ma jok pontiack gto iz 67 cabrio rekao si da je jako los da ne znas jos neku pojedinost ukljucujuci i da li je na prodaju, a dobro bi ni dosao i neki link gde mogu da nadjem infotmacije o tom autu ukljucujuci i potrosnju
da, da, da....pontiac GTO cabrio 67, koliko se secam, bordo boje...ako te interesuje taj konkretan auto mogu da se raspitam a ako te interesuju GTO uopste evo jednog textica i linkova
PONTIAC GTO
Kada je, 1963. godine, uprava General Motorsa naredila svim svojim divizijama potpunu obustavu svih trkačkih aktivnosti, malo ko je verovao da će ova nepotrebna odluka dovesti do stvaranja jednog od najsportskijih, najsnažnijih i najinteresantnijih američkih modela koji je bio toliko inventivan i uticajan da je postao rodonačelnik i posebne klase automobila.
U momentu kada su vodeći ljudi Pontiaca saznali za zabranu koja je došla sa samog vrha džinovske kompanije, u kancelariji generalnog menadžera Eliot ?Pete? Estetsa je zavladala tišina. Kompanija koja je sve svoje uspehe na tržištu zasnivala na dobrom marketingu i sportskim uspesima, skoro u svim klasama, neće moći da nastavi istim tempom bez pojavljivanja u auto sportu. Nisu pomogli zahtevi za izuzimanje iz internog propisa GM ? a, dok bi ustupanje trkačkog ?know how ? a? privatnim timovima bilo nezamislivo. Jednostavno, uprava je morala da se pomiri sa novonastalom situacijom. General Motors je odlučio da sve napore svojih fabrika usmeri na proizvodnju i prodaju kao i da sačuva sredstva koja se izdvajaju za takmičenja. Računajući na visoke prodajne rezultate, ova odluka je možda i imala smisla ali je ostavila veliku teritoriju nebranjenu od napada Forda i Chryslera.
Ipak, tim mladih stručnjaka predvođen čuvenim John De Loreanom je imao rešenje kako bi se performansni imidž Pontiaca mogao očuvati. Po njihovom mišljenju, potreban je jedan sportski model koji bi bio čist ulični trkač, sa jakim marketingom i imidžom. Pored toga, ovakav automobil bi se lako mogao stvoriti jer su sve komponente već postojale. Ideja je bila da se iskoristi karosrija modela Tempest, koji se odlikovao prilično kompaktnom i dopadljivom formom i da se u nju ugradi najveći motor koji fabrika poseduje. Uz manuelni menjač, mnogo sportskih dodataka i dodatne opreme, prilično lako, mogao bi se dobiti ozbiljan i brz automobil.
Međutim, sam predsednik fabrike nije bio oduševljen, u stvari, bio je veoma skeptičan ali je nije imao izbora i morao je da odobri proizvodnju kao jedini način da se pažnja javnosti zadrži na Pontiacu.
Novi model je nazvan Pontiac GTO i samo ime je svesno preuzeto od čuvenog Ferrarija 250 GTO koji je u ono vreme bio simbol brzine, kao još jedan nagoveštaj performansi. Kao pogon je uzet moćni V8 od 389 k.i. ( 6.4 litre ) koji je razvijao 325 KS. U slučaju da se kupac opredelio za varijantu sa tri dupla karburatora, nazvanu ?tri power?, snaga je iznosila 348 KS. Prvobitno je planirano da se koristi i veći i jači agregati ali je još jedan besmislen GM ? ov propis koji zabranjuje ugradnju motora većih od 400 k.i. ( 6,8 l.) u kompaktne i srednje modele, pokvario plan. Bez obzira na to, Pontiac GTO je bio veoma snažan.
Zvaničan debi ovog automobila bio je početkom 1964. godine i to kao opcija na modelu Tempest. Za samo 300 $ više, kupci su dobijali Tempest GTO sa snažnim V8 motorom, bogatim opremljenim enterijerom, opcionalnim disk kočnicama, duplim izduvom i mnogim drugim dodatcima. Isporučivao se u tri karosrijske varijante i to kao hard top ( kupe bez B stuba ), kupe ( sa B stubom ) i kao kabriolet.
Bojažljive procene gospodina Estetsa o prodaji jedva 5000 primeraka se nisu ostvarile i novi GTO je postao momentalni bestseler, iako je u početku marketing bio veoma slab. Novi Pontiac je bio odlično smišljen automobil koji se osim dobrih voznih osobina mogao pohvaliti i dizajnom i odličnim kvalitetom izrade. Zahvaljujući svemu tome, tokom ove prve godine produkcije, prodato je preko 32 000 primeraka, što je velik broj ali je uticaj koji je ovaj model imao na industriju bio ogroman. Naime, svi proizvođači su počeli da razmišljaju na temu ?laka karoserija ? snažan motor? što je i stvorilo klasu automobila nazvanu ?muscle cars?, dok je Pontiac bio prvi i pravi njen predstavnik.
Stvaranju automobilske legende pomogao je i časopis ?Car and Driver? koji je objavio uporedni test novog Pontiaca GTO i Ferrarija 250 GTO, izazvaši mnoge polemike. Konstatovano je da im je samo ubrzanje identično ( 6,3 sekunde ) dok je Ferrari mnogo brži ( 285 km/h prema 220 km/h Pontiac ). Osim toga, Pontiac je daleko komforniji dok je Ferrari neskrivena trkačka zver. Ovaj test automobila koji se realno ne mogu upoređivati samo je doprineo popularnosti kako američkog tako i italijanskog GTO.
Shvativši koliko je ovaj model značajan, Pontiac je za 1965. godinu redizjanirao GTO koji je i dalje bio opcija modela Tempest. Prodaja od 73 000 komada je bila ultimativna potvrda koliko je automobil bio dobar a te godine mu je i povećana snaga pa je tako top ?tri power? verzija imala 360 KS. Međutim, sledeće godine, sa još sofisticiranim dizajnom, izraženim konturama i vertikalno postavljanim svetlima, Pontiac GTO postaje autonoman model, nezavisan od Tempest serije. Snaga ostaje ista a prodaja dostiže rekordnih 93 000 komada što je ostalo zabeleženo kao najveća cifra koju je jedan ?bona fide? muscle car ikada dostigao. Tih godina, GTO je najčešći na ulicama i semaforskim trkama ubrzanja u kojima predstavlja dominatnu silu.
Godine 1967. dolazi do ozbiljnijih mehaničkih promena. Naime, 389 V8 se zamenjuje se agregatom od 400 ki ( 6,8 l.) koji je bio na samoj granici GM propisa. Sa ovim motorom, GTO je bio dostupan u tri nivoa snage, ekonomy sa 255 KS, standard sa 355 KS i H.O. (high output) sa 360 KS, mada će biti verovatnije da je snaga nešto veća. Produkcija od oko 80 000 komada je pokazala da je Pontiac i dalje na pravom putu.
Sledeće godine, javnost je ugledala drastično ali uspešno, redizajniran GTO. najveće novosti su bili skriveni farovi i specijalan Endura prednji branik napravljen od veštačkih materijala koji je bio praktično neuništiv. Snaga i performanse su ostale iste dok su sve verzije unapređene po pitanju obrtnog momenta i to pri niskim obrtajima. Ova generacija modela GTO je bila jedna od najboljih u muscle cars svetu a iako potpuno drugačija od predhodnika, preko 80 000 komada je lako našlo kupce dok konkurencija koja je tih godina već bila značajno jaka i brojna, nije ozbiljnije mogla da ugrozi Pontiac GTO.
Godina 1969. nije donela konkretnije novine po pitanju dizajna koji je ostao praktično nepromenjen ali je GTO obogaćen novim tehničkim rešenjima i jednom interesantnom verzijom. Da bi povećali snagu motora, odziv na gas i performasne, Pontiacovi inžinjeri su razvili sistem nazvan Ram Air. Radi se o funkcionalnim otvorima na haubi povezanih sa posebnim kanalima koji su vazduh upumpavali direktno u karburatore rezultirajući boljim performansama. U početku, ova opcija je bila dostupna samo od strane dilera ali je 1969. postala deo i zvaničnog kataloga. Isporučivao se kao Ram Air III ili IV u zavisnosti koliko je kanala postojalo a Pontiac GTO sa Ram Air IV sitemom je imao sumnjivih 370, u stvari oko 450 KS, što je podiglo performanse na nivo super automobila tog doba.
Druga velika novina te godine je bila specijalna verzija nazvana ?Judge? (sudija). Prvenstveno zamišljena kao jeftiniji i pristupačniji model, ?Judge? je u stvari bio skuplji i ređi. Odlikovao se najboljom opremom, velikim funkcionalnim spojlerom, amblemima na karoseriji i živim bojama.
Vrhunac muscle cars perioda je bila 1970. godina a Pontiac GTO ju je dočekao sa novim radikalnim redizajnom, koji se odlikovao otkrivenim farovima, novim zadnjim i prednjim delom i novom komandnom tablom. Pored toga, 400 V8 je zamenjen većim agregatom od čak 455 ki ( 7,3 litre ) koji je imao navodno istu snagu ( realno, mnogo snažniji ) i veći obrtni momenat. Ugradnja ovog pogona je postala moguća nakon ukidanja GM ? ove zabrane o zapremini motora i njihovoj ugradnji. Sa ovim, ubedljivo najjačim srcem ispod haube, GTO je razvijao oko 240 km/h dok je ubrzanje od 0 do 100 km/ bilo fantastičnih 5,3 sekunde.
Međutim, 1971. godina je početak kraja kako za ovaj model tako i za celu muscle cars kulturu. Automobili postaju, slabiji i sporiji dok sigurnosni i ekološki propisi uništavaju ove beskompromisne i sjajne mašine. Pontiac GTO nije izuzetak i uz još jedan redizajn polako gubi sve svoje odlike. Snaga pada na 350 KS u najjačoj verziji a prodaja iznosi jedva 20 000 primeraka, bleda senka nekadašnje popularnosti.
Ista situacija se ponavlja i sledeće godina kada je GTO ugašen kao poseban model i prodaje se kao verzija Le Mans serije modela. Snaga i dalje pada i 300 KS je najveća cifra koju kupci mogu da dobiju.
Tokom sledeće dve godine, stvari se razvijaju u istom stilu a Pontiac GTO umire dugom i bolnom smrću. Tokom 1973. godine eliminiše mu se i prepoznatljiv oblik a 1974. postaje opcija na kompakt modelu Ventura gde je najjači pogon koji se mogao dobiti V8 od 350 ki ( 5,7 l ) i tužnih 200 KS. Za poznavaoce i ljubitelje ovog automobila, početak sedamdesetih je posebno bolan period jer je nekad ponosnom i snažnom modelu opljačkana snaga a izgled uništen raznim sigurnosnim dodatcima. U svakom slučaju, posle 1974. godine Pontiac GTO se definitivno seli u istoriju automobilizma posle oko 700 000 prodatih primeraka i legendarnog statusa koji se nemože osporiti.
Iako je Pontiac posle skoro 40 godina uskrsnuo ime GTO i dao ga modelu koji zaslužuje nasledje predhodnika, prve serije napravljene u periodu od 1964 do 1971. godine su najcenjenije. Razloga je mnogo, automobil večnog dizajna, ogromne snage, unikatnog šarma i vrhunskog kvaliteta je i zaslužio ovakav status. Kao prvi pravi muscle car, Pontiac GTO je inspirisao sve američke proizvođače da stvaraju automobile po formuli čiji je prvenac baš ovaj model. Znajući sve ovo nije ni čudo zašto je GTO jedan od najboljih američkih automobila svih vremena kao i šezdesetih godina.
Razumeo, ali se nadam da cemo uskoro to da promenimo, .
Verujem da je tesko da se uspe sa takvom zamislju, ali ne verujem da je nemoguce.
Hvala za info, HEMI, see ya around.
pa zanima me bas taj beogradski ako je neka razumna lova mozda ga uzmem ako se sve lepo slozi bio bi ti do groba zahvalan ako bi se malo raspitao o pojedinostima tog odredjenog auta...
danas sam u okolini ns, spazio dva umorna amera na prodaju, oba iz ranih 80tih, pa ako je neko zainteresovan, dacu detaljnije informacije. Jedan je Buick Skylark iz 1982 sa 2,8 V6 motorom i automatikom a drugi je Chevrolet Malibu Wagon iz 1980 sa 5,0 V8 motorom i automatikom. Nisam imao foto aparat pored sebe a kamera na mobilnom je prakticno neupotrebljiva. Buick je zlatne boje a chevy je light blue
pre neki sam u petrovcu ( kod istog onog likka sto ima trans am na prodaju) video nesto al ne znam sta je definitivno amer coupe. metalik boja kao braon.... ako mi se ukaze prilika slikacu
Comment