja, pri čemu STOU u ista takva a UTTO u sebi ista. Podrazumeva se da je poželjno da je proizođač isti ili makar renomiran (i poznat) a da su viskoznosti iste (ili jako slične) te specifikacije (makar osnovne) iste.
I pored svih prednosti STOU koncept nije uspeo da se nametne koliko se očekivalo te se UTTO ulja uz motorna (zasebno) mnogo više koriste. Naročito sa pojavom Euro 4 motora. Iako savremena STOU ulja i to rešavaju ipak traže više pažnje iz više razloga. Prvo što je očigledno da se kod njih pravi veliki broj kompromisa te se u teškim uslovima ipak ponašaju za nijansu lošije (iako nikad kritično) a obzirom da kao svaka motorna ulja imaju makar 15-20% aditiva, ovde i više zbog transmisije čak i 25%, potencijalno je može desiti da se filteri u drugim agregatima češće zapušuju i slično. Osim toga, transmisiona ulja su uglavnom monograda (mada kada su HC često sa velikim indeksom viskoznosti i po 130-140) i sadrže jako malo aditiva 2-3% retko do 5%. Što bi rekli „čista bazna ulja“. Upotreba jako aditiviranih ulja je uvek skopčana pa sitnim problemima i često traži češći pregled i kraći rok zamene.
Rok zamene je isto malo teže odrediti. Proizvođač daje rok koji je simulacija raznih poslova i režima rada te bi to trebalo da bude prosečan interval zamene. U slučaju konstantnih težih radova obavezno ga skratite na 2/3 ili čak 1/2 dok u slučaju mešovitih je najbolje držati se njih. Ukoliko se duži period bavite lakšim poslovima možete i produžiti ovaj interval ali ne više od 20-tak %. Olakšavajuća okolnost je što se on daje u radnim satima koje ove mašine i registruju a to je i osnova algoritama za farijabilne servise kod teretnih i putničkih vozila. Sami pređeni km su isuviše širok okvir ali jeste za automobile najjednostavniji.
Uz sve, ne treba zaboraviti vremensko ograničenje koje za motorna ulja iznosi: 4, 6 ili najviše 12 meseci. Ovo retko ko poštuje a na svoju štetu. Ukoliko čak i ne radi punu sezonu, preporuka od 4 meseca bi značila bar dve zamene godišnje.
Postavlja se pitanje da li koristiti multigradna ulja kod traktora starije konstrukcije kojima je osnovna preporuka SAE 30 ili SAE 40.
Zavisi koliko se mašina koristi u toku zime. Ukoliko je to više od par desetina radnih časova (dovoz drva sa teških terena) odgovor je – DA. Treba koristiti „blago“ multigradna kao što su 15W-30 ili 20W-40 ulja, mada dolaze u obzir i 15-40 SHPD ulja. U slučaju jačih zima i dugotrajnog zimskog korišćenja treba razmotriti i 10W-30 viskoznu gradaciju. Za zimsko oranje i rane prolećne radove sasvim je dovoljno doliti nešto 15W-40 ulja u SAE 30, najbolje od istog proizvođača ili istih specifikacija. 1-2lit. (10-30%) bi trebalo da bude više nego dovoljno.
Gorivo?
Ako imate Euro 3 motor ili noviji naravno da ćete koristiti ED. Šta sa starijim traktorima?
Razlika u ceni je do ove (2011.) bila dovoljno mala da bi ED preuzeo primat međutim sada kada je cena opet 15-tak dinara veća, lako je savetovati ali šta sa troškovima?
Recimo: zimi koristite ED a leti kako hoćete. Vodite računa da iako vam je motor predviđen za šajze kao što je D2 sadržaj sumpora je veći i od „najvećeg“ (0,5%) te i pored velikog TBN koje vaše ulje ima morate da skratite interval zamene. Jednostavno sumporasta i sumporna kiselina od tolikog sumpora će degradirati ulje brže nego neko (ranije EKO 350) dizel gorivo sa manje sumpora.
Osim toga manji CETANSKI broj dizela, od oko 40 utiče na lošije izgaranje goriva i povećanog procenta čađi u ulju. Jednostavno ona se brže taloži u njemu i ometa njegovu funckiju uz zgušnjavanje samog ulja. Dosipavanje nafte u ulje jeste neko rešenje ali kao „kod malog Perice“, rešavate jedno a zapravo još više degradirate ukupni kvalitet ulja i smanjujete mu moć podmazivanja (i dodajete nenormalno sumpora i pepela u ulje).
Dodaci za filtrabilnost zimi mogu pomoći ali uz D2 tek za blaže zime (kao što je ova aktuelna). Za -20 i više preporučio bih ED.
Postoje i aditivi za poboljšanje cetanskog broja Dizel goriva. Oni jesu korisni ali ne mogu da nadoknade razliku u kvalitetu a cenom se približavate ED-u.
Ukoliko koristite API CD, CE ili CF-4 ulja za motor, uz D2 bi trebali da smanjite interval zamene bar 20%. Ukoliko pak koristite ulja API CG-4 a da nemaju i CF-4 morali bi da prepolovite interval zamene a kod CH-4 ili CI-4 da ga smanjite na 1/3.
Samim tim se takva ulja uz D2 ne preporučuju. Ona su za ED ili Eko 50, 350 ako takvih goriva još ima.
Još više nego kod automobila i teretnih vozila kod poljoprivrednih mašina loš izbor i nepravilno podmazivanje dovodi do otkaza sistema.
To se na žalost često dešava. Najčešći uzrok kvarova je neopravdano produženje intervala zamene maziva.
Pamet u glavu.
Hrana je za korisnike skupa a za proizvođača jeftina. Pomozimo malo jedni drugima.
Pravilan rad mašina je osnova savremene poljoprivrede.
Leba ima bez motike ali bez maziva – nema šanse.
Napomena:
kum za naslov je ragazzoni (nisam smislio bolje od toga) a on će biti i glavni za ovu temu. Ja ću tu i tamo da pripomognem.
Eto, za sada sam dao uvodnu reč.
Poljoprivredne mašine, za razliku od putničkih vozila, rade u specifičnim uslovima; oni se ogledaju u vidu standardnih „teških“ uslova korišćenja motora (vozila). Ako se počne od motora:
Dug rad u ler hodu, sa promenljivim opterećenjem, koje varira od lakih uslova do izuzetno tečkih i rad od par minuta do više sati što uzrokuje česte uslove pothlađenja ili pregrevanja. Veoma velika specifičnost je da se najčešće radi u veoma prašnjavoj i uopšte zaprljanoj sredini, van puteva što je zaista velika razliku u odnosu na teretna vozila za prvoz robe. Često motor radi uz duge intevale stajanja.
Zbog svega navedenog (a i više od toga) podmazivanje poljoprivrednih mašina ima više veze sa građevinskim mašinama (utovarivači, dizalice, dozeri, grejderi, itd.) ili čak sa rudarskim mašinama (bageri, damperi, dozeri i dr.).
Mala olakšavajuće okolnost je da se poljoprivredne mašine ne koriste punim intenzitetom tokom cele godine, makar ne u uslovima teškog rada. Doduše svakodnevni rad rudarskih mašina opet ima i nekih prednosti pa je analogija sa građevinskim mašinama i građevinskom sezonom najbolja.
Dalja bliskost se sastoji u vrstama maziva koja se koriste. Tu su osim motornih i menjačkih ulja (kao i u transportu) još i hidraulična ulja i ulja za hidraulične („mokre“) kočnice i kvačilo.
Sva ova ulja imaju svoje posebne zahteve. Treba makar naglasiti šta ulje za motor treba da obezbedi obzirom na uslove rada u poljoprivredi.
Ovakav način rada motora zahteva visok kvalitet ulja koje mora obezbediti sve uobičajene zahteve kao što je lako startovanje motora bez obzira na temperaturu okoline, dobru zaštitu od korozije i rđanja, kao i veoma visoke zahteve u vidu čišćenja i održavanja unutrašnje čistoće motora. Ovo pred ulja postavlja natposečne zahteve za disperzantna svojstva i sprečavanje pojave hladnih taloga.
Iako postoji mogućnost da se koristi 3 tipa fluida za ove mašine (npr. traktore):
Motorna, menjačka i hidraulična; i iako je to teorijski najbolje rešenje praksa je pokazala da je mogućnost greške pri upotrebi kao i veće zalihe i nabavka više maziva (treba dodati i čvrsta maziva na sve ovo) nametnula potrebu za univerzalnim uljima a kasnije i super-univerzalnim uljima koja porkrivaju potrebe više ili svih agregata.
Naravno da se radi o kompromisnom rešenju ali je ono više nego zadovoljavajuće u pogledu kvaliteta, smanjuje troškove i mogućnost pogrešne primene koja bi dovela do većih troškova ne samo zbog eventualnog kvara nego i neplaniranih zastoja.
Zbog toga su razvijena dva tipa ulja:
1) UTTO (Universal Tractor Transmission Oil; Univerzalno Traktorsko Transmisiono ulje)
2) STOU (Super Tractor Oil Universal; Super Traktrorsko Univerzalno ulje).
Prva se koriste svuda osim u motorima te je za traktor (ili sličnu mašinu) potrebno imati motorno i UTTO ulje. Obično su to trasmisiona ulja sa odgovarajućim dodatkom aditiva i najčešće monogradna (80W) što odgovara ISO VG 68 kod hidrauličnih ulja. Najčešća bazna ulja su mineralna (rafinati) i eventualno hidrokrekovana ulja, obično za SAE 10W-30 gradaciju. Često se koristi i SAE 30 gradacija ali to su češće motorna ulja (nekad STOU a nekad i obična) ali najčešće na većim mašinama.
Motorna ulja uz dodatne aditive zaista mogu da ispune sve i svašta. Kod rudarskih mašina se pomenuta SAE 30 i 10W-30 uveliko koriste za transmisije i hidrauliku, a pogodna su i za rad velikog broja kompresora. Ovim se optimizuje zaliha maziva.
Kod traktora su STOU ulja u početku bila 20W-30 ( te negde kao SAE 80W-85 menjačka i negde izmešu ISO VG 68 i 100). Očigledno ne baš najbolje rešenje. Hidraulična ulja se koriste najviše u 68 i 46 gradaciji (viskoznost u mm2/s na 40°C). U zimskom periodu dolazi do izražaja 46-tica. Tako da sa viskoznim uljima hidraulika na niskim temperaturama sporije reaguje.
Naravno sledila su (i danas popularna) 15W-30 STOU ulja. Ovo je verovatno najbolji kompromis iako je 10W-30 i kod UTTO (naročito) i STOU čak i više u upotrebi. Ovo obezbeđuje kako dobar rad motora, tako i menjača i hidraulike. Kod hidraulike porkriva VG 32 do 68 pa i 100 (sve što treba), kod menjača je nešto poput 75W-80 a kod motora je prava tridesetica.
Zbog nivijih generacija motora nova generacija STOU je 15W-40 ili 10W-40 (za Euro 3 i Euro 4 motore). Shodno tome ova STOU ulja su bazirana ili na HC ili na sintetičkim baznim uljima.
Specifikacije?
Za motor su zahtevi najčešće API CD ili CE, za transmisije API GL-4 ili GL-5. Za hidrauliku i mokre kočnice već prema zahtevima proizvođača.
Postoje posebni standardi i za UTTO i STOU ulja ali je to za početak previše.
Koga zanima postoji lepo sređeno na:
Ovo bi i preporučio kao dodatnu literaturu.
Kao što se vidi to su standardi najvećih proizvođača ove vrste opreme:
John Deere, Massey Ferguson, Alison, Steyr, Ford te za UTTO (i uopšte transimsiona ulja) ZF.
Tako ćete kod UTTO ulja često imati niz ovih standarda na kantici uz API GL-4 (i retko GL-4/5). Za STOU ulja je standard ispunjenja: API CD ili CE uz API GL-4. Na to se nadovezuju razni specifični standardi.
Klasična ulja za menjače i diferencijale (naročito hipoidna) se trebaju izbegavati kako zbog aditiva koji su nešto drugačiji tako i zbog veće viskoznosti (SAE 85 ili 90) što smeta većini hidrauličnih pumpi kod mašina u agraru.
Mešanje ulja je dozvoljeno ali bi trebalo raditi oprezno i više u smislu dolivanja, pri čemu STOU u ista takva a UTTO u sebi ista. Podrazumeva se da je poželjno da je proizođač isti ili makar renomiran (i poznat) a da su viskoznosti iste (ili jako slične) te specifikacije (makar osnovne) iste.
I pored svih prednosti STOU koncept nije uspeo da se nametne koliko se očekivalo te se UTTO ulja uz motorna (zasebno) mnogo više koriste. Naročito sa pojavom Euro 4 motora. Iako savremena STOU ulja i to rešavaju ipak traže više pažnje iz više razloga. Prvo što je očigledno da se kod njih pravi veliki broj kompromisa te se u teškim uslovima ipak ponašaju za nijansu lošije (iako nikad kritično) a obzirom da kao svaka motorna ulja imaju makar 15-20% aditiva, ovde i više zbog transmisije čak i 25%, potencijalno je može desiti da se filteri u drugim agregatima češće zapušuju i slično. Osim toga, transmisiona ulja su uglavnom monograda (mada kada su HC često sa velikim indeksom viskoznosti i po 130-140) i sadrže jako malo aditiva 2-3% retko do 5%. Što bi rekli „čista bazna ulja“. Upotreba jako aditiviranih ulja je uvek skopčana pa sitnim problemima i često traži češći pregled i kraći rok zamene.
Rok zamene je isto malo teže odrediti. Proizvođač daje rok koji je simulacija raznih poslova i režima rada te bi to trebalo da bude prosečan interval zamene. U slučaju konstantnih težih radova obavezno ga skratite na 2/3 ili čak 1/2 dok u slučaju mešovitih je najbolje držati se njih. Ukoliko se duži period bavite lakšim poslovima možete i produžiti ovaj interval ali ne više od 20-tak %. Olakšavajuća okolnost je što se on daje u radnim satima koje ove mašine i registruju a to je i osnova algoritama za farijabilne servise kod teretnih i putničkih vozila. Sami pređeni km su isuviše širok okvir ali jeste za automobile najjednostavniji.
Uz sve, ne treba zaboraviti vremensko ograničenje koje za motorna ulja iznosi: 4, 6 ili najviše 12 meseci. Ovo retko ko poštuje a na svoju štetu. Ukoliko čak i ne radi punu sezonu, preporuka od 4 meseca bi značila bar dve zamene godišnje.
Postavlja se pitanje da li koristiti multigradna ulja kod traktora starije konstrukcije kojima je osnovna preporuka SAE 30 ili SAE 40.
Zavisi koliko se mašina koristi u toku zime. Ukoliko je to više od par desetina radnih časova (dovoz drva sa teških terena) odgovor je – DA. Treba koristiti „blago“ multigradna kao što su 15W-30 ili 20W-40 ulja, mada dolaze u obzir i 15-40 SHPD ulja. U slučaju jačih zima i dugotrajnog zimskog korišćenja treba razmotriti i 10W-30 viskoznu gradaciju. Za zimsko oranje i rane prolećne radove sasvim je dovoljno doliti nešto 15W-40 ulja u SAE 30, najbolje od istog proizvođača ili istih specifikacija. 1-2lit. (10-30%) bi trebalo da bude više nego dovoljno.
Gorivo?
Ako imate Euro 3 motor ili noviji naravno da ćete koristiti ED. Šta sa starijim traktorima?
Razlika u ceni je do ove (2011.) bila dovoljno mala da bi ED preuzeo primat međutim sada kada je cena opet 15-tak dinara veća, lako je savetovati ali šta sa troškovima?
Recimo: zimi koristite ED a leti kako hoćete. Vodite računa da iako vam je motor predviđen za šajze kao što je D2 sadržaj sumpora je veći i od „najvećeg“ (0,5%) te i pored velikog TBN koje vaše ulje ima morate da skratite interval zamene. Jednostavno sumporasta i sumporna kiselina od tolikog sumpora će degradirati ulje brže nego neko (ranije EKO 350) dizel gorivo sa manje sumpora.
Osim toga manji CETANSKI broj dizela, od oko 40 utiče na lošije izgaranje goriva i povećanog procenta čađi u ulju. Jednostavno ona se brže taloži u njemu i ometa njegovu funckiju uz zgušnjavanje samog ulja. Dosipavanje nafte u ulje jeste neko rešenje ali kao „kod malog Perice“, rešavate jedno a zapravo još više degradirate ukupni kvalitet ulja i smanjujete mu moć podmazivanja (i dodajete nenormalno sumpora i pepela u ulje).
Dodaci za filtrabilnost zimi mogu pomoći ali uz D2 tek za blaže zime (kao što je ova aktuelna). Za -20 i više preporučio bih ED.
Postoje i aditivi za poboljšanje cetanskog broja Dizel goriva. Oni jesu korisni ali ne mogu da nadoknade razliku u kvalitetu a cenom se približavate ED-u.
Ukoliko koristite API CD, CE ili CF-4 ulja za motor, uz D2 bi trebali da smanjite interval zamene bar 20%. Ukoliko pak koristite ulja API CG-4 a da nemaju i CF-4 morali bi da prepolovite interval zamene a kod CH-4 ili CI-4 da ga smanjite na 1/3.
Samim tim se takva ulja uz D2 ne preporučuju. Ona su za ED ili Eko 50, 350 ako takvih goriva još ima.
Još više nego kod automobila i teretnih vozila kod poljoprivrednih mašina loš izbor i nepravilno podmazivanje dovodi do otkaza sistema.
To se na žalost često dešava. Najčešći uzrok kvarova je neopravdano produženje intervala zamene maziva.
Pamet u glavu.
Hrana je za korisnike skupa a za proizvođača jeftina. Pomozimo malo jedni drugima.
Pravilan rad mašina je osnova savremene poljoprivrede.
Leba ima bez motike ali bez maziva – nema šanse.
Napomena:
kum za naslov je ragazzoni (nisam smislio bolje od toga) a on će biti i glavni za ovu temu. Ja ću tu i tamo da pripomognem.
Eto, za sada sam dao uvodnu reč.
Comment