Evolucija programa - gradski autobusi na etanol masovno prisutni u švedskim gradovima
Pilot program uvođenja 32 gradska autobusa sa pogonom na etanol dao je dobre rezultate, tako da je projekat nastavljen 1994. godine. Tokom prve faze projekta, koja je trajala četiri godine, autobusi su prešli ukupno 4 miliona kilometara i tada su sumirana iskustva na bazi kojih je Scania prilagodila motor DI9 za pogon na etanol i napravila novu generaciju gradskih autobusa na etanol. Narednih godina povećavan je broj ovakvih autobusa, ne samo u Štokholmu, već i u drugim gradovima Švedske. Trenutno, čak 11 gradova u Švedskoj ima autobuse na etanol u gradskom prevozu, a samo u Štokholmu ih ima 270. U Švedskoj je u eksploataciji 450 ovakvih autobusa. Pored toga, etanol se koristi kao pogonsko gorivo i za veći proj komunalnih vozila u mnogim gradovima. Ovaj program je naišao na veliku podršku među građanima zbog vrlo visokog nivoa ekološke svesti koja je prisutna u Švedskoj, a karakteristična plava boja takvih autobusa, koja asocira na čist vazduh i plavo nebo, postala je i svojevrstan znak raspoznavanja.
Ekološki ucinak autobusa na etanol
Na početku projekta u Štokholmu su postavljeni ambiciozni ciljevi da do 2000. godine nivo emisije oksida azota NOx u gradu bude jedanak polovini vrednosti emisije iz 1980. godine i da emisija ugljendioksida CO2. bude na nivou one iz 1988. godine. Tokom testiranja prve grupe od 32 autobusa, kontinualno je praćena izduvna emisija. Sve komponente gasovite toksične izduvne emisije koje su predmet zakonske regulative (ugljenjmonoksid - CO, ugljovodonici - HC i oksidi azota - NOx), bile su značajno niže u odnosu na propisane vrednosti. Takođe, komponente neregulisane gasovite emisije: policiklični aromatični ugljovodonici PAH (Polycyclic Aromatic Hydrocarbons) i aldehidi, koje se javljaju pri sagorevanju biogoriva, nisu prelazile vrednosti emisije tadašnjih najkvalitetnijih dizel motora sa pogonom na konvencionalno dizel gorivo. Posebno je značajno što je emisija dima i čestica bila vrlo mala. Jedini problem u vezi sa izduvnom emisijom bio je specifičan, oštar miris izduvnih gasova. Tačnije, pri određenim režimima vožnje (ubrzanje, dodavanje gasa na uzbrdici i sl.) izduvni gasovi imaju miris sirćetne kiseline, što je bezopasno, ali neprijatno. Uzrok ovoj pojavi su nesagoreli ugljovodonici koji se u katalitičkom konvertoru oksiduju do sirćetne kiseline. Inače, pri normalnim režimima rada, izduvni gasovi su potpuno bez mirisa. U narednoj fazi projekta, u saradnji sa Kraljevskim institutom za tehnologiju iz Štockholma, izvršena je modifikacija katalitičkog konvertora, kako bi se eliminisala nastala sirćetna kiselina, koja izduvnim gasovima daje specifičan miris. Najnovija generacija Scania Omnibus gradskih autobusa sa pogonom na etanol i sa ugrađenim katalizatorom ima nivoe emisije svih toksičnih komponenata u izduvnim gasovima bliske, ili nešto više od nivoa emisija najnovije generacije dizel motora sa ugradenim katalizatom, filterom čestica i recirkulacijom izduvnih gasova. Doprinos formiranju ugljendioksida ? CO2 i ozona, koji doprinosi nastanku fotohemijskog smoga, znatno je niži. Pozitivan efekat korišćenja ovakvog gradskog prevoza u velikim gradovima je očigledan, na veliko zadovoljstvo stanovnika.
Perspektiva programa
Na žalost, trenutna, kratkoročna ekonomska računica još uvek nije na strani etanola. To znači da su još uvek eksploatacioni troškovi autobusa na etanol veći u odnosu na troškove autobusa sa pogonom na konvencionalno dizel gorivo, i to najviše zbog razlike u ceni goriva, pošto je postupak dobijanja etanola iz drvne mase još uvek dosta skup. Međutim, kada bi se pravila obuhvatnija, dugoročna ekonomska analiza koja bi sagledala i pravu cenu negativog utcaja eksploatacije vozila na životnu sredinu, onda bi vozila sa pogonom na etanol bila u nesumnjivoj prednosti. Dok takve analize ne postanu merodavne, ostaje da se drugačijim mehanizmima stimuliše upotreba ovakvih goriva. Naravno, ekološka svest gradana može u značajnoj meri da doprinese da najviše instance neke države podrže i podstaknu ovakve projekte. Švedska je očigledan primer za to.
Pilot program uvođenja 32 gradska autobusa sa pogonom na etanol dao je dobre rezultate, tako da je projekat nastavljen 1994. godine. Tokom prve faze projekta, koja je trajala četiri godine, autobusi su prešli ukupno 4 miliona kilometara i tada su sumirana iskustva na bazi kojih je Scania prilagodila motor DI9 za pogon na etanol i napravila novu generaciju gradskih autobusa na etanol. Narednih godina povećavan je broj ovakvih autobusa, ne samo u Štokholmu, već i u drugim gradovima Švedske. Trenutno, čak 11 gradova u Švedskoj ima autobuse na etanol u gradskom prevozu, a samo u Štokholmu ih ima 270. U Švedskoj je u eksploataciji 450 ovakvih autobusa. Pored toga, etanol se koristi kao pogonsko gorivo i za veći proj komunalnih vozila u mnogim gradovima. Ovaj program je naišao na veliku podršku među građanima zbog vrlo visokog nivoa ekološke svesti koja je prisutna u Švedskoj, a karakteristična plava boja takvih autobusa, koja asocira na čist vazduh i plavo nebo, postala je i svojevrstan znak raspoznavanja.
Ekološki ucinak autobusa na etanol
Na početku projekta u Štokholmu su postavljeni ambiciozni ciljevi da do 2000. godine nivo emisije oksida azota NOx u gradu bude jedanak polovini vrednosti emisije iz 1980. godine i da emisija ugljendioksida CO2. bude na nivou one iz 1988. godine. Tokom testiranja prve grupe od 32 autobusa, kontinualno je praćena izduvna emisija. Sve komponente gasovite toksične izduvne emisije koje su predmet zakonske regulative (ugljenjmonoksid - CO, ugljovodonici - HC i oksidi azota - NOx), bile su značajno niže u odnosu na propisane vrednosti. Takođe, komponente neregulisane gasovite emisije: policiklični aromatični ugljovodonici PAH (Polycyclic Aromatic Hydrocarbons) i aldehidi, koje se javljaju pri sagorevanju biogoriva, nisu prelazile vrednosti emisije tadašnjih najkvalitetnijih dizel motora sa pogonom na konvencionalno dizel gorivo. Posebno je značajno što je emisija dima i čestica bila vrlo mala. Jedini problem u vezi sa izduvnom emisijom bio je specifičan, oštar miris izduvnih gasova. Tačnije, pri određenim režimima vožnje (ubrzanje, dodavanje gasa na uzbrdici i sl.) izduvni gasovi imaju miris sirćetne kiseline, što je bezopasno, ali neprijatno. Uzrok ovoj pojavi su nesagoreli ugljovodonici koji se u katalitičkom konvertoru oksiduju do sirćetne kiseline. Inače, pri normalnim režimima rada, izduvni gasovi su potpuno bez mirisa. U narednoj fazi projekta, u saradnji sa Kraljevskim institutom za tehnologiju iz Štockholma, izvršena je modifikacija katalitičkog konvertora, kako bi se eliminisala nastala sirćetna kiselina, koja izduvnim gasovima daje specifičan miris. Najnovija generacija Scania Omnibus gradskih autobusa sa pogonom na etanol i sa ugrađenim katalizatorom ima nivoe emisije svih toksičnih komponenata u izduvnim gasovima bliske, ili nešto više od nivoa emisija najnovije generacije dizel motora sa ugradenim katalizatom, filterom čestica i recirkulacijom izduvnih gasova. Doprinos formiranju ugljendioksida ? CO2 i ozona, koji doprinosi nastanku fotohemijskog smoga, znatno je niži. Pozitivan efekat korišćenja ovakvog gradskog prevoza u velikim gradovima je očigledan, na veliko zadovoljstvo stanovnika.
Perspektiva programa
Na žalost, trenutna, kratkoročna ekonomska računica još uvek nije na strani etanola. To znači da su još uvek eksploatacioni troškovi autobusa na etanol veći u odnosu na troškove autobusa sa pogonom na konvencionalno dizel gorivo, i to najviše zbog razlike u ceni goriva, pošto je postupak dobijanja etanola iz drvne mase još uvek dosta skup. Međutim, kada bi se pravila obuhvatnija, dugoročna ekonomska analiza koja bi sagledala i pravu cenu negativog utcaja eksploatacije vozila na životnu sredinu, onda bi vozila sa pogonom na etanol bila u nesumnjivoj prednosti. Dok takve analize ne postanu merodavne, ostaje da se drugačijim mehanizmima stimuliše upotreba ovakvih goriva. Naravno, ekološka svest gradana može u značajnoj meri da doprinese da najviše instance neke države podrže i podstaknu ovakve projekte. Švedska je očigledan primer za to.
Comment