Obećana zemlja, deset (božijih) zapovesti za motorna ulja, proroci, sudije, mesija, jevanđelje, biblija ... otkrovenje ...
Toga ovde neće biti jer toga nema u temi o kojoj govorimo. Doduše skoro sve gore navedeno u vezi motornih ulja postoji na net-u no to su samo goropadni nazivi za ne tako briljantne koncepte i kvalitetne (ali ne i izuzetne) tekstove.
Sve to nepostoji baš kao ni babaroga, deda mraz ali mnogi podlegnu iskušenju u trenutku kad spoznaju da dosta znaju ne videći da ni kad saznaju da ne znaju baš toliko ostaje im još mnogo više onoga što nikada neće ni znati (što neznaju da neznaju i nikada i neće).
Kao što „pisac“ u genijalnom filmu Tarkovskog (Stalker, naravno) kaže:
„ ... Ali vladati svetom! Popravljati društvo! Božije carstvo na zemlji! To nisu samo želje, već ideologija, delatnost, koncepti.“
Nije dovoljno pobeći od robovanja (makar i kroz crveno more, ili bar narandžasto kao neka Castrol i Nipon ulja ili Purpurno što je za, dok su nova, Royal Purple i „zaštitni znak“), obećana (sveta) zemlja („božije carstvo na zemlji“) ili (autorovo skromnije) stanje svesti da vas niko ne može „vozati“ mora se zaraditi (za to se malo pomučiti). Dakle čeka nas još veliki posao.
Mnogi od vas su već primetili da mnogi proizvođači ne navode mnoge bitne podatke ili manje bitne ali dovoljno zanimljive širem čitalaštvu. Dalje, podaci o istom ulju se često razlikuju na sajtovima istog proizvođača ali u raznim državama. To postavlja mnoga pitanja:
- Da li se radi o normalnim odstupanjima i tolerancijama u proizvodnji?
- Da li su to „samo“ regionalno prilagođenja ulja i ako jesu nije li tu „prilagođen“ i kvalitet istih što bi u praksi značilo što istočnije to gore?
- Da li su to podvarijante istog ulja?
- Znaju li uopšte oni šta rade? Možda su greške? Ako jesu da li su namerne ili slučajne?
- Nije li to samo deo igre da se zbune narodne mase? (ovo pomalo zvuči kao teorija zavere ali ekonomski interesi su često na ivici tog koncepta).
Jedino što religije i motorna ulja imaju zajedničko zapravo su mitovi (i legende) uz jak pritisak da se nametne dogma kako od proizvođača ulja tako i još više od strane proizvođača automobila i (njihovih ili bar pod njihovom kontrolom) zvaničnih servisa (kao da već „zvanični“ servis nije dovoljno nametanje koje u nerazvijenim zemljama dođe (zbog skupe specijalizovane opreme) i najrazumnije no još uvek nametnuto rešenje za održavanje automobila).
Dogmatika i mitovi su dve osnovne stvari čiji ću uticaj pokušati bar da smanjim.
To je zapravo glavni (osnovni) cilj ove pisanije. Naravno bez vaše (čitalačke, kritički nastrojene ali u gore navedenom cilju ili baš protiv njega) pomoći nema šanse ni da se približim cilju već samo da ga dotaknem no ozbiljno računam na Vas.
Kako tekstovi budu po konkretnim temama šaljite vaša iskustva i zaključke ma koliko bili neobjektivni i nerelevantni („tiši rad motora“, „manja potrošnja ulja“, „manja potrošnja benzina“, „jači motor“, „bolji izgled ulja nakon x kilometara“ i slično).
Mitovi u vezi motornih ulja su vrlo brojni i jako sporo umiru ali su takođe i jako popularni.
Tekst posle ovog kraja uvoda će obratiti samo one najpopularnije a sada ću samo načeti temu. I na blogu odlažem ovu temu. Zašto? Zato što su mitovi uvek zasnovani na nepotpunoj istini ali imaju realnu osnovu. Ako se na njih nadovežu i znalci iz industrije ili pojedini proizvođači mit narasta, jača i ne može se iskoreniti desetinama godina.
U ovom tekstu samo jedan i najopakiji mit koji nije mnogo popularan ali je vrlo opasan.
Mit otprilike glasi:
- Motorno ulje se zapravo i ne treba menjati a česte promene su izmislili proizvođači ulja da bi više zaradili.
Druga malo blaža varijanta:
- Sintetička motorna ulja su iz avijacije „na silu“ gurnuta u automobile (dobro, što jest’ – jest’) šezdesetih godina XX veka (u to vreme sigurno). Testovi proizvođača i (ovo je vrlo popularna teza unutar mita) američka vojska (u Vijetnamu?!) su pokazali da se sa njima može preći i po 50 do 100 hiljada milja (80 do 160 hiljada km) između izmena. I da je taj interval izmene u početku prepolovljen da bi se kasnije sve više smanjivao i stigao i do 5 ili čak 3 hiljada milja!?
Ne bi gubio vreme, jer svi znate da je ovo neistina. Ipak bih se osvrnuo kako tako nešto još uvek opstaje jer tako postaje jasnije kako opstaju „zasnovaniji“ mitovi.
Ovakav mit zaista ne zaslužuje (duži) komentar ali čak i takav ima svoju realnu osnovu.
Kao kod svakog mita radi se o nekoliko tačnih ili približno takvih tvrdnji iz kojih se pokušava implicirati potpno netačna tvrdnja.
Šta je tu (pobogu!) tačno?
Sintetička osnova (Base Stock) je praktično neograničenog vremenskog trajanja. Ovo prvenstveno važi za V grupu baznih ulja, nešto manje za IV (PAO sintetike) i još manje za III (SHC ili „hidroizomerizovana“ ili obrađena HC – hidrokrekovana bazna ulja).
Zaista je tako: sintetička osnova može izdržati i preko 100 hiljada km.
Dodatni dokaz koji ide u prilog ovome su ulja za teška vozila koja se menjaju na 80, 100 ili čak 120 hiljada km.
Drugo: zaista su u početku proizvođači (Mobil) preporučivali 20 ili 25 hiljada milja kao interval zamene u odnosu na tadašnjih 3 ili maksimalno 5 za mineralna motorna ulja. I zaista se ta brojka smanjivala ali ne iz konspirativnih već u praksi dokazanih razloga.
Treće: poznat vam je VW standard 506.01? Nisu sad bitni detalji ali po njemu se ulje menja svake dve godine ili na 50 hiljada km (kod za taj standard predviđenih (savremenih) dizel motora).
Motorno ulje se ipak ne menja zbog razgrađene bazne osnove već mnogo više iz nekoliko drugih razloga. Najvažniji od njih su: razgrađivanje (potrošnja) aditiva u ulju, povećanje kiselosti ulja zbog produkta sagorevanja, voda od kondenzacije (naročito zimi) u ulju, zgušnjavanje ulja ili suprotno tome razređenje ulja zbog pojave koja se naziva „fuel dilution“ što uprošćeno znači: razređenje ulja zbog nesagorelog goriva. Ima još ali dovoljno je.
Motorno ulje se mora menjati unutar intervala koji je propisao proizvođač automobila ili na sopstvenu odgovornost i u specifičnim slučajevima (biće u kasnijim tekstovima) nešto iznad toga. Ne treba posebno pominjati da je skraćenje propisanog intervala zamene za 20 do 25% nešto što ne košta a može doprineti u velikoj meri dužem trajanju i boljem stanju motora.
Poznato vam je da se motorno ulje može reciklirati.
Čak i mineralno ulje se može bar jedom ili u optimalnim uslovima 2 do 3 puta reciklirati. Sintetička u praksi čak 5 do 6 puta a u teoriji i do 10.
Šta je reciklaža? Krajnje uporšćeno: mikrofiltracija i/ili ultra centrifuga u cilju odvajanja koloidnih čestica gareži, prljavštine, prašine i ostalih nepodesnih primesa. Zatim dodavanje (paketa ili po analizi nedostajućih) aditiva i podešavanje TBN-a na optimalni nivo (to zapravo spada pod prethodno ali samo posebno naglašavam).
Takvo ulje nije 100% kao novo ali je jako, jako upotrebljivo (može biti samo stepenicu niže kategorije) a žalosno je da se (bar kod nas) više ne koristi kao mogućnost.
Uz to veliki vozni parkovi (naročito komercijalnih vozila) u Americi ali i u Evropi (nešto manje) rade redovne analize ulja kojima ne samo da utvrđuju optimalan interval zamene, nego za iste kamione (autobuse) na istim ili sličnim relacijama (i sličnim stanjem ulja) vrše korekciju kvaliteta ulja povećanjem baznog broja ulja i potrošenih aditiva, uz zamenu filtera i čime produžavaju interval zamene 50% ili čak i više. Ovo je jedna vrsta nepotpune reciklaže a primerena je samo kod teretnih vozila i za više njih inače je skuplje nego promeniti ulje.
Naravno iako se ulja na kamionima menjaju čak i na 100 hiljada km morate čitati šta piše „sitnim slovima“. Takvi intervali zamene mogući su samo kod dugih relacija, za „samo“ kraću vangradsku vožnju se obično prepolovljava (ili smanjije i za više), za veliko učešće gradske vožnje smanjuje još dvostruko (ili skoro) i na kraju krajeva ukoliko se prelaze visoki planinski lanci (jako teški uslovi rada motora) smanjuje bar još dvostruko.
I šta je preostalo? Od impozantnih (u optimalnim uslovima) 120.000km stigosmo na 15.000km!! Zato budite što objektivniji prema svom načinu vožnje. Proizvođači (automobila) kod intervala zamene ulja kao i kod potrošnje goriva uzimaju (na svoju korist) 60 ili 70% vangradske vožnje. Ukoliko više vozite po gradu uzmite da ste u teškim uslovima vožnje za vaš motor i ulje. To najčešće znači ½ ili maksimalno 2/3 optimalnog intervala zamene.
Ulja se menjaju! I ne samo da se menjaju već u većini slučajeva ispod preporučenog intervala zamene ili maksimalno na 6, 12 ili 24 meseca zavisno od toga kako preporučuje proizvođač.
Obećana zemlja je (za početak) pustinja. Samo zajedno od nje možemo napraviti raj pa makar mali kutak njega u vidu kolektivnog znanja (i uticaja) koje će „poraziti“ (zapravo je naterati da „trči za svoje pare“) prosečnu (bar evropsku) kompaniju srednje veličine.
Toga ovde neće biti jer toga nema u temi o kojoj govorimo. Doduše skoro sve gore navedeno u vezi motornih ulja postoji na net-u no to su samo goropadni nazivi za ne tako briljantne koncepte i kvalitetne (ali ne i izuzetne) tekstove.
Sve to nepostoji baš kao ni babaroga, deda mraz ali mnogi podlegnu iskušenju u trenutku kad spoznaju da dosta znaju ne videći da ni kad saznaju da ne znaju baš toliko ostaje im još mnogo više onoga što nikada neće ni znati (što neznaju da neznaju i nikada i neće).
Kao što „pisac“ u genijalnom filmu Tarkovskog (Stalker, naravno) kaže:
„ ... Ali vladati svetom! Popravljati društvo! Božije carstvo na zemlji! To nisu samo želje, već ideologija, delatnost, koncepti.“
Nije dovoljno pobeći od robovanja (makar i kroz crveno more, ili bar narandžasto kao neka Castrol i Nipon ulja ili Purpurno što je za, dok su nova, Royal Purple i „zaštitni znak“), obećana (sveta) zemlja („božije carstvo na zemlji“) ili (autorovo skromnije) stanje svesti da vas niko ne može „vozati“ mora se zaraditi (za to se malo pomučiti). Dakle čeka nas još veliki posao.
Mnogi od vas su već primetili da mnogi proizvođači ne navode mnoge bitne podatke ili manje bitne ali dovoljno zanimljive širem čitalaštvu. Dalje, podaci o istom ulju se često razlikuju na sajtovima istog proizvođača ali u raznim državama. To postavlja mnoga pitanja:
- Da li se radi o normalnim odstupanjima i tolerancijama u proizvodnji?
- Da li su to „samo“ regionalno prilagođenja ulja i ako jesu nije li tu „prilagođen“ i kvalitet istih što bi u praksi značilo što istočnije to gore?
- Da li su to podvarijante istog ulja?
- Znaju li uopšte oni šta rade? Možda su greške? Ako jesu da li su namerne ili slučajne?
- Nije li to samo deo igre da se zbune narodne mase? (ovo pomalo zvuči kao teorija zavere ali ekonomski interesi su često na ivici tog koncepta).
Jedino što religije i motorna ulja imaju zajedničko zapravo su mitovi (i legende) uz jak pritisak da se nametne dogma kako od proizvođača ulja tako i još više od strane proizvođača automobila i (njihovih ili bar pod njihovom kontrolom) zvaničnih servisa (kao da već „zvanični“ servis nije dovoljno nametanje koje u nerazvijenim zemljama dođe (zbog skupe specijalizovane opreme) i najrazumnije no još uvek nametnuto rešenje za održavanje automobila).
Dogmatika i mitovi su dve osnovne stvari čiji ću uticaj pokušati bar da smanjim.
To je zapravo glavni (osnovni) cilj ove pisanije. Naravno bez vaše (čitalačke, kritički nastrojene ali u gore navedenom cilju ili baš protiv njega) pomoći nema šanse ni da se približim cilju već samo da ga dotaknem no ozbiljno računam na Vas.
Kako tekstovi budu po konkretnim temama šaljite vaša iskustva i zaključke ma koliko bili neobjektivni i nerelevantni („tiši rad motora“, „manja potrošnja ulja“, „manja potrošnja benzina“, „jači motor“, „bolji izgled ulja nakon x kilometara“ i slično).
Mitovi u vezi motornih ulja su vrlo brojni i jako sporo umiru ali su takođe i jako popularni.
Tekst posle ovog kraja uvoda će obratiti samo one najpopularnije a sada ću samo načeti temu. I na blogu odlažem ovu temu. Zašto? Zato što su mitovi uvek zasnovani na nepotpunoj istini ali imaju realnu osnovu. Ako se na njih nadovežu i znalci iz industrije ili pojedini proizvođači mit narasta, jača i ne može se iskoreniti desetinama godina.
U ovom tekstu samo jedan i najopakiji mit koji nije mnogo popularan ali je vrlo opasan.
Mit otprilike glasi:
- Motorno ulje se zapravo i ne treba menjati a česte promene su izmislili proizvođači ulja da bi više zaradili.
Druga malo blaža varijanta:
- Sintetička motorna ulja su iz avijacije „na silu“ gurnuta u automobile (dobro, što jest’ – jest’) šezdesetih godina XX veka (u to vreme sigurno). Testovi proizvođača i (ovo je vrlo popularna teza unutar mita) američka vojska (u Vijetnamu?!) su pokazali da se sa njima može preći i po 50 do 100 hiljada milja (80 do 160 hiljada km) između izmena. I da je taj interval izmene u početku prepolovljen da bi se kasnije sve više smanjivao i stigao i do 5 ili čak 3 hiljada milja!?
Ne bi gubio vreme, jer svi znate da je ovo neistina. Ipak bih se osvrnuo kako tako nešto još uvek opstaje jer tako postaje jasnije kako opstaju „zasnovaniji“ mitovi.
Ovakav mit zaista ne zaslužuje (duži) komentar ali čak i takav ima svoju realnu osnovu.
Kao kod svakog mita radi se o nekoliko tačnih ili približno takvih tvrdnji iz kojih se pokušava implicirati potpno netačna tvrdnja.
Šta je tu (pobogu!) tačno?
Sintetička osnova (Base Stock) je praktično neograničenog vremenskog trajanja. Ovo prvenstveno važi za V grupu baznih ulja, nešto manje za IV (PAO sintetike) i još manje za III (SHC ili „hidroizomerizovana“ ili obrađena HC – hidrokrekovana bazna ulja).
Zaista je tako: sintetička osnova može izdržati i preko 100 hiljada km.
Dodatni dokaz koji ide u prilog ovome su ulja za teška vozila koja se menjaju na 80, 100 ili čak 120 hiljada km.
Drugo: zaista su u početku proizvođači (Mobil) preporučivali 20 ili 25 hiljada milja kao interval zamene u odnosu na tadašnjih 3 ili maksimalno 5 za mineralna motorna ulja. I zaista se ta brojka smanjivala ali ne iz konspirativnih već u praksi dokazanih razloga.
Treće: poznat vam je VW standard 506.01? Nisu sad bitni detalji ali po njemu se ulje menja svake dve godine ili na 50 hiljada km (kod za taj standard predviđenih (savremenih) dizel motora).
Motorno ulje se ipak ne menja zbog razgrađene bazne osnove već mnogo više iz nekoliko drugih razloga. Najvažniji od njih su: razgrađivanje (potrošnja) aditiva u ulju, povećanje kiselosti ulja zbog produkta sagorevanja, voda od kondenzacije (naročito zimi) u ulju, zgušnjavanje ulja ili suprotno tome razređenje ulja zbog pojave koja se naziva „fuel dilution“ što uprošćeno znači: razređenje ulja zbog nesagorelog goriva. Ima još ali dovoljno je.
Motorno ulje se mora menjati unutar intervala koji je propisao proizvođač automobila ili na sopstvenu odgovornost i u specifičnim slučajevima (biće u kasnijim tekstovima) nešto iznad toga. Ne treba posebno pominjati da je skraćenje propisanog intervala zamene za 20 do 25% nešto što ne košta a može doprineti u velikoj meri dužem trajanju i boljem stanju motora.
Poznato vam je da se motorno ulje može reciklirati.
Čak i mineralno ulje se može bar jedom ili u optimalnim uslovima 2 do 3 puta reciklirati. Sintetička u praksi čak 5 do 6 puta a u teoriji i do 10.
Šta je reciklaža? Krajnje uporšćeno: mikrofiltracija i/ili ultra centrifuga u cilju odvajanja koloidnih čestica gareži, prljavštine, prašine i ostalih nepodesnih primesa. Zatim dodavanje (paketa ili po analizi nedostajućih) aditiva i podešavanje TBN-a na optimalni nivo (to zapravo spada pod prethodno ali samo posebno naglašavam).
Takvo ulje nije 100% kao novo ali je jako, jako upotrebljivo (može biti samo stepenicu niže kategorije) a žalosno je da se (bar kod nas) više ne koristi kao mogućnost.
Uz to veliki vozni parkovi (naročito komercijalnih vozila) u Americi ali i u Evropi (nešto manje) rade redovne analize ulja kojima ne samo da utvrđuju optimalan interval zamene, nego za iste kamione (autobuse) na istim ili sličnim relacijama (i sličnim stanjem ulja) vrše korekciju kvaliteta ulja povećanjem baznog broja ulja i potrošenih aditiva, uz zamenu filtera i čime produžavaju interval zamene 50% ili čak i više. Ovo je jedna vrsta nepotpune reciklaže a primerena je samo kod teretnih vozila i za više njih inače je skuplje nego promeniti ulje.
Naravno iako se ulja na kamionima menjaju čak i na 100 hiljada km morate čitati šta piše „sitnim slovima“. Takvi intervali zamene mogući su samo kod dugih relacija, za „samo“ kraću vangradsku vožnju se obično prepolovljava (ili smanjije i za više), za veliko učešće gradske vožnje smanjuje još dvostruko (ili skoro) i na kraju krajeva ukoliko se prelaze visoki planinski lanci (jako teški uslovi rada motora) smanjuje bar još dvostruko.
I šta je preostalo? Od impozantnih (u optimalnim uslovima) 120.000km stigosmo na 15.000km!! Zato budite što objektivniji prema svom načinu vožnje. Proizvođači (automobila) kod intervala zamene ulja kao i kod potrošnje goriva uzimaju (na svoju korist) 60 ili 70% vangradske vožnje. Ukoliko više vozite po gradu uzmite da ste u teškim uslovima vožnje za vaš motor i ulje. To najčešće znači ½ ili maksimalno 2/3 optimalnog intervala zamene.
Ulja se menjaju! I ne samo da se menjaju već u većini slučajeva ispod preporučenog intervala zamene ili maksimalno na 6, 12 ili 24 meseca zavisno od toga kako preporučuje proizvođač.
Obećana zemlja je (za početak) pustinja. Samo zajedno od nje možemo napraviti raj pa makar mali kutak njega u vidu kolektivnog znanja (i uticaja) koje će „poraziti“ (zapravo je naterati da „trči za svoje pare“) prosečnu (bar evropsku) kompaniju srednje veličine.
Comment